- 1 -              Revd 2564/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 2564/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. G. iz M., ..., OIB ..., zastupane po punomoćnici B. S.-R. odvjetnici u D., protiv tuženika H. f. h. savez, iz Z., ..., OIB ..., zastupanog po punomoćniku Ž. M., odvjetniku u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-556/2019-2 od 23. travnja 2020. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Pr-100/18 od 7. veljače 2019., u sjednici održanoj 13. listopada 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška podnošenja odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

 

Obrazloženje

 

Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-556/2019-2 od 23. travnja 2020. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Pr-100/18 od 7. veljače 2019.

 

Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a, 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku prasku jer je riječ o pitanjima u odnosu na koje nije potrebno preispitati ustaljenu sudsku praksu revizijskog suda (presuda broj Revr-1078/11-2 od 4. prosinca 2012., presuda broj Revr-206/2006-2 od 6. rujna 2007. i presuda broj Revr-1066/2013-2 od 11. studenog 2015.).

 

Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi čl. 387. st. 5. ZPP riješeno kao pod stavkom I izreke ovog rješenja.

 

Zahtjev tuženika za naknadu troška podnošenje odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP, jer je ocijenjeno u smislu odredbe čl. 155. st. 1. toga Zakona da ta radnja u postupku nije bila od utjecaja na donošenje odluke povodom prijedloga za dopuštenje revizije (stavak II izreke ovog rješenja).

 

Zagreb, 13. listopada 2020.