- 1 -              Revt 443/2016-2

Broj: Revt 443/2016-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. d.o.o. u stečaju, OIB ..., O., kojeg zastupaju punomoćnici V. T., odvjetnik u Z., i M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika R. A. d.d., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik I. Ž., odvjetnik u S. D., radi osporavanja tražbine, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6689/11-4 od 31. ožujka 2015. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu, Stalne službe u Dubrovniku poslovni broj P-594/2011-22 od 9. lipnja 2011., u sjednici održanoj 13. listopada 2020.,

p r e s u d i o   j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda i obijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje osnovanim osporavanja tražbine tuženika R. A. d.d. Z., u iznosu od 75,792.714,36 kuna kao tražbine drugog višeg isplatnog reda. Ujedno je naloženo u stavku II izreke tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 369.000,00 kuna.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj podnosi reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske  prihvati ovu reviziju i preinači pobijanu presudu na način da odbije žalbu tuženika od 20. lipnja 2011. i potvrdi presuda Trgovačkog suda u Splitu, Stalna služba u Dubrovniku, od 9. lipnja 2011. poslovni broj P-594/2011-22, uz dosudu troškova sastava revizije, a podredno pobijanu presudu ukine u cijelosti i predmet vrati na ponovno odlučivanje drugom vijeću drugostupanjskog suda. Potražuje trošak revizije.

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. tog Zakona revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Suprotno navodima revidenta nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Naime, drugostupanjska presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi su jasni i usuglašeni s prikupljenom procesnom građom, a pritom je drugostupanjski sud odgovorio na sve relevantne žalbene navode (čl. 375. st. 1. ZPP), pa stoga presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

Revident u reviziji u suštini prigovara utvrđenom činjeničnom stanju, a kako se revizijom ne mogu pobijati utvrđene činjenice (argument iz odredbe čl. 385. ZPP) te navode revizijski sud ne može razmatrati. Preostali navodi revizije kojima se prigovara načinu na koji je nižestupanjski sud vrednovao provedene dokaze zapravo su također prigovori pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja. Takvi prigovori su bez utjecaja na pravilnost drugostupanjske odluke s obzirom na to da u revizijskom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske ne može ispitivati osnovanost prigovora činjenične naravi, a kako je to već naprijed navedeno.

Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je osnovano osporavanje tražbine drugog višeg isplatnog reda koju je tuženik prijavio u stečajnom postupku koji se vodi nad tužiteljem pred Trgovačkim sudom u Dubrovniku, poslovni broj St-16/10 od 30. srpnja 2010.

Na temelju utvrđenja drugostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev izrazivši time shvaćanje da tužitelj kao jamac platac osobno odgovara tuženiku cjelokupnom imovinom za novčanu tražbinu označenu predmetnim ugovorom, a koja je nastala prije otvaranja stečajnog postupka odnosno da je tuženik ovlašten i od tužitelja zahtijevati svoja potraživanja iz navedenih ugovora, jer je tuženik osobni vjerovnik tužitelja, i da je u vrijeme otvaranja stečajnog postupka nad tužiteljem imao prema tužitelju imovinskopravnu tražbinu, te je time ujedno i stečajni vjerovnik u smislu odredbe čl. 70. st. 1. Stečajnog zakona ("Narodne novine" broj 46/96, 161/98, 29/99, 129/00, 123/03, 197/03 – uredba, 187/04 – uredba i 82/06 – dalje: SZ).

Ispitujući pobijanu presudu u odnosu na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud nalazi da je odbijanjem tužbenog zahtjeva pravilno primijenjeno materijalno pravo i u tom pogledu u cijelosti prihvaća razloge drugostupanjske presude, pa se na temelju odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP revident i upućuje na razloge te presude.

Prema odredbi čl. 396.a st. 1. i 2. ZPP, kada odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. tog Zakona, revizijski sud se može, umjesto posebnog obrazloženja, pozvati na razloge prvostupanjske odnosno drugostupanjske presude ako ih prihvaća, time da je tada dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

S obzirom na izloženo valjalo je reviziju tužitelja kao neosnovanu odbiti na temelju odredbe čl. 393. ZPP, a u svezi s odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP, te će se na internetskim stranicama ovog suda pored ove odluke objaviti odluka suda drugog stupnja u smislu odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP.

Ovakvo shvaćanje izraženo je i u presudi ovog suda poslovni broj Revt 277/16-2 od 21. veljače 2017., pa se neosnovanim ukazuje pozivanje tužitelja na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-944/13-4 od 25. veljače 2013. koja je donesena u drugačijoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, pa je drugostupanjski sud u skladu s tim tu odluku i drugačije obrazložio.

Zagreb, 13. listopada 2020.

                            Predsjednica vijeća:

                            Jasenka Žabčić, v.r.