- 1 -              Rev 3117/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3117/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. K., OIB: ... iz T., protiv tuženika M. B. iz D., kojeg zastupa punomoćnik I. G., odvjetnik u Š., J. A., OIB: ... iz S., kojeg zastupa punomoćnik B. S., odvjetnik u Z. i H. o. k. d.d. Z. (skraćeno H. o. d.d.), OIB: ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik F. O., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o revizijama tuženika J. A. i H. o. k. d.d. Z. protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-2487/2016 od 7. rujna 2017., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku, Stalna služba u Kninu broj P-596/15 od 22. travnja 2016., u sjednici održanoj 13. listopada 2020.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizije tuženika J. A. i H. o. k. d.d. Z. protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-2487/2016 od 7. rujna 2017. u dijelu kojim je utvrđeno da je ništetan sporazum zaključen između tužiteljice i tuženika J. A. od 11. studenog 2011. odbacuju se kao nedopuštene.

 

U dijelu kojim je naloženo tuženicima J. A. i H. o. k. d.d. Z. solidarno isplatiti tužiteljici iznos od 545.271,29 kuna s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 22. travnja 2016. do isplate po stopi pobliže određenoj izrekom presude i u odluci o troškovima postupka ukidaju se presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž-2487/2016 od 7. rujna 2017. i presuda Općinskog suda u Šibeniku, Stalna služba u Kninu broj P-596/15 od 22. travnja 2016. te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I. Utvrđuje se, u odnosu na drugotuženika J. A., da je ništetan sporazum zaključen između tužiteljice A. K. i drugotuženika J. A. odvjetnika zaključen 11. studenog 2011.

 

II. Nalaže se drugotuženiku J. A. i trećetuženiku H. o. d.d. solidarno u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici A. K. iznos od 545.271,29 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 9. listopada 2012.god. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskih trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena.

 

III. Odbija se tužbeni zahtjev prema drugotuženiku i trećetuženiku  kao neosnovan za više traženog od dosuđenog u iznosu od 569.957,00 kn pa do 545.271,29  kn tj. za iznos od 24.685,71 kn s kamatom na taj iznos, kao i zahtjev za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 21.listopada 2011.g.pa do 8.listopada 2012.g., te se odbija i zahtjev iz točke I izreke presude prema trećetuženiku H. o. d.d.

 

IV. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev  prema prvotuženiku M. B. (presuda na temelju odricanja).

 

V. Nalaže se drugotuženiku J. A. i trećetuženiku H. o. iz Z. solidarno u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici A. K. troškove postupka u iznosu od 12.500,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od donošenja prvostupanjske presude 22. travnja 2016. do isplate po stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena.".

 

Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tuženika J. A. i H. o. k. d.d. Z. u odluci o glavnoj stvari i troškovima postupka, dok je preinačena odluka o kamatama te je tuženicima naloženo na dosuđeni iznos glavnice isplatiti zakonsku zateznu kamatu počevši od 22. travnja 2016., „dok se odbija zahtjev tužiteljice za više tražene kamate na dosuđeni iznos za od 9. listopada 2012. do 21. travnja 2016. i u tom dijelu presuda ukida.“.

 

Protiv drugostupanjske presude tuženici su podnijeli revizije pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da ovaj sud prihvati njihovu reviziju i preinači pobijanu presudu odbijanjem tužbenog zahtjeva.

 

Tužiteljica u odgovoru na reviziju tuženika J. A. osporava njezinu osnovanost i predlaže istu odbiti kao neosnovanu.

 

Revizije tuženika protiv dijela presude kojom je utvrđena ništetnost sporazuma od 11. studenoga 2011. nije dopuštena, dok su protiv dijela presude kojim im je naložena isplata 545.271,29 kn osnovane.

 

U odnosu na revizije tuženika protiv presude u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu za naknadu štete:

 

Predmet spora je zahtjev za naknadu štete koji zahtjev tužiteljica temelji na činjeničnoj i pravnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da je tuženik J. A., kao tadašnji punomoćnik tužiteljice propustio izjaviti žalbu protiv presude Općinskog suda u Drnišu broj P-26/09 od 10. svibnja 2010., a kojom presudom je odbijen zahtjev za utvrđenje da pismeno sastavljeno od strane pok. M. L. od 2. kolovoza 2005. nije oporuka, te kojom je prihvaćen zahtjev da oporuka ostavitelja sada pok. M. L. od 2. kolovoza 2005. kojom je svoju imovinu ostavio tužiteljici - svojoj sestri nije valjana, a zbog čega je ista presuda u tome dijelu postala pravomoćna, temeljem čega je sva imovina ostavitelja, donošenjem ostavinskog rješenja u ostavinskom postupku nastavljenog pravomoćnošću te presude, pripala M. B. i zbog čega je tužiteljici nastala imovinska šteta, jer bi joj temeljem valjane vlastoručne oporuke pok. M. L. i uz nužni dio prvotuženika pripala barem 1/2 ostavinske imovine.

 

Nižestupanjski sudovi prihvatili su u cijelosti činjenične i pravne tvrdnje tužbe i prihvatili tužbeni zahtjev.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

Postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj temelji na tvrdnji o postojanju bitne povrede odredaba postupka iz 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Osnovane su tvrdnje revidenata da nižestupanjske presude imaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati, jer o odlučnoj činjenici, postojanju uzročno posljedične veze između propuštanja tuženika J. A. da uloži žalbu protiv prvostupanjske presude (kojom je prihvaćen zahtjev da oporuka ostavitelja sada pok. M. L. od 2. kolovoza 2005. kojom je svoju imovinu ostavio tužiteljici - svojoj sestri, nije valjana), i štete koju tužiteljica konačno trpi time što nije naslijedila imovinu kao oporučna nasljednica, presude nemaju razloga.

 

Naime, u situaciji kad je presuda u prvom stupnju donesena na štetu stranke (konkretno tužiteljice), a punomoćnik propusti protiv takve presude uložiti pravni lijek, tužiteljica da bi dokazala postojanje uzročno posljedične veze između nastupanja pravomoćnosti takve presude zbog propusta odvjetnika i konačne štete u gubitku nasljedstva mora dokazati da bi uspjela u toj parnici i da je žalba podnesena.

 

Budući da za odlučnu pretpostavku postojanja uzročno posljedične veze nižestupanjske presude nemaju razloga, one imaju nedostatke zbog kojih se ne mogu ispitati čime su oba suda počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Slijedom iznesenog valjalo je na temelju čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti nižestupanjske presude u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu za naknadu štete te u tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Zbog neizvjesnog uspjeha stranaka u parnici ukinuta je i odluka o troškovima postupka koja o njemu ovisi.

 

Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 4. ZPP).

 

U odnosu na revizije tuženika protiv dijela presude kojim je odlučeno o ništetnosti sporazuma od 11. studenoga 2011.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn, ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa i ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b ovog Zakona.

 

U ovom predmetu ne radi se o radnom sporu koji ima u vidu odredba čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP, niti je presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i 373. b ZPP pa dopuštenost revizije ovisi o vrijednosnom kriteriju.

 

Ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, ali tužitelj navede da pristaje da umjesto udovoljenja tom zahtjevu primi određenu novčanu svotu, kao vrijednost predmeta spora uzet će se ta svota. U drugim slučajevima, kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio (čl. 40. st. 1. i 2. ZPP).

 

Tužiteljica u tužbi naznačila je vrijednost predmeta spora u iznosu od 8.050,00 kn, koju vrijednost, unatoč preinaci tužbe nije kasnije mijenjala.

 

Budući da vrijednost predmeta spora po zahtjevu za utvrđenje ništetnosti sporazuma ne prelazi granični iznos za dopuštenost revizije valjalo je reviziju u dijelu kojim je odlučeno o tom zahtjevu, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP odbaciti kao nedopuštenu.

 

Zagreb, 13. listopada 2020.