- 1 -              Rev 980/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 980/2020-2

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. B. iz Z., (OIB: ...), zastupane po punomoćnici J. M., odvjetnici iz Z., protiv tuženika S. O. iz Z., (OIB: ...), zastupanog po punomoćniku B. G., odvjetniku iz Z., radi objave ispravka informacije, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću posl. br. Gž-168/2020-2 od 14. svibnja 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-1103/2019-14 od 17. siječnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 13. listopada 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev kako glasi:

 

"1. Tuženik S. O., glavni urednik H. ", iz Z., ..., dužan je u prvoj sljedećoj objavi na portalu H.-e, ako stigne prekasno, u drugoj sljedećoj objavi na portalu H.-e, po primitku ove Presude, na istom ili istovrijednom mjestu, istom veličinom slova, naslova i teksta, ili na istovrijedan način, kako je objavljen članak pod nazivom «...», objaviti ispravak sljedećeg sadržaja:

 

"Poštovani gospodine Glavni uredniče,

 

obraćam Vam se u zastupanju svoje stranke, gospođe mr. sc. M. B., dipl.ing.građ., stalnog sudskog vještaka građevinske struke, te Vas molim da sukladno Vašoj obvezi iz čl. 41. Zakona o medijima, OBJAVITE ISPRAVAK INFORMACIJA objavljenih na Vašem portalu dana ... 2019. godine, u članku pod nazivom «...».

 

Prvenstveno ističem kako je u cijelosti neistinit navod kako je u kaznenom postupku koji je predmet članka na početku tog postupka potencijalna imovinska korist za investitore prema ocjeni vještakinje M. B. iznosila oko 68 milijuna kuna, no da je na kraju suđenja ta korist nalazom iste vještakinje iznosila tek 360.000,00 kuna, zbog čega je USKOK morao mijenjati činjenični opis optužnice.

 

Naime, Vaš novinar je u naprijed navedenom naslovu i članku iznio citiranu tvrdnju zanemarujući tako javno dostupne podatke o sadržaju i tijeku predmetnog postupka, u koje je očito imao uvid, a napose činjenicu da su tijekom predmetnog sudskog postupka, kao i istrage koja mu je prethodila, provedena različita vještačenja, u svrhu utvrđivanja različitih činjenica i po nalogu različitih tijela.

 

Pa je tako prvi nalaz i mišljenje sačinjen po nalogu USKOK-a kao tijela progona u fazi istrage, prema zadatku (cilju vještačenja) koji je mojoj stranci određen pisanim nalogom od 7. travnja 2014. godine po zamjenici ravnatelja USKOKA K. K., i to radi utvrđenja PRETPOSTAVKI relevantnih za podizanje optužnice.

 

Suprotno tome, drugi nalaz i mišljenje citiran u predmetnom članku sačinjen je u sudskom postupku, prema zadatku koji je mojoj stranci odredio predsjednik vijeća Županijskog suda u Zagrebu, pisanim nalogom od 9. srpnja 2018. godine, te joj kao vještakinji građevinske struke naložio izraditi nalaz i dati mišljenje o BITNO RAZLIČITIM ČINJENICAMA u odnosu na činjenice koje su bile predmet prvobitno prvospomenutog vještačenja po nalogu USKOK-a u predsudskom postupku.

 

Slijedi kako se radi o dva nalaza koji su neovisno o identitetu osobe vještaka sačinjeni u različite svrhe i temeljem različitih zadataka koje određuje isključivo državno tijelo, odnosno sud koji vodi postupak kako bi utvrdio činjenice relevantne za primjenu prava, pa vještak u odnosu na predmet svojeg vještačenja ne samo da ne može, nego niti ne smije utjecati.

 

Drugim riječima, posve je očito kako gđa mr.sc. M. B., dipl.ing.građ., kao stalni sudski vještak građevinske struke nije sama sebi odredila zadatak vještačenja koji izravno utječe i na njegov rezultat, već je isključivo u okvirima istog savjesno i prema pravilima građevinske struke postupila, sve uz napomenu da vještak prilikom izrade nalaza nema izravnih saznanja, a niti utjecaja na predmet istrage odnosno kasnije optužbe.

 

Stoga nije teško izvesti zaključak da gospođa B. nije znatno promijenila svoj nalaz i mišljenje, kako to posve tendenciozno, neistinito i površno navodi Vaš novinar, već je sačinila posve dva različita nalaza i mišljenja, sve u skladu s nalozima izdanima od strane USKOK-a i Županijskog suda tijekom postupka.

 

Naprijed iznesene činjenice i tvrdnje moje stranke vrlo su jednostavno provjerljive u predmetnom sudskom spisu Županijskog suda u Zagrebu kao i kod Predsjednice vijeća pred kojim je vođen predmetni kazneni postupak.

 

Slijedom gore navedenog, jasno je da je svojim neetičnim postupanjem Vaša novinarka mojoj stranci nanijela neprocjenjivu štetu, te prouzročila čitav niz neugodnosti u poslovnom i privatnom životu.

 

Pri navedenom smatram potrebnim naglasiti kako tijekom 32 (slovima: tridesetidvije) godine profesionalnog iskustva stalnog sudskog vještaka i procjenitelja stručnost i etičnost moje stranke nikada nije bila dovedena u pitanje, a njezino znanje potvrđuje i odluka Centra za rješavanje investicijskih sporova u W. (ICSID), kojom je 2016. godine temeljem njezinog nalaza na zahtjev hrvatskih zastupnika u arbitražnom sporu američko-belgijskog investitora obitelji V.R. protiv Republike Hrvatske u cijelosti odbijen zahtjev za naknadu štete u iznosu od 32 milijuna USD.

 

Radi prethodno iznesenog, pridržavajući pravo pokrenuti odgovarajuće sudske postupke radi zaštite prava i interesa moje stranke, ovime od Vas zahtijevam da sukladno č1. 41. i 42. Zakona o medijima, u prvoj sljedećoj objavi na portalu H.-e, objavite ovaj ispravak, uz ispriku mojoj stranci na istom ili istovrijednom mjestu i na isti ili istovrijedni način na koji je objavljen predmetni članak.

 

M. B. zastupana po punomoćniku: odvjetniku J. M."

 

2. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak ovog parničnog postupka, na koji teče zatezna kamata po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čI. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a sve u roku od 15 dana.",

 

dok je tužiteljici naloženo da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka od 5.312,50 kn sa pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama od 17. siječnja 2020. pa do isplate.

 

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju temeljem odredbe čl. 382.a st. 1. alineja 4. ZPP-a zbog (kako drži) u postupku počinjenih relativno i apsolutno bitnih postupovnih povreda i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija nije osnovana.

 

Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 14. svibnja 2020., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382.a st. 1. alineja 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu “iznimno” podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju, bez dopuštenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u sporu:...- u povodu tužbi radi objave ispravka informacije."

 

Obzirom da je ovdje riječ upravo o takvome sporu, revizija tužiteljice je dopuštena.

 

Revizijski sud je osporenu presudu ispitao u smislu odredbe čl. 391. st. 2. ZPP-a, „samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.“

 

Suprotno tvrdnjama revidentice da osporena presuda ne sadrži pravilno i potpuno obrazloženje - sa „razlozima o odlučnim činjenicama, odnosno isti su nejasni i proturiječni“, da se drugostupanjski sud „uopće nije niti očitovao“ o njezinim žalbenim navodima - pa je njoj „uskratio pravo na obrazloženu sudsku odluku“, pobijana presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje (prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a), s jasnim razlozima o svemu što je za odluku o zahtjevu revidentice od odlučnog značaja - iz kojih se može provjeriti, a kako je njome drugostupanjski sud nakon ocijene svakog za odluku o predmetu spora odlučnog dokaza - kao i svih dokaza zajedno, i to u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, odgovorio i na sve relevantne žalbene navode, nije ostvarena bitna povreda (na koju revidentica suštinski upućuje obrazloženjem revizije) iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

 

Ostalim navodima, kojima kroz prigovor o učinjenoj bitnoj povredi ZPP-a dovodi u pitanje utvrđenja i pravna shvaćanja drugostupanjskog suda o stvarnom sadržaju prijepornih informacija iz objavljenog članka, o tome - sadrži li taj članak za nju uvredljive i klevetničke navode ili informacije koje su podobne povrijediti neko njezino pravo ili interes, njezinu osobnost, odnosno - upućuje li taj članak na neku njezinu nečasnu radnju ili na neko njezino nesavjesno ili nečasno postupanje (imputira li se njime „da je kao sudska vještakinja tijekom kaznenog postupka izmijenila svoj nalaz i mišljenje i višestruko umanjila iznos imovinske koristi ostvarene kaznenim dijelom, što je dovelo do znatno povoljnije presude za okrivljenike“), revidentica u suštini prigovara po drugostupanjskom sudu utvrđenom (u biti: prihvaćenom) činjeničnom stanju i ističe prigovore provedenoj ocjeni dokaza te iznosi svoje stavove o toj ocijeni i shvaćanju predmeta spora - i time nastoji dovesti u sumnju činjenična utvrđenja i pravno shvaćanje iz osporene presude, a kako se revizijom ne mogu pobijati utvrđene činjenice (argument iz odredaba čl. 385. ZPP-a), te navode revizijski sud ne može razmatrati u okviru neke postupovne povrede.

 

              Konačno, valja ovdje primijetiti i da je pravo na ocjenu dokazne snage provedenih dokaza pridržano i za drugostupanjski sud (čl. 8. ZPP-a), pa (da) postupanjem prema toj ovlasti, odnosno time što revidentica ocjenom dokaza i činjeničnim zaključivanjem drugostupanjskog suda nije zadovoljna i smatra da je već i iz provedenih dokaza valjalo prihvatiti samo ono što ona tvrdi i njezino tumačenje istinitog (da „sporni tekst sadrži informacije koje su ne samo netočne, nego ujedno i izuzetno za nju uvredljive“), drugostupanjski sud nije povrijedio niti jedno pravo revidentice.

 

Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad tu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

 

Predmetom spora zahtjev je tužiteljice na obvezivanje tuženika objaviti ispravak članka objavljenog 22. veljače 2019. u deset redaka teksta na portalu www.....hr pod naslovom „...“, pri čemu je u odnosu na tužiteljicu navedeno: „Na početku sudskog postupka potencijalna imovinska korist za investitore je prema ocjeni vještakinje M. B. iznosila oko 68 milijuna kuna, no, na kraju suđenja ta je korist nalazom iste vještakinje iznosila tek 360 tisuća kuna. Zbog toga je USKOK morao mijenjati činjenični opis optužnice“ te citirana izjava zamjenice ravnateljice USKOKA: „provedenim građevinskim vještačenjem utvrđeno je da je izmjenama GUP-a bila pribavljena korist od 60 milijuna kuna. No, nakon što je tijekom rasprave ispitana vještakinja, ona je dopunom svog nalaza i mišljenja promijenila svoj prvotni nalaz. Nakon toga je ustanovljeno da se u tom slučaju ne bi radilo o znatnoj materijalnoj koristi već neimovinskoj koristi za investitore, čime je na koncu promijenjen činjenični opis kaznenog djela pa se svi optuženi terete za zlouporabu položaja i ovlasti“.

 

Tužiteljica drži da su u navedenom članku u odnosu na nju objavljene neistinite informacije - a tuženik je odbio postupiti po njezinom zahtjevu od 21. ožujka 2019. da se objavi njihov ispravak jer (da) zahtjev „nije udovoljavao uvjetima za objavu ispravka“, odnosno jer (da) je objavio „istinitu informaciju tj. informaciju koja je autorizirana od strane zamjenice ravnateljice USKOK-a M. G. Š., koja je dala izjavu pred nekoliko okupljenih novinara.“

 

Drugostupanjski sud je zahtjev tužiteljice ocijenio neosnovanim i (potvrđivanjem prvostupanjske presude) odbio - i to uz osnovno i odlučno shvaćanje (prihvaćanjem pravilnim shvaćanje prvostupanjskog suda):

 

- da je „odredbom članka 40. stavak 1. Zakona o medijima („Narodne novine“ broj 59/04, 84/11 i 81/13 - dalje: ZM) propisano da svatko ima pravo od glavnog urednika zahtijevati da objavi ispravak objavljene informacije kojom su povrijeđena njegova prava ili interesi, a ako glavni urednik ne objavi ispravak u roku i na način određen Zakonom, podnositelj zahtjeva za ispravak ima pravo podnijeti tužbu protiv glavnog urednika, kako je to propisano odredbom članka 46. stavak 1. ZM“,

 

- da („nadalje“) „iz odredbe članka 48. stavak 1. ZM proizlazi da je u sudskom postupku rasprava ograničena isključivo na raspravljanje i dokazivanje činjenica u pogledu tuženikove dužnosti objave ispravka, a tuženiku pripada pravo dokazivati točnost činjenica iz objavljene informacije kao razlog neobjavljivanja ispravka, time da će sud odbiti tužbeni zahtjev ako utvrdi da nije povrijeđeno pravo ili interes tužitelja ili je utvrđeno da postoji kakva druga okolnost zbog koje prema Zakonu ne postoji obveza objave ispravka (stavak 3. istog članka)“,

 

- da je („isto tako“) „odredbom članka 42. stavak 4. al. 5. ZM propisano da je glavni urednik dužan objaviti ispravak izuzev ako je traženi ispravak nerazmjerno duži od informacije u kojoj su navodi radi kojih se ispravak traži, odnosno od dijela informacije na koji se neposredno odnosi, osim ako se ispravak odnosi na klevetničke ili uvredljive navode“,

 

- da se u konkretnom slučaju „radi o članku dužine 36 redaka teksta pri čemu su informacije koje se odnose na tužiteljicu sadržane u deset redaka teksta pri čemu je u odnosu na tužiteljicu navedeno slijedeće: „Na početku sudskog postupka potencijalna imovinska korist za investitore je prema ocjeni vještakinje M. B. iznosila oko 68 milijuna kuna, no, na kraju suđenja ta je korist nalazom iste vještakinje iznosila tek 360 tisuća kuna. Zbog toga je USKOK morao mijenjati činjenični opis optužnice“, te se citira izjava zamjenice ravnateljice USKOKA: „provedenim građevinskim vještačenjem utvrđeno je da je izmjenama GUP-a bila pribavljena korist od 60 milijuna kuna. No, nakon što je tijekom rasprave ispitana vještakinja, ona je dopunom svog nalaza i mišljenja promijenila svoj prvotni nalaz. Nakon toga je ustanovljeno da se u tom slučaju ne bi radilo o znatnoj materijalnoj koristi već neimovinskoj koristi za investitore, čime je na koncu promijenjen činjenični opis kaznenog djela pa se svi optuženi terete za zlouporabu položaja i ovlasti“,

 

- da je “zahtijevani ispravak dužine 57 redaka teksta i da se taj zatraženi ispravak u manjem dijelu odnosi na ispravak netočnih informacija, a u većem dijelu se bavi analizom kaznenog postupka i tvrdnjom da je objavom nanesena neprocjenjiva šteta tužiteljici, odnosno da je narušen njen poslovni ugled, a što u svakom pogledu po mišljenju prvostupanjskog suda prelazi svrhu ispravka informacije u smislu odredbe članka 40. stavak 1. ZM“,

 

- da „tužiteljica tvrdi, a što je ponovila i u svom iskazu, da su objavljene neistinite informacije jer se u konkretnom slučaju nije radilo o situaciji da bi ona nakon izrade osnovnog nalaza i mišljenja isti dopunila, već je tijekom kaznenog postupka izradila dva nalaza i mišljenja, prvi po nalogu i u skladu sa zadatkom Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, a drugi po nalogu i u skladu sa zadatkom suda“,

 

- da je („polazeći od navedenih utvrđenja“) uzimajući u obzir informacije koje se u predmetnom članku odnose na tužiteljicu, prvostupanjski sud „zauzeo stajalište da bez obzira na tvrdnju tužiteljice i dojam kojeg je kod nje tekst članka stvorio, da se ne radi o uvredljivim i klevetničkim navodima, a niti informacijama koje su podobne povrijediti pravo ili interes tužiteljice“,

 

- da je „pored toga, sud imao u vidu i činjenicu da je zahtijevani ispravak nerazmjerno duži od dijela objavljene informacije, a kako se ne radi o uvredljivim i klevetničkim navodima, to niti ne postoji dužnost glavnog urednika za objavu ispravka u smislu odredbi članka 40. stavak 1. i članka 42. stavak 4. al. 5. ZM-a“,

 

- da je prvostupanjski sud slijedom toga odbio tužbeni zahtjev tužiteljice“,

 

- da „žalbeni navodi tužiteljice u bitnom predstavljaju osobnu i subjektivnu interpretaciju zakonskih normi pa nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude“,

 

- da je „točno da je tuženik dana 22. veljače 2019. objavio članak pod nazivom „...“, time da su u predmetnom tekstu objavljene informacije istinite, a s druge pak strane iz navoda zahtjeva za ispravkom podnesenim od strane tužiteljice, a kao niti iz navoda tužbe nije razvidno koje su to netočne informacije koje su objavljene“,

 

- da se „u spornom tekstu tužiteljicu nigdje ne proziva za bilo kakvu nečasnu radnju, nesavjesno ili nečasno postupanje ili pak pogodavanje okrivljenicima, a niti se objektivnom ocjenom predmetnog teksta takvo što o tužiteljici može zaključiti na temelju navoda iz teksta. U tekstu se navode činjenice i okolnosti koje su prethodile donošenju uvjetne osude, a među kojima je okolnost da se vještak očitovao o utvrđenoj visini štete, a što je dovelo do izmjene opisa kaznenog djela. Ti navodi utemeljeni su na autoriziranoj izjavi zamjenice ravnateljice USKOK-a koja je izjavila „Nakon što je ispitana vještakinja i nakon što je dopunila svoj nalaz i mišljenje, ona je zapravo promijenila svoje prvotno utvrđenje, a nakon čega se ispostavilo da se tu ne bi radilo o znatnoj materijalnoj šteti, već samo o neimovinskoj koristi investitorima“,

 

- da „slijedom toga u tom dijelu u smislu odredbe članka 21. stavak 4. podstavak 2. ZM-a ne postoji odgovornost nakladnika, a samim tim niti obveza objave ispravka“,

 

- da je („dakle“), „suprotno svim žalbenim navodima i razlozima, prvostupanjski sud dao jasne i potpune razloge u obrazloženju pobijane presude ...iznesena utvrđenja i zaključak suda prvog stupnja sa potrebnom sigurnošću proizlaze iz rezultata dokaznog postupka te ih žalbeni navodi u kojima tužiteljica daje svoju subjektivnu ocjenu u postupku provedenih dokaza nisu doveli u sumnju, pa stoga nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude“.

 

Pravno shvaćanje drugostupanjskog suda je pravilno.

 

Naime, tužiteljica bi uspjela sa svojim zahtjevom da je istinitim utvrđeno ono što tvrdi: da je informacija na koju se poziva, ona - koja je neosporna u svome sadržaju i svim okolnostima u kojima je dana, za koju drži da vrijeđa njezina prava i interese - jer (da) uključuje i uvredljive i klevetničke navode, neistinita - toliko da zaslužuje da se objavi njezin ispravak.

 

To u postupku ne samo da nije utvrđeno, već je utvrđeno suprotno: da utužena informacija nije neistinita i sadrži samo sažet i objektiviziran prikaz onog što se stvarno desilo, prikaz koji u ničemu, razumno ili logično gledano - kako jedino i treba gledati, ne zadire u kvalitetu i savjesnost (poštenje) rada tužiteljice - i ne može vrijeđati njezin autoritet sudske vještakinje, njezin stečeni ugled i njezinu čast i stručnost, posao kojim se bavi i dostojanstvo koje je zaslužila svojim radom.

 

Sve drugo ili svako drugačije tumačenje iste informacije ima značaj samo (kako to pravilno primjećuje i drugostupanjski sud) njezine (tužiteljičine) interpretacije stvarnog - u izražavanju svoga osobnog i subjektivnog osjećaja, subjektivne interpretacije ili emocionalnog doživljaja te informacije („dojma kojeg je kod nje tekst članka stvorio“), sve u (inače i pozitivnoj pa čak i poželjnoj: jer govori o odgovornosti i ozbiljnosti tužiteljice - i htijenju da je se takvom tretira) osjetljivosti na trenutak u kojem je informacija dana i želji da se respektiraju ili štuju sve one vrijednosti za koje se svojim dugogodišnjim radom sudske vještakinje izborila - a na toj okolnosti ne može u ovome postupku ostvariti povoljniju poziciju.

 

Slijedom toga, kako je osporena presuda temeljena suštinski na takvome shvaćanju (koje se u biti svodi na shvaćanje da prijeporna informacija nije niti „podobna povrijediti pravo ili interes tužiteljice“) - tako da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, to je ovu valjalo odbiti kao neosnovanu (na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a).

 

Zagreb, 13. listopada 2020.