- 1 -              U-zpz 12/2019-7

 

 

 

 

 

Broj: U-zpz 12/2019-7

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u upravnom sporu tužitelja M. V. B., ..., M., kojeg zastupa punomoćnik P. T., odvjetnik u M., ..., protiv tuženika Ministarstva turizma Republike Hrvatske, ..., Z., kojeg zastupa M. U., uz sudjelovanje zainteresirane osobe J. V. B., ..., M., kojeg zastupa punomoćnik T. T., odvjetnik u G., ..., radi obnove postupka u predmetu izdavanja rješenja o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, odlučujući o zahtjevu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj GZ-DO-43/2019-4 od 27. svibnja 2019., za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-4268/18-3 od 18. listopada 2018., kojom je potvrđena presuda Upravnog suda u Splitu poslovni broj UsI-336/17-13 od 26. travnja 2018., a kojom je poništeno rješenje Ministarstva turizma Republike Hrvatske Klasa: UP/II-034-06/17-01/76, Urbroj: 529-06-17-3 od 27. rujna 2017., u sjednici održanoj 13. listopada 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

1. Zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude se odbija.

 

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na zahtjev u iznosu od 3.125,00 kuna.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem odbačen je prijedlog zainteresirane osobe za obnovu postupka dovršenog rješenjem o odobrenju (M. V. B.) pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu Klasa: UP/I-335-02/14-01/11, Urbroj: 2181-01/04-14-3 od 21. siječnja 2014., kojim se istom odobrava pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, u M., ..., u jednom apartmanu u domaćinstvu 3/2, kategorije 4 zvjezdice, kao podnesen od neovlaštene osobe.

 

Drugostupanjskim rješenjem tuženika Ministarstva turizma Republike Hrvatske Klasa: UP/II-034-06/17-01/76, Urbroj: 529-06-17-3 od 27. rujna 2017. po žalbi J.-J. V. B., ovdje zainteresirane osobe, poništeno je rješenje Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Službe za gospodarstvo, Ispostava Makarska, Klasa: UP/I-335-02/15-01/70, Urbroj: 2181-01/04-17-15/pz od 17. srpnja 2017., te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

 

Presudom Upravnog suda u poništeno je navedeno rješenje tuženika od 27. rujna 2017. (točka I. izreke presude), te je odbijena žalba zainteresirane osobe J. V. B. izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Službe za gospodarstvo, Ispostave Makarska, KLASA: UP/I-335-02/15-01/70, URBROJ: 2181-01/04-17-15/pz od 17. srpnja 2017. (točka II. izreke presude).

 

Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske potvrđena je presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj UsI-336/17-13 od 26. travnja 2018.

 

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podnijelo je zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti navedene pravomoćne presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud prihvati zahtjev, preinači navedenu presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i presudu Upravnog suda u Splitu.

 

Tužitelj je odgovorio na zahtjev predlažući njegovo odbijanje, te traži troškove ovoga postupka.

 

Zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude nije osnovan.

 

Predmetni postupak pokrenut u povodu zahtjeva zainteresirane osobe (J. V. B.) od 12. siječnja 2015. za poništenje navedenog rješenja Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji od 21. siječnja 2014., kojim je tužitelju (M. V. B.) odobreno pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu u M., .... Njegov zahtjev je odbijen rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela, KLASA: UP/I-335/02/15-01/70, URBROJ: 2181-01/04-15-4 od 15. travnja 2015., protiv kojeg je zainteresirana osoba izjavila žalbu, koja je odbijena  rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-034-02/15-06/42, URBROJ: 529-06-15-2 od 7. srpnja 2015.

 

Navedeno rješenje tuženika poništeno je presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-273/15 od 14. travnja 2017. i predmet je vraćen tuženiku na ponovni postupak, uz uputu da zahtjev zainteresirane osobe od 12. siječnja 2015., iako zainteresirana osoba to izrijekom nije navela, sadržajno predstavlja prijedlog za obnovu postupka zbog razloga iz članka 123. stavka 1. točke 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“; 47/09 - dalje: ZUP), pa zainteresiranoj osobi nije omogućeno sudjelovanje u postupku u kojem je doneseno naprijed navedeno rješenje od 21. siječnja 2014., kojim je tužitelju odobreno pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu.

 

Prvostupanjsko tijelo je, uzimajući u obzir navode iz zahtjeva (prijedloga za obnovu) zaključilo da se zainteresiranoj osobi ne može priznati svojstvo stranke u postupku izdavanja rješenja o odobrenju pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, jer se navedenim rješenjem ne dira u imovinsko-pravne odnose radi kojih bi eventualno zainteresirana osoba, suvlasnik čest. zem. 707/2, koja graniči s česticom 707/8, k.o. M., imala pravo sudjelovati u tom postupku. Shodno tomu, a u okviru ovlaštenja iz članka 126. stavka 1. ZUP-a, prvostupanjsko tijelo je rješenjem od 17. srpnja 2017. odbacio zahtjev zainteresirane osobe za obnovu upravnog postupka.

 

Tuženik je osporavanim rješenjem poništio prvostupanjsko rješenje i predmet je vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, uz uputu tomu tijelu da o prijedlogu za obnovu postupka odluči meritorno, jer da je zainteresirana osoba neposredni susjed čestice 707/8, što znači da je osoba koja ima pravni interes sudjelovati u postupku izdavanja rješenja o odobrenju pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu.

 

Prvostupanjski sud nije prihvatio razloge tuženika da neposredni susjed, radi zaštite svojih susjedskih prava (koja su uređena Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima), ima pravo sudjelovati kao stranka u postupku izdavanja predmetnog rješenja, smatrajući da pravni interes treba proizlaziti iz upravno-pravnih propisa, a o čemu se ne radi u ovoj upravnoj stvari pa je poništio osporeno rješenje tuženika i sam riješio stvar na način da je odbio žalbu zainteresirane osobe izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja kojim je odbačen njezin prijedlog za obnovu postupka, prihvativši u cijelosti razloge prvostupanjskog tijela.

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u cijelosti je prihvatio obrazloženje i izraženo pravno shvaćanje prvostupanjskog suda, smatrajući da pravni interes stranke u upravnom postupku mora uvijek proizlaziti iz zakona ili drugog propisa. U situaciji kada pravni interes nije uređen zakonom ili propisom, pravni interes se utvrđuje na temelju određenih okolnosti vezanim za upravnu stvar o kojoj se u upravnom postupku odlučuje. Zakonom ili propisom nije uređeno sudjelovanje neposrednog susjeda u predmetnom postupku niti se uvjetuje njegova suglasnost za izdavanje rješenja. Stoga, uzimajući u obzir okolnosti vezane uz predmetnu upravnu stvar smatra da bi, sukladno praksi toga suda neposredni susjed imao svojstvo stranke (zainteresirane osobe) u postupcima utvrđivanja minimalnih tehničkih uvjeta za rad ugostiteljskog objekta (presuda Upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Us-1457/01-5 od 26. kolovoza 2004.), ali da takav interes ne postoji u predmetnom slučaju, u kojem je tužitelju izdano odobrenje za pružanje ugostiteljskih usluga smještaja u sobi, apartmanu ili kući za odmor u skladu s člankom 28. Zakona.

 

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske u zahtjevu za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne ustraje u tvrdnji prema kojoj je obnova navedenog postupka zatražena temeljem odredbe članka 123. st. 1. t. 5. ZUP-a, dok su se sudovi pozvali na odredbu čl. 4. ZUP-a i čl. 33. st. 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti („Narodne novine“, 138/06, 43/09, 88/10, 50/12 i 80/13 - dalje ZUD). Smatra da su posljedice pružanja usluga u smještajnim objektima (apartman, soba ili kuća za odmor i slično) za neposredne susjede jednake bez obzira pruža li usluge ugostitelj ili iznajmljivač (prekomjerna buka, prekomjerni mirisi, promet, sigurnost djece i sl.). Smatra da jednaka susjedska prava za zaštitu od štetnih imisija koju trpe neposredni susjedi koja su uređena Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14), bilo ugostitelja, bilo iznajmljivača, pripadaju susjedima ugostitelja kao i susjedima iznajmljivača.

 

Posljedično navedenom, smatra da se pravo na sudjelovanje u postupku izdavanja rješenja iznajmljivaču mora priznati i neposrednom susjedu iznajmljivača, jednako kao i neposrednom susjedu ugostitelja, jer se s obzirom na posljedice pružanja usluge nalaze u jednakom položaju, zbog čega je izneseno pravno shvaćanje upravnih sudova o nepostojanju pravnog interesa za isto zainteresirane osobe u konkretnom slučaju protivno načelnim odredbama ZUP-a, posebno čl. 3., s obzirom da ZUD-i niti drugim propisom nije isključena primjena postupovnih u odredbi upravnog postupka, pa da i u ovom postupku treba primijeniti čl. 4. ZUP-a, a kako nije smatra da je pogrešno primijenjen čl. 3., čl. 4. te čl. 123. st. 1. toč. 5. ZUP-a i čl.33. st. 2. ZUD-i.

 

Prema navedenom, u ovoj upravnoj stvari sporno je li zainteresirana osoba - J. V. B. osoba iz čl. 4. st. 1. ZUP-a, koja radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa ima pravo sudjelovati u postupku izdavanja rješenja susjedu, odnosno o odobrenju pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu.

 

Prema ocjeni ovoga suda o zahtjevu zainteresirane osobe odlučeno je pravilnom primjenom odredbi ZUS-a i ZUD-i.

 

Naime, prema odredbi čl. 4. st. 1. ZUP-a stranka u upravnom postupku je fizička ili pravna osoba na zahtjev koje je pokrenut postupak, protiv koje se vodi postupak ili koja radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa ima pravo sudjelovati u postupku.

 

Odredbom čl. 33. st. 1. ZUD-i određeno je da je za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu iznajmljivač dužan ishoditi rješenje nadležnog ureda o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu.

 

Stavkom 2. citirane odredbe određeno je da će se rješenje o odobrenju izdati na zahtjev iznajmljivača uz sljedeće uvjete:

 

1. da je vlasnik objekta (soba, apartman ili kuća za odmor i sl.) ili vlasnik zemljišta za kamp,

 

2. da ispunjava zdravstvene uvjete propisane pravilnikom iz članka 30. stavka 3. ovoga Zakona,

 

3. da objekt u kojem će se pružati usluge ispunjava minimalne uvjete i uvjete za kategoriju sukladno ovom Zakonu,

 

4. da građevina – objekt u kojem će se pružati ugostiteljske usluge u domaćinstvu ispunjava uvjete sukladno posebnom propisu bez kojih, prema tom propisu, nadležni ured ne može izdati rješenje o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti.

 

Prema odredbi čl. 34. st. 1. ZUD-i ako nadležni ured ne riješi o zahtjevu iznajmljivača u zakonskom roku, iznajmljivač može započeti s pružanjem ugostiteljskih usluga, ukoliko je za građevinu – objekt u kojem će se pružati ugostiteljske usluge u domaćinstvu, u skladu s posebnim propisom, ishodio odgovarajući akt prema kojem se građevina smije početi rabiti, odnosno staviti u pogon, o čemu je dužan prethodno pisanim putem izvijestiti nadležni ured.

 

I prema shvaćanju ovoga suda, s obzirom na sadržaj citiranih odredbi i utvrđeno činjenično stanje, zainteresirana osoba nije osoba iz čl. 4. st. 1. ZUP-a, koja radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa ima pravo sudjelovati u postupku izdavanja odobrenja susjedu za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu.

 

Pravni interes stranke, i prema shvaćanju ovoga suda, u upravnom postupku mora uvijek proizlaziti iz zakona ili drugog propisa. Pravni interes nije apstraktan niti u odnosu na njegovo postojanje postoji neoboriva presumpcija kada je u pitanju su vlasništvo na nekoj nekretnini, već mora biti takav da odlučivanje o nečijem pravu ili pravnom odnosu u bilo kojoj vrsti postupka, pa tako i u upravnom postupku, mora imati izravni utjecaj na nečija prava, odnosno na njihov opseg i vrstu.

 

U situaciji kada pravni interes nije uređen zakonom ili propisom, pravni interes se utvrđuje na temelju određenih okolnosti vezanim za upravnu stvar o kojoj se u upravnom postupku odlučuje.

 

U ovom postupku donesenim rješenjem Ureda državne uprave od 17. srpnja 2017. kojim je odbačen prijedlog ovdje zainteresirane osobe J. V. B. za obnovu postupka (u kojem je doneseno rješenje od 21. siječnja 2014. o odobrenju M. V. B., ovdje tužitelju, za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu u jednom apartmanu u domaćinstvu), kao prijedlog izjavljen od neovlaštene osobe, nije povrijeđen zakon na štetu zainteresirane osobe jer se izdavanjem odobrenja tužitelju za pružanje usluga u domaćinstvu ne dira u bilo kakva njegova prava, niti se dira u imovinsko-pravne odnose radi kojih bi eventualno zainteresirana osoba, suvlasnik čest. zem. 707/2, koja graniči s česticom 707/8, k.o. M., imala pravo sudjelovati u tom postupku.

 

Prema daljnjem shvaćanju ovog suda ne postoji pravni interes zainteresirane osobe za sudjelovanje, kao stranke, u predmetnom upravnom postupku ni pozivom na susjedska prava uređena ZVDSP-a, koji se obrazlaže navodima da su posljedice pružanje usluga za neposredne susjede jednake bez obzira pruža li usluge ugostitelj ili iznajmljivač (prekomjerna buka, prekomjerni mirisi, promet, sigurnost djece), s obzirom da nisu jednake posljedice pružanja usluga u smještajnim objektima (apartman, soba ili kuća za odmor i slično) za neposredne susjede jednake kada uslugu pruža ugostitelj ili kada tu uslugu pruža iznajmljivač, s obzirom na narav i vrstu usluge, vrijeme  pružanja usluge, kapacitet gostiju, način pružanja usluge, i sl., a osim toga prema, u spisu priloženim dokazima, J. V. B. je samo suvlasnik puta (susjedne nekretnine) za koju je tužitelj ishodio odobrenje) na kojem putu je suvlasnik i tužitelj, s tim da on nema u vlasništvu neku nekretninu na kojoj je izgrađena građevina koja bi bila susjedna tužiteljevoj, a u odnosu na koju nekretninu, odnosno zgradu, bi se mogao pozivati na susjedska prava iz citiranog zakona. Osim toga svi objekti koji se nalaze oko čest. zem. 707/2 imaju, prema sadržaju spisa, oznaku o odobrenju za pružanje usluga smještaja gostima u domaćinstvu.

 

Stoga ovdje pravni interes nije i ne može biti suvlasništvo zainteresirane osobe na susjednoj nekretnini jer se ne radi o zaštiti susjedskih prava u smislu čl. 101. do 113. ZVDSP-a, prvenstveno zbog toga što raspravljanje o zakonitosti pobijane presude može biti samo u granicama pravne osnove na kojoj se takva odluka temelji, pa kada se ima u vidu činjenica da zainteresirana osoba na svom suvlasničkom dijelu nema izgrađenu građevinu, i činjenica da susjedska prava u smislu citirane odredbe  nisu temelj za izdavanje upravnog rješenja kada se odlučuje o zahtjevu tužitelja i kada se ima u vidu da Zakonom ili propisom nije uređeno sudjelovanje neposrednog susjeda u predmetnom postupku, niti se uvjetuje njegova suglasnost za izdavanje rješenja, uzimajući u obzir okolnosti vezane uz predmetnu upravnu stvar, i ovaj sud smatra da takav interes ne postoji u predmetnom slučaju, u kojem je tužitelju izdano odobrenje za pružanje ugostiteljskih usluga smještaja u sobi, apartmanu ili kući za odmor u skladu s člankom 28. Zakona.

 

Slijedom iznesenog, budući da pobijanom presudom nije povrijeđen zakon, valjalo je na temelju odredbe čl. 78. st. 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novineˮ broj 20/10, 143/12 i 152/14) zahtjev odbiti kao neosnovan

 

Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na zahtjev je odbijen jer se ne radi o trošku koji je neophodan za ovaj postupak (članak 79. stavak 1. ZUS-a).

 

Zagreb, 13. listopada 2020.