Broj: Rev 2194/12

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice u pravnoj stvari tužitelja B. M. d.o.o. P., kojeg zastupa zakonski zastupnik T. K., a ovog punomoćnik Ž. L., odvjetnik u S., protiv tuženika Grada S., S., radi zaključenja ugovora i predaje, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžx-782/11 od 14. lipnja 2012. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj IP-214/04 od 15. srpnja 2010., u sjednici održanoj 25. listopada 2016.,

p r e s u d i o   j e

              Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

              Presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj IP-214/04 od 15. srpnja 2010. u stavku I izreke naloženo je tuženiku zaključiti s tužiteljem pisani ugovor o zakupu poslovnog prostora površine 62 m2, prizemlje u zgradi, S., na neodređeno vrijeme i sa mjesečnom zakupninom u kunskom iznosu protuvrijednosti 20.20 EUR po m2 koja se plaća mjesečno do 15-og u mjesecu za taj mjesec i da u istom roku preda tužitelju u posjed opisani poslovni prost. U stavku II izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu 426.355,00 kuna.

              Presudom drugostupanjskog suda prihvaćena je žalba tuženika i preinačena prvostupanjska presuda na način da je odbijen tužbeni zahtjev na nalaganje tuženiku zaključiti s tužiteljem pisani ugovor o zakupu poslovnog prostora, predaju tužitelju u posjed i na naknadu parničnih troškova.

              Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Ujedno podnosi reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP.

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

              Revizija nije osnovana.

              Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog  dijela presude prelazi 200.000,00 kuna.

              U konkretnom slučaju tužbeni zahtjev glasi na nalaganje tuženiku sklapanja pisanog ugovora o zakupu poslovnog prostora i predaje opisanog poslovnog prostora u posjed, dakle radi se o sporu u kojem se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, pa su za utvrđenje vrijednosti predmeta spora mjerodavne odredbe čl. 40. ZPP.

              Odredbom st. 2. čl. 40. ZPP propisano je, da kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio.

              Tužitelj je u tužbi naznačio vrijednost predmeta spora 10.000.000,00 kuna.

              Tuženik nije prigovarao tako naznačenoj vrijednosti predmeta spora niti je sud po službenoj dužnosti provjerio točnost naznačene vrijednosti i rješenjem odredio vrijednost predmeta spora (čl. 40. st. 3. ZPP).

              Kako je dakle vrijednost predmeta spora u ovom postupku 10.000.000,00 kuna te prelazi 200.000,00 kuna (čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP), to je revizija tužitelja po vrijednosnom kriteriju dopuštena.

              Stoga je postupajući u skladu sa odredbom čl. 392.a st. 1. ZPP ovaj sud ispitao reviziju samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

              Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što u odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima datim u postupku samih tih isprava i zapisnika, zbog čega nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

              Time što utvrđene činjenice i provedene dokaze sudovi nisu tumačili u skladu sa stavom tužitelja, kao i time što je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka.

              Revident u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava iznosi činjenične navode i daje drugačije činjenične zaključke nižestupanjskih sudova.

              Međutim, činjenični prigovori koje je revident iznio u reviziji nisu od značaja u ovom postupku niti su mogli biti uzeti u razmatranje s obzirom da se revizija ne može izjaviti zbog pogrešne i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 1. ZPP).

              U ovom predmetu tužitelj temelji svoj zahtjev na stajalištu da je on kao najpovoljniji ponuđač na natječaju tuženika za davanje u zakup poslovnog prostora stekao pravo na sklapanje ugovora o zakupu tog poslovnog prostora.

              U postupku pred nižestupanjskim sudovima  utvrđeno je:

-       da je tuženik u dnevnom listu S. D. od 28. svibnja 1999. objavio natječaj za prikupljanje pisanih ponuda za davanje u zakup, između ostalog i za poslovni prostor koji se nalazi u S., prizemlje, površine 62 m2,

-       da je tužitelj podnio prijavu na taj natječaj i dao ponudu za zakup navedenog poslovnog prostora,

-       da je zaključkom Gradskog poglavarstva tuženika od 22. svibnja 2001. tužiteljeva ponuda prihvaćena kao najpovoljnija, a u zaključku da je navedeno da će se s najpovoljnijim ponuditeljem zaključiti ugovor o zakupu,

-       da je 5. lipnja 2001. tuženik uputio tužitelju dopis s pozivom da se javi u službu tuženika, radi dogovora u vezi zaključenja ugovora o zakupu,

-       da je u postupku ostalo nedokazano je li tužitelj primio dopis tuženika od 5. lipnja

2001., i

              - da je z.z. tužitelja T. K. kontaktirao s ovlaštenim osobama tuženika, radi sklapanja ugovora o zakupu, ali da do toga nije došlo, a u međuvremenu da je u prostor bespravno uselila S. P. M.

              Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje da do zaključivanja ugovora o zakupu nije došlo, ne iz razloga tužiteljeve nezainteresiranosti, već stoga što se u prostoru nalazila bespravna korisnica, a ova okolnost da je irelevantna za odnos tužitelja i tuženika, pa prihvaća u cijelosti tužbeni zahtjev.

Drugostupanjski sud koristeći ovlaštenje iz čl. 373. toč. 3. ZPP prihvaća utvrđenja nižestupanjskog suda, ali smatra da je prvostupanjski sud izveo pogrešan zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva te preinačuje prvostupanjsku presudu i odbija tužbeni zahtjev u cijelosti iz razloga što iz činjeničnih utvrđenja proizlazi da tužitelj nema pravo zahtijevati donošenje presude kojom će se tuženiku naložiti s tužiteljem sklopiti ugovor o zakupu poslovnog prostora i njegove predaje u posjed.

              U smislu odredbe čl. 35. st. 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO) koji se primjenjuje na ovaj slučaj na temelju odredbe čl. 1163. st. 1. ZOO („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08), javni natječaj na kojem se poziva određen broj osoba da podnesu ponude za sklapanje pravnog posla pod objavljenim uvjetima, a kakvog je u konkretnom slučaju raspisao tuženik, ne predstavlja opću ponudu u smislu odredbe čl. 33. ZOO (uz ostalo jer ne sadrži sve bitne sastojke ugovora), već samo poziv da se učini ponuda pod objavljenim uvjetima i stavljanjem ponude na takav javni natječaj, sve da je ponuditelj najpovoljniji ponuđač, nema za posljedicu nastanak ugovornog odnosa niti stjecanja prava na sklapanje ugovora.

              Ponuda je prijedlog za sklapanje ugovora učinjen određenoj osobi koji sadrži sve bitne sastojke ugovora da bi se njegovim prihvaćanjem mogao sklopiti ugovor (čl. 32. st. 1. ZOO). Ponuda je prihvaćena kad ponuditelj primi izjavu ponuđenom da prihvaća ponudu (čl. 39. st. 1. ZOO).

              S prethodnim u vezi onaj koji je objavio javni natječaj nije dužan sklopiti ugovor, a može odgovarati za štetu zbog prihvaćanja ponude (prema odredbi čl. 35. st. 2. ZOO) ako bez osnovanog razloga nije prihvatio ponudu.

              U konkretnom slučaju ugovor prema uvjetima iz raspisanog natječaja između stranaka nije sklopljen.

              Stoga, po stajalištu ovog suda pravilno se drugostupanjski sud poziva na odredbu čl. 27. st. 1. ZOO kada je odbio žalbu tužitelja i potvrdio u tom dijelu prvostupanjsku presudu samo iz drugih razloga.

              Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZOO ako je netko po zakonu obvezan sklopiti ugovor zainteresirana osoba može zahtijevati da se takav ugovor bez odgađanja sklopi.

              U konkretnom slučaju ni jednom zakonskom odredbom takvo ovlaštenje tužitelja nije propisano.

              Takva obveza nije propisana ni odredbom čl. 6. Zakona o zakupu poslovnog prostora („Narodne novine“ broj 91/96 – dalje: ZZPP) jer je tuženik upravo postupio u skladu s navedenom odredbom. Naime, natječaj za davanje u zakup poslovnog prostora u vlasništvu Grada S. oglašen je u dnevnom listu, komisija za provođenje javnih natječaja za zakup poslovnog prostora u vlasništvu Grada S. od 13. srpnja 1999. KLASA: 372-01/95-01/198, sastavlja prijedlog ponuda, a Gradsko poglavarstvo je zaključkom od 21. svibnja 2001. prihvatilo ponudu u skladu sa zakonom i poslovnikom, što ne znači da je tim člankom propisana obveza sklapanja ugovora.

Stoga, tužbeni zahtjev kojim se traži nalaganje tuženiku sklopiti ugovor o zakupu s tužiteljem, i predaje u posjed spornog prostora, a u protivnom da će takav ugovor zamijeniti presuda, je neosnovan, kako je pravilno zaključio drugostupanjski sud.

              Budući se nisu ostvarili revizijski razlozi valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 25. listopada 2016.