- 1 -              Rev 1651/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1651/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić, članice vijeća, Marine Paulić, članice vijeća i Darka Milkovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. M., OIB ..., iz S., ..., koju zastupa punomoćnica E. K., odvjetnica u Š., protiv tuženika R. M., OIB ..., iz Z., ..., kojeg zastupa I. B., odvjetnica u R., radi utvrđenja i diobe bračne stečevine, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž Ob-5/15-2 od 3. travnja 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1199/13 od 2. ožujka 2015. u sjednici održanoj 13. listopada 2020.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev da su stranke suvlasnici svaka u ½ dijela nekretnine oznake čest. zgr. 54 i čest. zgr. 480 obje z.u. 1334 k.o. Z. kao i zahtjev da su suvlasnici svaki u ½ dijela broda registarskih oznaka ... i glisera registarskih oznaka ... Prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da je tužiteljica povukla dio tužbenog zahtjeva za utvrđenje suvlasništva u ½ dijela dionica ... (točka I.). Naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka od 43.750,00 kn (točka II.).

 

Drugostupanjskom odlukom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska odluka.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) podnijela je tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je ovom sudu da prihvati reviziju, ukine pobijane odluke i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija tužiteljice nije osnovana.

 

U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a. st. 1. ZPP).

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da su nekretnine i pokretnine pobliže označene u izreci presude bračna stečevina stranaka.

 

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da je brak među strankama pravomoćno razveden presudom Općinskog suda u Šibeniku broj P2-191/12 od 11. lipnja 2013.,

 

- da je bračna zajednica prestala tijekom 2003.,

 

- da je bračna zajednica prestala prije kupnje nekretnina (2004.) i pokretnina (2010.) čija dioba se traži,

 

- da stranke tijekom trajanja bračne zajednice nisu stekle imovinu,

 

- da su stranke 2006. sklopile tzv. bračni ugovor kojim su dogovorili zajedničku skrb o djeci i ugovorile da će zajedničku imovinu dobrovoljno podijeliti bez sudskog spora (nije navedeno koja bi to bila zajednička imovina).

 

Na temelju iznesenih utvrđenja nižestupanjski su sudovi zaključili da predmetne nekretnine i pokretnine nisu bračna stečevina sukladno čl. 248. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11 i 25/13 - dalje: ObZ). Ocijenili su da je za utvrđivanje što spada u bračnu stečevinu odlučno trajanje bračne zajednice, ne braka. Budući da je bračna zajednica prestala tijekom 2003. prije kupnje nekretnina i pokretnina čija dioba se traži, neodlučno je što je brak pravomoćno razveden tek 2013. Zaključili su i da bračni ugovor koji su stranke sklopile 2006. ne predstavlja osnaženje zajednice koja je do tada već prestala postojati niti se istim pobliže navodi na koju točno imovinu se odnosi. Stoga su nižestupanjski sudovi odbili tužbeni zahtjev.

 

Revidentica u reviziji osporava primjenu čl. 5. ObZ koji određuje da je brak zakonom uređena životna zajednica žene i muškarca, ističe da ObZ posebno ne razlikuje brak i bračnu zajednicu pa da su nižestupanjski sudovi pogrešno zaključili da je bračna zajednica prestala prije nego što je sam brak razveden jer da tek prestanak braka znači i prestanak bračne zajednice.

 

Neosnovano ističe revidentica da je sud pogrešno primijenio čl. 5. ObZ.

 

Naime to što je čl. 5. ObZ određeno da je brak zakonom uređena životna zajednica žene i muškarca ne znači da bračna odnosno životna zajednica traje od službenog zaključenja zajednice do pravomoćnog (službenog) okončanja iste već da i prije službenog okončanja braka, žena i muškarac mogu, i jesu kako je utvrđeno u ovom sporu (2003.) okončati svoju životnu zajednicu neovisno o tome kada je brak pravomoćno razveden (u ovom slučaju 2013.).

 

Osim toga čl. 248. ObZ određuje da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli za vrijeme trajanja bračne zajednice (ne braka). Stoga neosnovano revidentica ističe da ObZ ne razlikuje brak i bračnu zajednicu i da bračna zajednica postoji dok postoji i brak te su neosnovani i navodi da je bračna stečevina imovina stečena za vrijeme trajanja braka. Naime trajanje braka nije od utjecaja za stjecanje imovine (koja bi se mogla smatrati bračnom stečevinom) već je za bračnu stečevinu odlučno postojanje bračne zajednice.

 

Ostali navodi revidentice da je bračna zajednica trajala do pravomoćne odluke suda o razvodu braka su činjenični navodi koje ovaj sud nije ovlašten razmatrati sukladno čl. 385. st. 1. ZPP.

 

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju kao neosnovanu.

 

Zagreb, 13. listopada 2020.