- 1 -              Rev 1236/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1236/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. B. iz O., OIB:..., koju zastupa punomoćnica V. Š. B., odvjetnica u O., protiv tuženika A. B. d.d., Z., OIB:..., koga zastupa punomoćnica D. T., odvjetnica u Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o revizijama tužiteljice i tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-1371/16-2 od 11. prosinca 2017., kojom je djelomično preinačena i djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku broj P-1882/2015-22 od 19. srpnja 2016., u sjednici održanoj 13. listopada 2020.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Prihvaća se revizija tužiteljice, preinačuje se presuda Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-1371/16-2 od 11. prosinca 2017. u toč. I. i III. izreke i sudi:

 

              Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Osijeku broj P-1882/2015-22 od 19. srpnja 2016. u dijelu kojim je tuženiku naložena isplata 3.890,65 kn s pripadajućim zateznim kamatama i u odluci o troškovima postupka.

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom u cijelosti je prihvaćen tužbeni zahtjev te utvrđeno je da je ništetan dio odredbe čl. 4. ugovora o namjenskom kreditu bez depozita pobliže određenog izrekom presude, koji glasi: „Korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorene i zatezne), sukladno izmjenama i dopunama odluke o kamatnim stopama banke, koje se smatraju sastavnim dijelom Ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom Ugovoru, što potvrđuje svojim potpisom na ovom Ugovoru.“. Ujedno je naloženo tuženiku tužiteljici isplatiti 8.692,47 kn s pripadajućim zateznim kamatama pobliže određenim izrekom presude, kao i naknaditi joj troškove postupka u iznosu od 7.787,50 kn.

 

              Drugostupanjskom presudom djelomično je prihvaćena žalba tuženika te je prvostupanjska presuda preinačena u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen u iznosu od 3.890,65 kn s pripadajućim zateznim kamatama i zahtjev je u tom dijelku odbijen (toč. I. izreke); u preostalom dijelu odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u toč. I. izreke te u preostalom dijelu toč. II. izreke (toč. II. izreke) te je preinačena odluka o troškovima postupka i tuženiku konačno naloženo da tužiteljici naknadi troškove postupka u iznosu od 5. 473,94 kn.

 

Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je drugostupanjska presuda preinačena i odbijen zahtjev za isplatu 3.890,65 kn te protiv dijela odluke o troškovima postupka (toč. I. i III. izreke) tužiteljica podnijela je reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP). Predlaže da ovaj preinači drugostupanjsku presudu prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti uz naknadu troška revizije.

 

Tuženik je protiv iste presude u dijelu kojim je odbijena njegova žalba i potvrđena prvostupanjska presuda (toč. II. izreke) reviziju podnio pozivom na istu odredbu. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti uz naknadu troškova postupka, odnosno ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tužiteljica u odgovoru na reviziju tuženika osporava njezinu dopuštenost i predlaže da ovaj sud istu odbaci, podredno odbije.

 

Revizija tužiteljice je osnovana, dok revizija tuženika nije dopuštena.

 

U slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 2. ZPP).

 

U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

 

U odnosu na reviziju tužiteljice:

 

Drugostupanjski sud, prihvativši prigovor zastare, preinačio je djelomično prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev u iznosu od 3.890,65 kn.

 

Smatrajući ih važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tužiteljica naznačuje pitanja:

 

„1.Prekida li podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava (čl. 502a -502h zakona o parničnom postupku) zastaru potraživanja koja pojedinačni potrošači ili druge oštećene stranke imaju temeljem istog pravnog osnova tj. povrijeđenih potrošačkih i drugih prava i interesa iz postupka kolektivne pravne zaštite, dakle konkretno, prekida li se zastara potraživanja pojedinačnih potrošača podnošenjem kolektivne tužbe za zaštitu njihovih potrošačkih prava?

 

2. Podliježe li zastarnim rokovima potraživanje na ime povrata primljenog na temelju ništetnog pravnog posla ili ništetnosti pojedine ugovorne odredbe (restitucija na temelju ništetnog pravnog posla)? Ako podliježe, koji je i od kada se računa zastarni rok?“.

 

Obrazlažući važnost naznačenih pitanja ukazuje na različitu praksu drugostupanjskih sudova.

 

Po ocjeni ovog suda prvo naznačeno pitanje važno je za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Preinačujući prvostupanjsku presudu drugostupanjski sud prihvatio je prigovor zastare. Pritom otklonio je tvrdnju tužiteljice da je pokretanjem postupka kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P-1401/2012 došlo do prekida zastarijevanja.

 

Ovaj sud u predmetu broj Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. u odnosu na prvo naznačeno pitanje izrazio je pravno shvaćanje, a koje je u suprotnosti sa shvaćanjem drugostupanjskog suda izraženim u pobijanoj odluci.

 

Naime, prema shvaćanju ovog suda, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO) te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (konkretno od 13. lipnja 2014.).

 

Budući da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 27. listopada 2015., dakle, unutar roka od pet godina propisanog odredbom čl. 225. ZOO, to suprotno shvaćanju drugostupanjskog suda nije nastupila zastara spornog potraživanja.

 

Slijedom iznesenog, valjalo je već zbog prvog naznačenog pitanja, preinačiti drugostupanjsku presudu u dijelu kojim je prvostupanjska presuda djelomično preinačena na način da je žalba tuženika i u tom dijelu odbijena i potvrđena prvostupanjska presuda i za iznos od 3.890,65 kn i u odluci o troškovima postupka.

 

U odnosu na reviziju tuženika:

 

Smatrajući ih važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tuženik naznačuje pitanja:

 

„Je li sud vezan za utvrđenja iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa u pojedinačnom postupku pokrenutom od strane potrošača radi povrata stečenog bez osnove?

 

Postoji li objektivni identitet ugovorne odredbe (o kojoj je suđeno u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača) i ugovorne odredbe u Ugovoru sklopljenom s individualnim potrošačem?“.

 

Obrazlažući važnost naznačenih pitanja tuženik se poziva na odluku Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-2658/12-2 od 11. studenoga 2013. i odluku ovog suda broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., u kojim odlukama o naznačenim pitanjima nije izraženo nikakvo shvaćanje.

 

Budući da pozivajući se na navedene odluke revident nije dao dostatne razloge važnosti, to nije ispunjena procesna pretpostavka iz čl. 382. st. 3. ZPP, te revizija nema ni minimalan sadržaj za njenu dopuštenost.

 

Slijedom iznesenog valjalo je na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP reviziju tuženika odbaciti kao nedopuštenu.

 

Zagreb, 13. listopada 2020.