Broj: Rev 2366/12

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužiteljice B. P. iz Z., koju zastupa punomoćnik B. S., odvjetnik u Z., protiv tuženika „J. “ d.d. Z., kojeg zastupa punomoćnik Z. M., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn - 1277/11-2 od 7. veljače 2012., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Sesvetama broj P - 60/08-18 od 16. rujna 2010., u sjednici održanoj 16. studenog 2016.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tuženika i primjenom odredbe čl. 373.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) preinačena prvostupanjska presuda na način da je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu 30.000,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom na ovaj iznos od 16. rujna 2010. do isplate po osnovu naknade imovinske štete. Odlukom o troškovima postupka obvezana je tužiteljica naknaditi tuženiku 8.917,50 kuna s pripadajućom zateznom kamatom, suviše troškove žalbe od 2.350,00 kuna.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP-a, s prijedlogom da revizijski sud preinači drugostupanjsku presudu shodno navodima iznijetim u reviziji.

Na reviziju nije odgovoreno.

Kako je drugostupanjska odluka donesena prema odredbama čl. 373.a ZPP-a dopuštena je tzv. redovna revizija po čl. 382. st. 1. t. 3. ZPP-a pa je revizija tužiteljice, iako pisana po čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a razmatrana kao tzv. redovna revizija.

Prema odredbi čl. 392.a ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. st. 1 ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Revizija nije osnovana.

Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u reviziji opisno ukazuje tužiteljica. Naime, suprotno revizijskim navodima tužiteljice, pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete koju trpi oštećenjem njenog vozila u prometnoj nezgodi 28. travnja 2003.

Pobijanom presudom odbijen je zahtjev tužiteljice na činjeničnom utvrđenju: - da je do štetnog događaja došlo 28. travnja 2003., - da je istog dana sastavljen zapisnik o očevidu u kojem su utvrđene osobe koje su sudjelovale u prometnoj nezgodi i oštećenja na vozilima (tako i oštećenja na vozilu tužiteljice reg. oznake i broja …), - da je tužiteljica prijavila štetu na vozilu, - da je kod tuženika sačinjen izvid štete na vozilu 23. svibnja 2003, - da je tužiteljica u uzročnoposljedičnoj vezi s ovim štetnim događajem 15. srpnja 2003. podnijela tužbu protiv tuženika radi naknade neimovinske štete, te – da je protiv tužiteljice povodom predmetne prometne nezgode podnesen optužni prijedlog zbog kaznenog djela protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa izazivanjem prometne nezgode, koja optužba je pravomoćno odbijena (presudom Općinskog suda u Sesvetama br. V- K- 37/2004 od 27. veljače 2007., koja je postala pravomoćna 16. ožujka 2007.).

U prethodno navedenom činjeničnom stanju ispravan je i zaključak nižestupanjskog suda da je tužiteljica za štetu i osobu koja je štetu učinila saznala najkasnije na dan podnošenja tužbe radi naknade neimovinske štete iz istog štetnog događaja, tj. 15. srpnja 2003. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 16. siječnja 2008., tj. nakon proteka zastarnog roka od tri godine iz odredbe čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01) kojeg je u ovoj pravnoj stvari primijeniti temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 125/11), to je nižestupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava prihvatio osnovanim istaknuti prigovor zastare tražbine.

Naime prema citiranoj odredbi tražbina naknade prouzročene štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila. Dakle, u smislu ove odredbe, početak subjektivnog roka za tražbinu po osnovu naknade prouzročene štete ovisi istodobno o dvije činjenice: - oštećenikovu saznanju za štetu (opseg i visinu štete) i o - oštećenikovu saznanju za osobu koja je štetu počinila. U konkretnom slučaju nije prijeporan trenutak tužiteljičinog saznanja za imovinsku štetu, tj. opseg i visinu štete kuju trpi iz štetnog događaja (izvid štete na vozilu sačinjen je 23. svibnja 2003.). S druge strane, pravilno je shvaćanje nižestupanjskog suda glede saznanja tužiteljice za štetnika, kao druge kumulativne činjenice odlučne za početak tijeka subjektivnog roka za zastaru tražbine. To iz razloga što se, suprotno shvaćanju revidentice, saznanje oštećenika za štetnika određuje prema vremenu kada su oštećenoj osobi bili dostupni podaci o osobi štetnika s potrebnim podacima za poduzimanje odgovarajućih radnji u svrhu ostvarenja popravljanja štete, a koje podatke je u konkretnom slučaju tužiteljica kao oštećenica saznala najkasnije na dan podnošenja tužbe radi naknade neimovinske štete iz istog štetnog događaja, tj. 15. srpnja 2003.

Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a reviziju odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 16. studenoga 2016.