- 1 -              Revd 2783/2020-3

Broj: Revd 2783/2020-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. I. iz Z., ..., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik G. J., odvjetnik u O., protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Z., ..., Z., OIB: ..., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovnog broja Gž R-195/2020-2 od 2. travnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovnog broja Pr-4095/18-30 od 7. veljače 2020. u sjednici održanoj 13. listopada 2020.,

r i j e š i o   j e :

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

Protiv drugostupanjske presude kojom je potvrđena prvostupanjska presuda tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP).

Postupajući sukladno odredba čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a revizijski je sud ocijenio da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije, a u pogledu kumulacije sa dodacima za posebne uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je u pogledu tog pravnog pitanja pobijana odluka utemeljena na pravnom shvaćanju podudarnom sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženim na osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Su-IV-56/19-18, koja je održana 9. prosinca 2019.

U pogledu dijela pravnog pitanja koje se odnosi na problematiziranje dodatka na staž je za obrazložiti da u odlukama na koje tuženik upućuje kao na razloge važnosti u smislu čl. 385.a ZPP-a, sudovi po tom pitanju nisu niti izrazili pravno shvaćanje, pa nema nepodudarnosti u pravnom shvaćanju između tih odluka i one pobijane, te u tom dijelu tuženik nije dokazao važnost toga dijela pravnog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu.

Slijedom navedenog, a kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1., u svezi čl. 387. st. 5. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 13. listopada 2020.