- 1 -              Revd 2254/2020-2

Broj: Revd 2254/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. d.o.o., Š., ..., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica I. D., odvjetnica iz R., protiv tuženika D. B. iz R., ..., trenutno na adresi R., ..., OIB: ..., kojeg zastupa po punomoćnik J. R., odvjetnik u Z., radi iseljenja i predaje u posjed nekretnine, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovnog broja Gž-886/20-2 od 10. ožujka 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovnog broja P-4020/19-5 od 23. prosinca 2019., u sjednici održanoj 13. listopada 2020.,

r i j e š i o   j e :

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

Protiv drugostupanjske presude kojom je preinačena prvostupanjska presuda i kojom je odbijen tužbeni zahtjev, tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP).

Postupajući sukladno odredbama čl. 385., 385.a i 387. ZPP-a revizijski je sud ocijenio da u prijedlogu postavljena pitanja nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.

Naime, u odlukama na koje se (kao na razlog važnosti u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a) poziva tužitelj, a u pogledu prijedlogom za dopuštenje revizije postavljenih pitanja, nije izraženo pravno shvaćanje koje bi bilo protivno onom izraženom u pobijanoj odluci, a tužitelj ni na koji drugi način nije dokazao važnost postavljenih pravnih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti zašto bi davanje odgovora na ta pitanja imalo važnost za razvoj prava kroz sudsku praksu.

Slijedom navedenog, nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje podnošenja revizije određene odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP-a, pa je valjalo, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i čl. 387. st. 5. ZPP-a, riješiti kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 13. listopada 2020.