- 1 -              Rev 1768/2014-2

Broj: Rev 1768/2014-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja M. P. iz N., K., V., II-tužiteljice B. M. V. der Z. udata P. iz N., K., V. i III-tužitelja M. P. iz N., V., koje zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik u V., protiv tuženika A. d.d. Z. (prije J. d.d.), kojeg zastupa punomoćnik K. F. Š., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. u Z., odlučujući o reviziji I do III-tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-2559/2012-2 od 16. siječnja 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici poslovni broj P-950/11-10 od 31. svibnja 2012., u sjednici održanoj 13. listopada 2020.,

r i j e š i o   j e:

Ukida se presuda Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-2559/12012-2 od 16. siječnja 2014., u odnosu na I i II-tužitelja te se predmet u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odbacuje se revizija III-tužitelja kao nedopuštena.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je suđeno:

„I. Odbija se tužba i tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1.Nalaže se tuženiku J. d.d. da I. tužitelju M. P. isplati iznos od 220.000,00 kuna na ime naknade štete za duševne boli zbog smrti bliskog srodnika – sina, II. tužiteljici B. M. van der Z. isplati iznos od 220.000,00 kuna na ime naknade štete za duševne boli zbog smrti bliskog srodnika – sina i III. tužitelju M. P. isplati iznos od 75.000,00 kuna na ime naknade štete za duševne boli zbog smrti bliskog srodnika – brata, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedene iznose teku od 3. ožujka 2010.g. do 30. lipnja 2011.g. po stopi od 14% godišnje, a od 1. srpnja 2011.g. pa do isplate po stopi od 12% godišnje, a sve da isplati na žiro račun punomoćnika tužitelja, odvjetnika M. P. iz V., broj:236000-1101202077, koji ima kod Z. banke d.d. , u roku od  15 dana pod prijetnjom ovrhe.

2. Nalaže se tuženiku da naknadi parnični trošak tužiteljima u roku od 15 dana također pod prijetnjom ovrhe.", kao neosnovan.

II. Tužitelji su dužni tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od  31.468,75 kuna u roku od 15 dana.

III. Odbija se dio zahtjeva za naknadu parničnog troška tuženika u iznosu od 3.218,75 kuna, kao neosnovan.“

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju podnose tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu preinačiti drugostupanjsku presudu u smislu revizijskih navoda, podredno ukinuti drugostupanjsku odluku i predmet vratiti drugostupanjsku sudu na ponovno suđenje odnosno ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija I i II-tužitelja je osnovana, dok je revizija III-tužitelja nedopuštena.

U odnosu na reviziju III-tužitelja:

Prema odredbi članka 382. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn, ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa, ili ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i članka 373.b tog Zakona.

Predmetni spor nije parnični postupak koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa u smislu članka 382. stavak 1. točka 2. ZPP-a.

Nadalje, pobijana drugostupanjska presuda nije donesena primjenom odredaba čl. 373.a i članka 373.b ZPP-a pa nisu ispunjene zakonske pretpostavke za podnošenje redovne revizije na temelju odredbe članka 382. stavak 1. točka 3. ZPP-a.

Zbog toga se o dopuštenosti predmetne revizije prosuđuje po vrijednosnom kriteriju iz članka 382. stavak 1. točka 1. ZPP-a, kojim je propisano da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi  iznos 200.000,00 kuna.

U ovom predmetu vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude u odnosu na III-tužitelja iznosi 75.000,00  kn, slijedom toga revizija III-tužitelja nije dopuštena prema vrijednosnom kriteriju iz članka 382. stavak 1. točka 1 ZPP-a.

Kako III-tužitelj reviziju nije podnio niti pozivom na odredbu članka 382. stavak 2. ZPP-a i u odnosu na neko materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, o rješenju kojeg bi pitanja ovisila odluka o predmetu spora, to revizijski sud podnesenu reviziju ne može razmatrati niti u smislu te zakonske odredbe.

Stoga je na temelju odredbe članka 392. stavak 1. ZPP-a reviziju III-tužitelja valjalo odbaciti kao nedopuštenu.

U odnosu na reviziju I i II-tužitelja:

              Sukladno odredbi članka 392.a stavak 1. ZPP-a, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog smrti njihovog prednika, sina i brata koji je smrtno stradao u prometnoj nezgodi.

Odlučujući o sporu nižestupanjski sudovi su utvrdili da je prednik tužitelja smrtno stradao 16. kolovoza 2008. kada je na njega, dok je ležao na središnjem dijelu kolnika u teško alkoholiziranom stanju sa koncentracijom alkohola od 2,13 g/kg u krvi i 2,75 g/kg u mokraći, osobnim vozilom naletjela osiguranica tuženika M. H. Presudom Općinskog suda u Virovitici broj K-111/09 broj K-111/09 od 7. svibnja 2009., koja je postala pravomoćna 26. svibnja 2009., odbijena je optužba protiv M. H. Također je utvrđeno da su tužitelji o štetnom događaju obaviješteni 4. rujna 2008. (zapisnik o očevidu), a tužba je podnesena 31. listopada 2011.

              Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica, nižestupanjski sudovi su primjenom odredbe članka 230. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) ocijenili osnovanim tuženikov prigovor zastare i odbili tužbeni zahtjev.

Sudovi su otklonili primjenu članka 231. stavak 1. ZOO-a kojom je propisano da kad je šteta prouzročena kaznenim djelom, a za kazneni progon je predviđen dulji rok zastare, zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog progona jer u konkretnom slučaju kaznenom presudom nije utvrđeno da je šteta uzrokovana kaznenim djelom.

Drugostupanjski sud smatra da nije došlo niti do prekida zastarijevanja u smislu odredbe članka 241. ZOO-a jer podnesak tužitelja, koji je dostavljen u kazneni spis nakon objave presude, prema svom sadržaju ne predstavlja točno određeni tužbeni zahtjev.

Obrazloženje pobijane odluke ne sadrži valjane i jasne razloge glede odlučnog pravnog pitanja - je li u ovom slučaju doista nastupio prekid zastarijevanja zbog podnesenog imovinskopravnog zahtjeva u kaznenom postupku.

Naime, sud drugog stupnja utemeljio je svoju odluku na zaključku da tužitelji uopće nisu podnijeli imovinskopravni zahtjev (jer da podnesak koji su predali u kazneni spis nakon objave presude sadržajno ne predstavlja točno određeni tužbeni zahtjev), no pritom uopće ne navodi razloge o odlučnoj okolnosti, koju tužitelji tijekom cijelog postupka ističu - da su pravomoćnom presudom donesenom u kaznenom postupku kod Općinskog suda u Virovitici poslovni broj K-111/09 od 7. svibnja 2009., s imovinskopravnim zahtjevom upućeni u parnicu, a niti je u tom smislu drugostupanjski sud dao bilo kakve razloge o učincima pravomoćne presude iz naznačenog kaznenog postupka.

Time je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju opisno upiru prvo i drugotužitelj.

Kako zbog navedenog nedostatka nije moguće ispitati drugostupanjsku presudu, odnosno pravilnost primijenjenog materijalnog prava, valjalo je na temelju odredbe članka 394. stavak 1. ZPP-a ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U ponovnom postupku sud će, imajući na umu uputu iz ovog rješenja (članak 394.a ZPP), otkloniti počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, nakon čega će donijeti novu odluku o tužbenom zahtjevu.

Zagreb, 13. listopada 2020.