Pristupanje sadržaju
- 1 - Revd 2224/2020-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. P., B., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik D. K. Ž., odvjetnik u Odvjetničkom društvu K. & P. iz Z., protiv tuženika P. d.d. B., (sada P. d.d. , S., G. Z.) OIB …, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu V., J., Š., S., J. & J. iz R., radi utvrđenja povrede autorskog prava i isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5684/2016-6 od 5. rujna 2019., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-165/2014-37 od 18. travnja 2016., u sjednici održanoj 13. listopada 2020.
r i j e š i o j e:
Dopušta se revizija protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5684/2016-6 od 5. rujna 2019. u toč. I. izreke kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-165/2014-37 od 18. travnja 2016. u toč. I. izreke radi slijedećih pravnih pitanja:
„1. Je slogan i grafičko verbalni prikaz koji čine vizualni identitet autorsko djelo ako se radi o originalnim tvorevinama individualnog karaktera, a s tim u vezi je li za utvrđenje postojanja autorskog djela bitna namjena autorskog djela?
3. Smatra li se autorom osoba koja je osmislila idejno rješenje ili treći koji su izradili djelo isključivo prema uputi autora?“
Obrazloženje
Tužitelj Z. P. je podneskom od 25. listopada 2019. predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5684/2016-6 od 5. rujna 2019. u toč. I. izreke kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-165/2014-37 od 18. travnja 2016.u toč. I. i II. izreke, radi pravnih pitanja naznačenih u prijedlogu.
Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da su pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije koja su navedena u izreci ovog rješenja važna za rješenje ovoga spora, te da su važna u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP, jer je riječ o pravnim pitanjima o kojima postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, te o kojima odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda.
Stoga je valjao dopustiti reviziju i riješiti kao u izreci po čl. 387. st. 6. ZPP.
Ostala pitanja naznačena u prijedlogu nisu važna pitanja jer u odnosu na ta pitanja nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije.
Pitanje ( u prijedlogu br. 1.) kojim tužitelj pita treba li sud omogućiti strankama raspravljanje u žalbenom postupku ako svoju odluku temelji na činjenicama koje tijekom prvostupanjskog postupka nisu bile sporne nije važno za rješenje ovog spora i procesnu poziciju tužitelja. Pitanje se temelji na netočnoj tvrdnja da je drugostupanjski sud svoju odluku temeljio na činjenicama koje je sam utvrdio, a koje u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu bile sporne.
Ovaj sud je pregledom spisa utvrdio da je u prvostupanjskom postupku bilo sporno je li tužitelj stvorio autorsko djelo, jer je tuženik u odgovoru na tužbu (list 24. spisa) određeno naveo „Osporavaju se navodi tužitelja da bi upravo on bio autor djela koje se sastoji od stiliziranog prikaza pijevca…“, a osporio je i tvrdnju da se radi o autorskom djelu tvrdeći da se radi o žigu kojeg je zaštitilo trovačko društvo P. d.o.o..
Prvostupanjski sud je izvodio dokaze o tim spornim činjenicama, a drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu na temelju svoje ocjene dokaza u spisu, pozivom na odredbu čl. 373.a. ZPP.
Pitanje (u prijedlogu br. 5.) kojim tužitelj pita smatra li se registracija žiga koji se temelji na autorskom djelu prijenosom neograničenog prava korištenja (sadržajno, vremenski i teritorijalno) autorskog djela je određeno naznačeno pravno pitanje, ali u odnosu na to pitanje nije određeno naznačen razlog važnosti naznačenog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, u skladu s odredbom čl. čl. 385.a. st. 1. ZPP, pa pitanje ne udovoljava formalnim kriterijima dopuštenosti.
Pitanje (u prijedlogu br. 6) kojim tužitelj pita je li Visoki trgovački sud RH pravilno utvrdio troškove postupka kad ih je utvrdio samo po kvantitativnom kriteriju a ne po kvalitativnom, nije važno pitanje za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. čl. 387. st. 3. u vezi s odredbom čl. 385.a. st. 1. ZPP.
Naime, tužitelj je kao razlog važnosti naveo da je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda, te se pozvao na odluku revizijskog suda poslovni broj Rev-x-206/14-2 od 25. ožujka 2015.
Ovaj sud je utvrdio da u obrazloženju odluke o parničnim troškovima nije izneseno pravno shvaćanje da odredbu čl. 154. ZPP treba primjenjivati samo kvantitativno a ne i kvalitativno. Također se tužitelju ukazuje na to da je činjenična osnova za obračun parničnih troškova je u ovom slučaju bitno drugačija u odnosu na onu koja je postojala u predmetu Revx-206/14-2.
Zbog iznijetih razloga naznačeno treće pitanje nije važno pitanje za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. čl. 387. st. 3. u vezi s odredbom čl. 385.a. st. 1. ZPP.
Stoga je valjao dopustiti reviziju samo u odnosu na pitanja navedena i u izreci ovog rješenja, sukladno odredbi čl. 387. st. 6. ZPP.