- 1 -              Revd 2225/2020-3

Broj: Revd 2225/2020-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. P., B., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik D. K. Ž., odvjetnica u Odvjetničkom društvu K. & P. iz Z., protiv tuženika P. d.d. B., (sada P. d.d. S., G. Z.), OIB …, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu V., J., Š., S., J. & J. iz R., radi utvrđenja povrede autorskog prava i isplate, u postupku po prijedlogu tužitelja za ponavljanje pravomoćno dovršenog postupka pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-786/2020-2 od 13. ožujka 2020., u sjednici održanoj 13. listopada 2020.

r i j e š i o   j e:

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 86/2020-2 od 13. ožujka 2020. se odbacuje.

Obrazloženje

Tužitelj Z. P. je podneskom od 17. srpnja 2020. predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv rješenja Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-786/2020-2 od 13. ožujka 2020. kojim je odbijen kao neosnovan prijedlog tužitelja od 25. listopada 2019. za ponavljanje postupa pred Visokim trgovačkim sudom RH, koji je u tom postupku odlučivao o žalbi tužitelja protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-5684/2016 od 5. rujna 2019.

Postupajući po odredbi 385.a i čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije.

Prvo pitanje, kojim tužitelj pita je li on bio dužan u sporu radi zaštite autorskih prava u postupku pred prvostupanjskim sudom dostaviti dokaz da je on stvorio autorsko djelo, ako ta činjenica nije bila sporna, je određeno naznačeno pitanje, ali tužitelj u odnosu na to pitanje nije naznačio razloge važnosti pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 387. st. 3. u vezi s odredbom čl. 385.a. st. 1. ZPP.

Podredno se napominje da je tužitelj u sadržaju pitanja iznio netočnu tvrdnju kako u postupku pred prvostupanjskim sudom nije bilo sporno da je on stvorio autorsko djelo. Međutim, pregledom spisa je ovaj sud utvrdio da je tuženik u odgovoru na tužbu (list 24. spisa) određeno naveo „Osporavaju se navodi tužitelja da bi upravo on bio autor djela koje se sastoji od stiliziranog prikaza pijevca…“, a osporio je i tvrdnju da se radi o autorskom djelu tvrdeći da se radi o žigu kojeg je zaštitilo trovačko društvo P. d.o.o.. Prvostupanjski sud je na te okolnosti izvodio dokaze.

Drugo pitanje kojim tuženik u bitnome pita treba li on dokazati da je autor djela ako je njegovo prezime sadržano u primjerku autorskog djela nije važno u ovom postupku, odnosno nije važno za procesnu poziciju tužitelja u tom postupku, jer drugostupanjskim rješenjem nije odlučeno o meritumu spora, nego o prijedlogu za ponavljanje žalbenog postupka pred drugostupanjskim sudom.

Treće pitanje kojim tužitelj pita je li Visoki trgovački sud RH pravilno utvrdio troškove postupka kad ih je utvrdio samo po kvantitativnom kriteriju a ne po kvalitativnom, nije važno pitanje za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. čl. 387. st. 3. u vezi s odredbom čl. 385.a. st. 1. ZPP.

Naime, tužitelj je kao razlog važnosti naveo da je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda, te se pozvao na odluku revizijskog suda poslovni broj Rev-x-206/14-2 od 25. ožujka 2015.

Ovaj sud je utvrdio da u obrazloženju odluke o parničnim troškovima nije izneseno pravno shvaćanje da odredbu čl. 154. ZPP treba primjenjivati samo kvantitativno a ne i kvalitativno. Također se tužitelju ukazuje na to da je činjenična osnova za obračun parničnih troškova je u ovom slučaju bitno drugačija u odnosu na onu koja je postojala u predmetu Revx-206/14-2.

Zbog iznijetih razloga naznačeno treće pitanje nije važno pitanje za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. čl. 387. st. 3. u vezi s odredbom čl. 385.a. st. 1. ZPP.

Stoga nisu ispunjeni propisani kriteriji za dopuštenje revizije, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 1. i 5. ZPP riješiti kao u izreci.

Zagreb, 13. listopada 2020.