1              Poslovni broj: Gž-454/19-2

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-454/19-2

 

 

R E P U B L I K A H R V AT S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Splitu, po sucu ovog suda Ani Grbavac, u pravnoj stvari tužitelja P. b. Z. d.d. Z., R., OIB: … , zastupanog po punomoćniku J. J., odvjetniku iz S. B., protiv tužene A. B. iz N. B., Z., OIB: … , zastupane po punomoćniku K. T., odvjetniku iz S., radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini, poslovni broj 17 Povrv-93/18-23 od 23. studenog 2018., dana 13. listopada 2020.,

 

 

r i j e š i o j e

 

Ukida se presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini, poslovni broj 17 Povrv-93/18-23 od 23. studenog 2018. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odluku.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika S. N. iz S. broj Ovrv-15/2018 od 9. ožujka 2018. u dijelu kojim se nalaže tuženoj A. B. iz N. B., Z. , S., OIB: …, da tužitelju P. b. Z. d.d. Z., R., OIB: … , namiri novčanu tražbinu u iznosu od 60.409,60 kn, a koja se sastoji od glavnice u iznosu od 60.018,68 kn i zateznih kamata u iznosu od 390,92 kn, a sve to sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos glavnice od 60.018,68 kn počev od dana 4. rujna 2018. do isplate, po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, do isplate, te troškove ovrhe u iznosu od 2.501,48 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, počev od 10. ožujka 2018., pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. U preostalom dijelu preko iznosa utvrđenog pod točkom I. izreke platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika S. N. iz S. broj Ovrv-15/2018 od 9. ožujka 2018. se ukida.

III. Nalaže se tuženoj da tužitelju plati parnične troškove u iznosu od 6.976,19 kn, u roku od 15 dana.

Protiv prvostupanjske presude žali se tužena zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP), predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da odbaci tužbu kao nedopuštenu, podredno da ukine platni nalog kao neosnovan, te obveže tužitelja da naknadi trošak tuženoj, ili pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Odgovor na žalbu je podnesen u kojem se navodi da nisu osnovani žalbeni navodi tužene pa se predlaže žalbu odbiti.

Žalba je osnovana.

Po provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenice:

- da je predmetni postupak započeo prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave –izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja,

- da je javni bilježnik S. N., rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-15/18 od 9. ožujka 2018. odredio ovrhu,

- da je protiv navedenog rješenja tužena uložila prigovor i da je predmetni postupak nastavljen kao parnični postupak,

- da je tužena u prigovoru istakla da ne postoji njeno dugovanje spram tužitelja u iznosu koji se navodi, da je tijekom postupka istakla nedostatak pravnog interesa tužitelja za vođenje predmetne parnice navodeći da tužitelj raspolaže sa zadužnicom po kojoj se provodi postupak ovrhe kod FINE i da tužbu treba odbaciti,

- da je pregledom Ugovora o kreditu broj: … od 21. prosinca 2015. zaključenog između tužitelja i A. B. kao korisnika kredita te V. B. kao solidarnog dužnika utvrđeno da je A. B. kao korisnik kredita od tužitelja podigla kredit u iznosu od 9.433,44 EUR-a u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju za EUR tečajne liste Hrvatske narodne banke važeće na dan korištenja kredita, na rok otplate od 120 mjeseci uz fiksnu kamatu od 8,00% godišnje, a mjesečni anuitet da je iznosio 114,45 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za EUR-e,

- da za osiguranje otplate kredita jamči solidarni dužnik V. B. te su korisnica kredita i solidarni dužnik predali tužitelju i zadužnice potvrđene kod javnog bilježnika sukladno odredbama Ovršnog zakona, da su korisnik kredita i solidarni dužnik ovlastili banku da bez ikakve daljnje suglasnosti i obavijesti može dospjele tražbine naplatiti bez intervencije suda ili drugog ovršnog tijela sa svih njihovih računa koji se vode u banci,

- da prema iskazu tužene proizlazi da je podigla predmetni kredit kod tužitelja u iznosu od 9.433,44 EUR-a u protuvrijednosti u kunama na rok otplate od 10 godina, da je otplata kredita tekla na način da je njoj mjesečno skidano s tekućeg računa određenog dana u mjesecu, da je problem nastao jer nije uplatila tri rate po tome kreditu obzirom da nije bilo dovoljno sredstava na računu, a Ugovor o kreditu da je otkazan negdje početkom 2. mjeseca 2017., da posjeduje zaštićeni račun te joj se i dalje skida sa plaće oko 1.500,00 kuna mjesečno, a po zadužnici koju je dala za otplatu kredita.,

- da prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka Đ. S. B. od 18.7.2018. proizlazi da visina duga tužene na dan 22.7.2018. tj. na dan vještačenja iznosi 8.323,50 EUR-a, a sastoji se od glavnice u iznosu od 8.231,24 EUR-a i zakonskih zateznih kamata u iznosu od 92,26 EUR-a,

- da je prema izvatku iz poslovnih knjiga i prema navodima tužitelja tužena nakon vještačenja vršila plaćanja te je dugovanje tužene na dan 3.9.2018. iznosilo ukupno 8.129,86 EUR-a ili 60.409,60 kn, od čega da se na glavnicu odnosilo 8.077,25 EUR-a ili 60.018,68 kuna a na zatezne kamate iznos od 52,61 EUR ili 390,92 kuna,

-da između stranaka nije sporno da je tužena predala zadužnicu tužitelju i da se temeljem te zadužnice vrši obustava putem FINE.

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje da je člankom 214. stavkom 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13 i 93/14, dalje u tekstu: OZ) propisano da dužnik može privatnom ispravom potvrđenom kod javnog bilježnika dati suglasnost da se radi naplate tražbine vjerovnika zaplijene svi računi koje ima kod banaka, te da se novac s tih računa u skladu s njegovom izjavom sadržanoj u toj ispravi isplaćuje vjerovniku. Takva isprava da se izdaje u jednom primjerku i ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina, a stavkom 7. istog članka propisano je da ta isprava ima svojstvo ovršne isprave. Dakle, nije sporno da zadužnica ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi, no to da ne znači da se radi o pravomoćnoj presuđenoj stvari jer među strankama o tome nije vođen sudski postupak u kojem bi bila donesena pravomoćna presuda ili sudska nagodba. Zadužnica ima svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha na drugim predmetima ovrhe, međutim, kako se zadužnica izdaje u jednom primjerku i kako je tužitelj zadužnicu dostavio FINA-i radi naplate, tužitelj temeljem iste da ne može pokrenuti postupak ovrhe na drugom predmetu ovrhe. Stoga, da tužitelj po ocjeni suda ima pravni interes za vođenje ovoga postupka. Nadalje, prema članku 288. stavku 2. ZPP-a sud će osim rješenja koja je ovlašten donositi nakon prethodnog ispitivanja tužbe na pripremnom ročištu odbaciti tužbu ako utvrdi da o tužbenom zahtjevu već teče parnica, da je stvar pravomoćno presuđena, da je u predmetu sklopljena sudska nagodba, te da se tužitelj u prijašnjoj parnici odrekao tužbenog zahtjeva ili da ne postoji pravni interes tužitelja za podnošenje tužbe za utvrđenje. Kako prema ocjeni suda u ovome slučaju nije ostvaren niti jedan uvjet za odbacivanje tužbe, zahtjev tužene da nije osnovan.

Utvrđenje prvostupanjskog suda kako tužitelj ima pravni interes za vođenje predmetnog postupka iako raspolaže zadužnicom tužene, za sada se ne može sa sigurnošću prihvatiti, obzirom da je žalbenim razlozima tužene takvo utvrđenje dovedeno u pitanje.

Postojanje pravnog interesa je procesna pretpostavka za dopuštenost suđenja u određenoj pravnoj stvari, na koju sud pazi po službenoj dužnosti.

Odredbom članka 288. stavka 2. ZPP-a izrijekom se predviđa da je sud dužan odbaciti tužbu ako utvrdi da ne postoji pravni interes za podnošenje tužbe na utvrđenje (tzv. deklaratorna tužba), time da je u teoriji i jurikaturi domašaj ove odredbe proširen i na sve vrste tužbi.

Člankom 21. točkom 6. OZ-a propisano je da ovršne isprave, osim onoga što je određeno u točkama 1. do 5. tog članka predstavlja i „druga isprava koja je zakonom određena kao ovršna isprava“. To isto propisuje i sada važeća odredba članka 23. točka 7. OZ/12.

Nadalje, člankom 183. stavkom 1. OZ propisano je da dužnik može ispravom u kojoj je javno ovjeren njegov potpis dati suglasnost da se radi naplate tražbine određenog vjerovnika zapljene svi računi koje ima kod banke te da se novac s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, izravno isplaćuje vjerovniku. Takva isprava izdaje se u jednom primjerku i ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja radi naplate. Stavkom 7. iz tog članka propisano je da navedena isprava ima svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha protiv dužnika ili jamca platca na drugim predmetima ovrhe. Skoro isti sadržaj kao i naprijed navedena odredba ima i odredba članka 214. stavka 1. i 7. ZOO/12 s tom razlikom da je novelom Ovršenog zakona iz 2017. ("Narodne novine", broj 3/17) člankom 30. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona u stavku 1. citiranog članka brisana riječ pravomoćno pa je ostalo da se radi o ispravi koja se izdaje u jednom primjerku i ima učinak rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja.

Slijedom navedenog zadužnica je ovršna isprava koja je kao takva određena citiranom zakonskom odredbom (članka 183. stavka 7. OZ, i članka 214. stavka 7. OZ/12), s tom razlikom da prema odredbi članka 183. stavka 1. OZ ima funkciju pravomoćnog rješenja o ovrsi kad se tražbina ostvaruje provedbom ovrhe na novčanim sredstvima, računu ovršenika, odnosno učinak rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja sukladno članku 114. stavku 1. OZ/12 ali i funkciju opće kategorije ovršne isprave kada se na temelju zadužnice ovrha predlaže na drugom predmetu ovrhe (članka 83. stavka 7. OZ odnosno članka 214. stavka 7. OZ/12).

U svezi s navedenim nužno je navesti da zadužnica predstavlja vrlo snažan instrument u vjerovnikovim rukama i da vjerovniku ne treba dopuštati bilo kakvu zlouporabu, pa ni onu postupovnu jer po navedenim svojstvima koji su joj priznate citiranim odredbama OZ odnosno OZ/12, podrazumijeva se njezino primarno iskorištenje kao platnoprometnog instrumenta a potom, ako naplata tim putem ne uspije, ako instrument ovrhe, kao ovršna isprava.

Dakle, imajući u vidu naprijed navedena svojstva zadužnice određena citiranim odredbama OZ odnosno OZ/12 može se reći da je dužnik dajući vjerovniku zadužnicu pristao na kondicije iz citiranih zakonskih odredbi odnosno prvenstveno na zapljenu računa od strane vjerovnika radi naplate tražbine te ako se time ne uspije izvršiti naplata, provođenje ovršnog postupka na drugim predmetima ovrhe.

Iako tužitelj u pravilu ima pravni interes tražiti kondemnatornu zaštitu i nije ga dužan posebno dokazivati (njegovo se postojanje presumira), u određenim slučajevima pravni interes mu ipak može nedostajati zbog postojanja neke od negativnih procesnih pretpostavki (procesnih smetnji) za vođenje parnice (litispendencija, sudska nagodba, pravomoćno presuđena stvar). Prema tome, valja imati na umu da sve negativne procesne pretpostavke biti se svode na pozitivnu procesnu pretpostavku, postojanja pravnog interesa za vođenje parnice (pozitivne su one bez čijeg postojanja vođenje parnice i donošenje meritorne odluke nije dopušteno). U razdoblje za osporavanje postojanja pravnog interesa ponajprije bi spadali slučajevi u kojima bi aktivna stranka već raspolagala pravnim instrumentom kojim bi mogla (u bitnome) ostvariti onaj prvozaštitni rezultat koji bi mogla ostvariti i na temelju meritorne odluke čije donošenje traži. Tu bi pripadali slučajevima u kojima bi stranka već imala ovršnu ispravu, zbog čega u načelu ne bi iznova smjela tužiti.

U tom smislu ne bi bila dopuštena kondemnatorna tužba, ako bi stranka već raspolagala ovršnom javnobilježničkom ispravom (članak 54. ZJB-a) ili pak zadužnicom kao i javnobilježnički ovjerenom privatnom ispravom (članak 214. i 215. Ovršnog zakona – "Narodne novine" broj („Narodne novine“, broj 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 67/08, 139/10, 125/11, 150/11, 12/12, 70/12, 112/12, 93/14 i 73/17, dalje u tekstu: OZ).

Odredbom članka 214. stavka 1. OZ-a propisano je da dužnik može ispravom, ako je ovjerovljena njegovim potpisom dati suglasnost da se radi naplate tražbine određenog oblika zaprime svi računi koje ima kod banke, te da novac s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, izravno uplaćuje vjerovniku, dok je stavkom 7. propisano da isprava ima svojstva ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha protiv dužnika ili jamca platca na drugim predmetima ovrhe.

Prema navedenom zadužnica je ovršna isprava koja je kao takva određena člankom 214. stavkom 7. OZ-a, s tom razlikom da prema odredbi članka 215. stavka 1. OZ-a ima funkciju rješenja o ovrsi jer se tražbina ostvaruje provedbom ovrhe na novčanim sredstvima, računa ovršenika, odnosno učinak rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na račun ovrhovoditelja.

U okolnostima kada prvostupanjski sud pravilno citira da zadužnica predstavlja ovršni ispravu, odnosno rješenje o ovrsi, te smatra da tužitelj ima pravni interes za podnošenje tužbe, čini bitnu povredu postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

Također se ukazuje prvostupanjskom sudu da je u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Revt-371/13-2 od 10. siječnja 2018., Revt-288/15-2 od 18. lipnja 2016., Revt-523/16-2 od 19. lipnja 2018. i Revt-174/14-2 od 14. travnja 2015., izraženo stajalište da je odredbom članka 183. OZ-a određen raspored postupanja sa zadužnicom kroz određenje njenog svojstva, te da se identičan cilj postiže izdavanjem zadužnice kao isprave s učinkom ovršne isprave i pravomoćnom i ovršnom presudom, iz koje proizlazi da vjerovnik nema pravni interes za pokretanje parnice, koje pravno stajalište je zauzeto i u Evidenciji odluka i pravnih stavova Županijskog suda u Splitu od 1. listopada 2020. (Gž-970/19-11 od 12. kolovoza 2018.)

Stoga je prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pozivom na odredbu članka 369. stavka 1. ZPP-a, valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovom odlukom, te će pravilnom primjenom materijalnog prava ponovno odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti i odluku o trošku postupka u smislu odredbe članka 166. ZPP-a.

 

U Splitu, 13. listopad 2020.