Baza je ažurirana 24.04.2025. 

zaključno sa NN 69/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac Pr-1195/2019

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir kao sucu pojedincu u
pravnoj stvari tužitelja D. L., iz P., OIB:
zastupanog po punomoćniku A. P. odvjetniku u Z., protiv tuženika R.
H., Z., OIB: zastupanog po O.-u S., radi isplate, nakon održane glavne i javne
rasprave, u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i zz tuženika prilikom zaključenja
glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 12.listopada 2020.godine,

p r e s u d i o j e:

I/Nalaže se tuženiku R.H. za M. o. da tužitelju I.
S. u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime neisplaćenih dodataka na plaću
isplati brutto iznos od 54.976,88 Kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po
kamatnoj stopi od 15% godišnje do 31.12.2007.godine, a od 01.01.2008.godine

30.06.2011.godine po stopi od 14% godišnje, a od 01.07.2011.godine pa do

31.07.2015.godine po stopi iz članka 29.stavka 2. Zakona o obveznim odnosima propisanoj za
ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je
vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih
poena, a od 01.08.2015.godine pa do isplate sukladno članku 29.stavku 2. Zakona o obveznim
odnosima (''NN'' 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) po prosječnoj kamatnoj stopi HNB-a
izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri
postotna poena, isplatom na žiro-račun punomoćnika tužitelja A. P., odvjetnika u
Z., IBAN: tekućom:

-na iznos od 817,32 Kuna od 16.rujna 2006.godine,

-na iznos od 4.561,41 Kuna od 16.listopada 2006.godine, -na iznos od 3.082,84 Kuna od 16.studenog 2006.godine, - na iznos od 2.707,90 Kuna od 16.prosinca 2006.godine, -na iznos od 1.989,18 Kuna od 16.siječnja 2006.godine,

-na iznos od 426,06 Kuna od 16. srpnja 2007.godine,

-na iznos od 858,42 Kuna od 16.kolovoza 2007.godine, -na iznos od 135,54 Kuna od 16.rujan 2007.godine,

-na iznos od 146,79 Kuna od 16.veljače 2008.godine,





2

Pr-1195/2019

-na iznos od 4.020,00 Kuna od 16. travnja 2008.godine, -na iznos od 5.782,21 Kuna od 16.svibnja 2008.godine, -na iznos od 1.257,27 Kuna od 16.lipnja 2008.godine,

-na iznos od 1.442,56 Kuna od 16.srpnja 2008.godine,

-na iznos od 6.242,43 Kuna od 16.kolovoza 2008.godine, -na iznos od 4.704,00 Kuna od 16. rujna 2008.godine,

-na iznos od 5.867,26 Kuna od 16.listopada 2008.godine, -na iznos od 7.273,29 Kuna od 16.studenog 2008.godine, -na iznos od 3.662,40 Kuna od 16.prosinca 2008.godine.

II/Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja kao neosnovan a za više zatraženi iznos od

34.665,38 Kuna, kao i dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na potraživanje zakonske zatezne
kamate tekuće na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto
iznosu razlike naknade plaće kao neosnovan.

III/Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tužitelju
troškove parničnog postupka u iznosu od 21.921,90 Kuna zajedno sa sa zakonskom zateznom
kamatom po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i
78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje
kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena
počev od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, isplatom na žiro-račun
punomoćnika tužitelja A. P., odvjetnika u Z.
IBAN:

Obrazloženje

U tužbi predanoj ovom sudu dana 21.04.2009.godine tužitelj navodi da je zaposlenik
kod tuženika M.-a, H. r.m. i da je raspoređen u mjesto rada S., na
poslovima djelatne vojne osobe. Ističe se da je tužitelj u vremenskom razdoblju rada unazad
tri godine kontinuirano bio angažiran na službene poslove i zadaće prekovremeno, noću,
subotama, nedjeljama, blagdanom i u smjenama koje dodatke na plaću da mu tuženik nije
platio. Tužitelj ističe da je zbog neplaćanja dodataka na plaću od strane tuženika isti oštećen
mjesečno za iznos od oko bruto 400,00 Kuna odnosno bruto 14.400,00 Kuna.

Tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev podneskom od 18.09.2018.godine kojim na
ime neisplaćenih dodataka na plaću potražuje ukupan iznos od 89.642,26 Kuna sa
pripadajućom zakonskom zateznom kamatom

Tužena u odgovoru na tužbu (list 8 spisa) ističe protivljenje tužbi i tužbenom zahtjevu
te dodatno navodi (list 35-36 spisa) da je Zakonom o službi u Oružanim snagama RH (''NN''
broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07) određeno da su pripadnici Oružanih snaga vojne
osobe te državni službenici i namještenici, te da Zakon razlikuje vojne osobe od državnih
službenika i namještenika, te da se propisi o državnim službenicima i namještenicima ne
mogu supsidijarno primijeniti u pogledu plaće vojnih osoba već samo u odnosu na plaće
vojnih službenika i namještenika. Ističe se da je prekovremeni rad tužitelja kao djelatne vojne
osobe reguliran člankom 97. Zakona o službi u Oružanim snagama RH koji da se kao lex
specialis primjenjuje na tužitelja te da je u stavku 2. navedenog članka određeno da se na
prekovremeni rad djelatnih vojnih osoba ne primjenjuju vremenska ograničenja propisana
općim propisima dok da je stavkom 6. određeno da se pravo na povećanu plaću za
prekovremeni rad ne ostvaruje ako je moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena, te
ako je dežurstvo kao poseban uvjet rada vezan za kontinuirano obavljanje poslova i zadataka.
Ističe se da obzirom na specifičnu prirodu poslova koji se obavljaju u sustavu Oružanih snaga



3

Pr-1195/2019

RH kao i na uvjete obavljanja službe djelatnih vojnih osoba da je preraspodjela radnog
vremena nužna. Navodi se da točkom 128. Službovnika OS koji se na djelatne vojne osobe
primjenjuje kao lex specialis da je određeno da dežurstvo u pravilu traje 24 sata, te da se
osoba koja je predala dužnost oslobađa svih obveza sljedeća 24 sata, te da Službovnik ne
pravi razliku dežurstva u dane blagdana, noću, subotom, nedjeljom, već da određuje 24 satno
dežurstvo i to slobodna 24 sata, odnosno da je djelatnik oslobođen radnih obveza, a da mu se
za slobodan dan isplaćuje naknada u visini redovne satnice (plaće) njegovog radnog mjesta.
Ističe se da je poput ostalih djelatnih vojnih osoba tužitelj na temelju redne liste obavljao
dežurstvo te da se takvo dežurstvo sukladno gore citiranim odredbama ne smatra
prekovremenim radom, te da je za odrađena dežurstva uredno koristio slobodne dane. Ističe se
da posada broda pa tako i tužitelj dok je brod u mjestu službe ima redovno radno vrijeme od
7,30 do 15,30 sati od ponedjeljka do petka, odnosno ukupno 40 sati tjedno u skladu sa
člankom 100. Propisnika brodske službe, a u razdoblju kada se brod nalazi na remontu da se
radno vrijeme posade broda prilagođava radnom vremenu remontnog brodogradilišta u skladu
sa člankom 104. Propisnika brodske službe, te da tada nije moguće ostvariti prekovremeni
rad, ali da za vrijeme trajanja remonta broda posada broda ostvaruje pravo na terenski
dodatak. Naposljetku se ističe da za vrijeme plovidbe broda posada broda ne radi 24 sata
dnevno odnosno da cijela posada radi tijekom isplovljavanja, ali dok je brod usidren u luci ili
na sidru ili slično da su organizirana dežurstva po četiri sata (gvardija), a preostalo vrijeme da
su članovi posade broda slobodni. Navodi se da zbog specifičnosti rada na brodu pripadnici
Hrvatske ratne mornarice ostvaruju pravo na mornarički dodatak u skladu sa člankom 6.
Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće.

Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom zahtjeva za mirno rješenje spora (list
4 spisa); rješenja M. obrane Z., Uprave za ljudske resurse od 26.07.2007.godine
(list 5 spisa); rješenja M. obrane, G. stožera OS RH od 15.07.2005.godine (list
6 spisa); Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba,
službenika i namještenika (list 14, te 16-17 spisa); dopisa M. obrane Z. od

19.12.2008.godine (list 15 spisa); dopisa M. obrane Z., P. službe od

07.studeni 2006.godine (list 18 spisa); dopisa M. obrane, G. stožer OSRH od

10.10.2007.godine (list 19 spisa); dopisa M. obrane, O. snaga RH,
Zapovjedništva HKoV, K., Odjel G-1 od 18.10.2007.godine (list 20 spisa); Pravilnika o
dodatku na plaću i načinu isplate plaće pripadnika oružanih snaga RH (list 21-22 spisa);
Pravilnika o dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće pripadnika
oružanih snaga RH (list 23 spisa); Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku
na plaću i načinu isplate plaće pripadnika oružanih snaga RH (list 24 spisa); Uredbe o
vrijednosti koeficijenta osobnog čina za izračun plaće djelatne vojne osobe (list 25 27
spisa); obračunske liste plaće radnika J. R. (list 28 spisa); tablice (list 34 spisa);
evidencija o korištenju radnog vremena tužitelja u utuženom razdoblju te detaljni raspored
rada tužitelja u plovidbi (list 37-47 spisa); evidencija o radu tužitelja (list 68-92 spisa); nalaza
i mišljenja stalne sudske vještakinje za računovodstvo i financije S. G. (list 149-162
spisa), knjigovodstvenih kartica s podacima (list 163-173 spisa); knjigovodstvene kartice sa
podacima (list 183-185 spisa); zaključaka Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i
praćenje primjene KU-a za državne službenike i namještenike (list 191-196 spisa); Propisnika
brodske službe (list 283 spisa); zapisnika iz predmeta IV P-373/09 sa iskazom svjedoka
B. S. (list 286 spisa); dopune nalaza vještaka V. K. sačinjenog za
potrebe predmeta Pr-486/09 (list 287-300 spisa); dopune nalaza i mišljenja vještakinje
S. G. (list 320-330 spisa); evidencije dolazaka i odlazaka na posao D. L.
u utuženom razdoblju (list 332-337 spisa); dopune nalaza i mišljenja vještakinje S.
G. (list 365 -379 spisa). Također je izveden dokaz i saslušanjem tužitelja D. L.
(list 316 spisa); te svjedoka D. K., P. V. kao i dopunsko saslušanje



4

Pr-1195/2019

tužitelja sve na ročištu od 07.rujna 2020.godine. Sudu su dostavljeni i primjerci sudske prakse.

Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu dodataka na plaću za prekovremeni rad, za
rad noću, subotama, nedjeljama i blagdanom, te u smjenama, a za razdoblje od siječnja

2006.godine do siječnja 2006. do siječnja 2009.godine.

Među strankama nije sporna činjenica da je tužitelj kao djelatna vojna osoba kroz
utuženo razdoblje poslove mornara električara, te poslove poslužitelja elektroenergetskog
sustava a koja činjenica proizlazi i iz pregledanih rješenja M. obrane 26.07.2007.,
te 15.07.2005.godine (list 5-6 spisa). Sporno je da li tužitelja pripada pravo na isplatu
dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotama, nedjeljama i blagdanom, te u
smjenama za utuženo razdoblje, te ukoliko ga to pravo pripada u kojem iznosu.

Nije sporna među strankama u ovom postupku i činjenica da je tužitelj podnio
nadležnom državnom odvjetništvu i to O.-u Split zahtjev za mirno rješenje spora sukladno
odredbi članka 186 a ZPP-a, a na kojeg O.-Split nije odgovorio, a što i proizlazi iz
pregledanog zahtjeva tužitelja O.-u Split od 16.01.2009.godine (list 4 spisa).

U predmetnoj pravnoj stvari je već vođen prvostupanjski postupak te je donesena
presuda ovog suda broj IV P-387/09 od 02.studenog 2012.godine koja je potvrđena presudom
Županijskog suda u Splitu broj Gžri-53/13-2 od 08.siječnja 2015.godine (list 236-238
Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjm broj Revr 1055/15-2 od 07.12.2016. prihvatio
reviziju tužene i ukinuo presudu Županijskog suda u Splitu broj Gžri-53/13-2 od 08.siječnja
2015.godine i presudu Općinskog suda u Splitu broj P-387/09 od 02.studenog 2012.godine te
je predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Vrhovni sud Republike
Hrvatske je u navedenoj presudi zauzeo gledište da je u predmetnoj pravnoj stvari riječ o
pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj
primjeni, te prema shvaćanju Vrhovnog suda RH u toj odluci proizlazi da je zauzet stav tog
suda da nije životno prihvatljivo da bi efektivni rad djelatnika trajao neprekidno 24 sata
dnevno te da je životno i logično da djelatnik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može
napustiti brod tijekom višednevnih službi na moru ima i slobodno vrijeme, a koje vrijeme
provedeno izvan stvarno odrađenih sati da se ne može smatrati prekovremenim radom. U tom
smislu predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, te je u ponovljenom
postupku trebalo utvrditi stvarno odrađene sate rada tužitelja, te vrijeme odmora tužitelja, a
sukladno navedenom naputku Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Također je u predmetnoj
pravnoj stvari još jednom ponovno proveden postupak te je ponovno donesena prvostupanjska
presuda Pr-66/17 od 20.prosinca 2018.godine (list 390-399 spisa), a koja je ukinuta rješenjem
Županijskog suda u Splitu broj R-125/2019-2 od 21.studenog 2019.godine (list 417-420
spisa). U ponovljenom postupku je trebalo utvrditi stvarne sate rada tužitelja.

Temeljem članka 92. Zakona o radu (''NN'' 38/95, 54/95,65/95, 102/98, 17/01, 82/01,
114/03, 123/03, 142/03, 30/04, 68/05, te 137/04-pročišćeni tekst) je propisano da za otežane
uvjete rada, prekovremeni rad, noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim
danom za koji je zakonom određeno da se ne radi radnik ima pravo na povećanu plaću.
Nadalje, temeljem odredbe članka 38. ZR-a propisano je da puno radno vrijeme ne smije biti
duže od 40 sati tjedno.

Temeljem članka 3. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (''NN''
33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, dalje ZSOS) propisuje da su pripadnici oružanih snaga u
smislu odredbi tog zakona: vojne osobe, državni službenici i namještenici.

Temeljem odredbe članka 170. ZSOS-a je propisano da pripadnici Oružanih snaga
zbog otegotnih uvjeta rada, opasnosti i odgovornosti ostvaruju pravo na dodatke na plaću,
dodatak se utvrđuje u postotku od osnovne plaće djelatne vojne osobe, službenika i
namještenika, a kriterije za utvrđivanje otegotnih uvjeta rada, opasnosti i odgovornosti



5

Pr-1195/2019

utvrđuje Vlada Republike Hrvatske. Iznos dodataka na plaću i način isplate plaće utvrđuje ministar obrane posebnim propisom.

Također, prema odredbi članka 97. stavka 6. ZSOS-a u tekstu koji je bio na snazi do
stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o službi u oružanim snagama
(''NN'' 76/07, u daljnjem tekstu ZIDZSOS) je bilo propisano da se pravo na povećanu plaću za
prekovremeni rad ne ostvaruje ako je moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena te
ako je dežurstvo kao poseban uvjet rada vezano za kontinuirano obavljanje poslova i zadaća.
Temeljem članka 40. ZIDZSOS-a je izmijenjen navedeni stavak 6. članka 97. ZSOS-a tako da
su riječi:''te ako je dežurstvo kao poseban uvjet rada vezano uz kontinuirano obavljanje
poslova i zadaća'' brisane te je dodan novi stavak 7. kojim je propisano da će se dežurstvo kao
rad dulji od punog radnog vremena koji se ne smatra prekovremenim radom urediti
rasporedom tjednog dnevnog radnog vremena, a dodaci za dežurstvo će se urediti posebnim
propisom kojim se uređuju dodaci na plaću. Tužena u konkretnom predmetnom slučaju nije
sudu u ovom postupku pružila niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je izvršila
preraspodjelu radnog vremena, niti dokaz o postojanju okolnosti iz članka 97. stavka 6. i 7.
ZSOS-a pa se ova činjenica ne može smatrati dokazanom, a iz podataka o radu tužitelja iz
brodskih dnevnika i knjiga zapovjedi za plovidbu te evidencija o radu tužitelja koje prileže
predmetnom spisu je razvidno da je tužitelj radio prekovremeno, subotom, nedjeljom,
blagdanima i noću.

Temeljem članka 14. ZSOS-a je propisano da se o svim pitanjima koja nisu uređena
ovim zakonom ili propisima donesenim na temelju ovog zakona na navedena pitanja
primjenjuju propisi o državnim službenicima i namještenicima, opći propisi o radu, odnosno
kolektivni ugovori sklopljeni u skladu sa njima. Zakonom o državnim službenicima i
namještenicima (''NN'' 27/01) kao i Zakonom o državnim službenicima i namještenicima
(''NN'' 92/05, 142/06, 77/07, 107/07) nije regulirano pravo službenika i namještenika na
uvećanje plaće sa utuženih osnova, već je to pravo regulirano u utuženom razdoblju
Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike (''NN'' 92/04, 141/04, 77/07,
98/07, dalje KU/04, koji je u primjeni od 01 srpnja 2004.godine kao i Kolektivnim ugovorom
za državne službenike i namještenike (''NN'' 93/08, 23/09,39/09, 90/10, 89/12, dalje KU/08
koji je u primjeni od 01. srpnja 2008.godine.). Odredbama članka 39. st. 1. KU/04 propisano
je da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za rad noću 40 %, za
prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, te za rad u drugoj smjeni
ukoliko službenik i namještenik radi naizmjenično ili najmanje dva radna dana u tjednu u
prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od jedan sat 10%. Stavkom 2.
je propisano da se dodaci međusobno ne isključuju, a stavkom 3. da ukoliko službenik ili
namještenik radi na blagdane, neradne dane utvrđene zakonom te ukoliko radi na Uskrs, da
ima pravo na plaću uvećanu za 150%.Prema st. 4. umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi
prekovremenog rada službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih dana
prema ostvarenim satima prekovremenog rada i to u omjeru 1:1,5, a isto je regulirano i
člankom 44. KU/08. Iz navedenog KU-a proizlazi da isti određuje visinu naknade koja se
treba platiti službeniku za ostvareno radno vrijeme duže od 40 sati tjedno u visini naknade za
prekovremeni rad i ostalih naknada za rad noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i u
smjenama.

Zajednička komisija za tumačenje i praćenje primjene KU za državne službenike i
namještenike zaključuje da se pod pasivnim dežurstvom podrazumijeva pripravnost za rad
izvan redovnog radnog vremena i izvan radnog mjesta pa ukoliko službenik dežura na radnom
mjestu izvan redovnog radnog vremena nema pravo na dodatak za pasivno dežurstvo, ali ima
pravo na osnovnu plaću uključujući i pravo na uvećanje plaće iz članka 44. stavka 11. KU-a.
Komisija je ujedno izvela i zaključak da se obvezno dežurstvo službenika u službenim
prostorijama poslodavca smatra prekovremenim radom.



6

Pr-1195/2019

Iz iskaza saslušanog tužitelja D. L. (list 316 spisa) proizlazi da je isti
djelatnik HRM-a, a u utuženom razdoblju da je radio kao djelatna vojna osoba na brodovima
HRM-a. Isti navodi da bi mjesečno brod bio na plovidbi otprilike 10 do 15 dana, a u
preostalom vremenu da bi radio radno vrijeme u Lori. Navodi da bi imao i dežurstva za koja
u početku nije plaćen, a tek naknadno da su se počela plaćati dežurstva negdje 2010. nakon
što su djelatnici tužili MORH. Tužitelj ističe da je organizacija rada za vrijeme plovidbe
ovisila o tome što se radilo za vrijeme plovidbe pa da je tako primjerice ukoliko je časnik
polagao ispit, vojska morala stalno raditi odnosno biti u "pripravnosti", "uzbuni". Tužitelj
ističe da ukoliko bi se išlo na gađanje također bi se ovako organizirao rad, a na brod bi se u
tom slučaju ukrcalo još djelatnika. Nadalje isti navodi da u to vrijeme je Hrvatska proglasila
ZERP pa da se zajedno sa pomorskom policijom i ribarskim inspektorom išlo u kontrolu
ZERP-a, te sa je pored toga na brodu radila i redarska služba, koja predstavlja čišćenje broda,
posluživanje hrane, popravke broda i sl. Isti navodi da je na brodu radio 2 sata, jer da je
radio kao električar, a potom da bi imao 2 sata "slobodno", te da to znači da bi ta 2 sata
provodio na brodu i to u hodniku broda jer da mornari nisu smjeli ulaziti u prostor koji su
koristili dočasnici i časnici. Također isti ističe da se brod sastoji od prostorije gdje su
boravili dočasnici i časnici te kuhinje i hodnika jer da je riječ o malom brodu dužine 30 - tak
metara, od čega da dosta mjesta odlazi na tank za gorivo i spremište streljiva te da brod nema
mjesto za odmor, a i da su cijelo vrijeme morali biti u uniformi. Naposljetku tužitelj ističe da
brod nisu smjeli napustiti već da bi eventualno jedan djelatnik ukoliko je brod u luci otišao
do dućana. Tužitelj ističe da su postojale izvanredne intervencije na koje je brod odlazio, te
da po povratku sa plovidbe nisu imali slobodne dane već da su radili redovan posao u Lori.
Inače, isti ističe da je prije isplovljavanja brod trebalo pripremiti za to što iziskuje vrijeme od
2 sata, jednako i po povratku sa plovidbe kad da sve treba porediti. Zaključno tužitelj ističe
da nikada nije imao osam sati odmora u komadu. U odnosu na činjenicu kako je organiziran
radni dan u plovidbi tužitelj je istakao da je to ovisilo o broju ljudi na brodu pa ako ih je bilo
četvero da su se međusobno dogovarali kad će se koji odmarati.

Iz iskaza saslušanog svjedoka D. K. danog na ročištu od 07.rujna

2020.godine proizlazi da je tužitelj jedno vrijeme zajedno plovio s njim na brodu te da je
tužitelj radio na radnom mjestu voditelja elektroenergetskog odjeljka na brodu OB-03 Cavtat
u utuženom periodu te kao mornar na raznim brodovima. Što se tiče organizacije rada na
brodu navodi da je tužitelj na brodu bio sigurno u plovidbi višednevno 10-15 dana te da je te
prigode kao i ostali članovi posade osim uloge voditelja elektroenergetskog odjeljka radio i
druge poslove koje je dobivao od zapovjednika broda te da se to trebalo obaviti. Ne sjeća se
da je bilo u ovom periodu izvanrednih intervencija na brodu te ističe da je to moguće s tim da
on osobno nije upoznat s time. Svjedok navodi da nijednog člana posade drugi član nije
mogao u cijelosti zamijeniti na njegovom radnom mjestu, te da je jedne prigode tužitelj
obavljao svoj posao i došao po generator, a kako je to bilo 3 ili 4 h ujutro da je došlo do
svađe premda je on došao samo radi obavljanja svog posla. Napominje da se članovi posade
nisu mogli isključivo odmarati cijelo vrijeme već da je odmor bio isprekidan na brodu zavisno
o obavljanju poslova koji su iskrsavali pa da bi članovi posade nekad odmarali 2 h nekad 1 h,
nekad bez odmora a nekad cca. 4 h vremena, te da se gotovo nikad nije isplovljavalo s punim
članovima posade, jer da je uvijek netko nedostajao. Ističe se da je navedeni brod na kojem
je plovio tužitelj uvijek morao biti u pripravnosti, a što da je potrebno po zapovjedi
nadležnih osoba.

Iz iskaza saslušanog svjedoka P. V. danog na ročištu od 07.rujna

2020.godine proizlazi da je tužitelj u utuženom razdoblju radio na ophodnom brodu kao
mornar električar te da je njegova dužnost bila održavanje strojeva, održavanje
elektroenergetskih uređaja i ispomoć na tom i drugim brodovima. Isti ističe da zbog čestog
manjka posade je tužitelj na brodu obavljao poslove električara i mornara stroja. U odnosu na



7

Pr-1195/2019

činjenicu da li se tužitelj mogao odmarati na brodu tijekom plovidbe svjedok navodi da je to
jako teško i da taj odmor nije trajao dugo budući se mogao organizirati samo ukoliko je bilo
više članova posade te da članovi posade su u noći za vrijeme plovidbe bili u stroju te da su u
plovidbi svi članovi posade u nadzornoj kabini na svojim mjestima. Navodi da su se obično
mogli članovi posade organizirati da eventualno jedan bude na raspolaganju 4 h pa da ga
onda mijenja neki član posade . Svjedok ističe da članovi posade pa tako i tužitelj nisu mogli
napuštati brod za vrijeme plovidbe, te da su članovi posade neprestano u pripravnosti, te da
su se morali odazvati intervencijama npr. intervencije traganja i spašavanja. Svjedok ističe da
se višednevna plovidba na moru odvijala 7-10 dana a nikad ispod 7 dana, te da je navedeni
brod često isplovljavao s manjkom članova posade, te da odmor na brodu ukoliko se mogao
organizirati je neprekidno bivao isprekidan.

Iz dopunskog iskaza tužitelja D. L. sa ročišta od 07.09.2020.godine
proizlazi da je on u utuženom razdoblju u jednom dijelu tog razdoblja obavljao dužnost
mornara električara, ali zbog toga što je nedostojalo ljudi da je s vremenom napredovao do
voditelja elektroenergetskog odjeljka. Navodi da je bio na brodu OB-03 i da mu je
nadređena osoba bio gospodin K.. Ističe da je navedeni brod znao biti više dana u
plovidbi i to najmanje u razdoblju od 7 do 12 dana te da je rijetko isplovljavao s punom
posadom. Navodi se da je uvijek imao problem kad bi ga trebalo zamijeniti na brodu budući
je on bio glavni električar te ako se dogodi kvar da dolazi i vojna policija koja ispituje sve što
je nužno za obavljanje poslova tog radnog mjesta pa da je bilo nezgodno da se njega
zamijeni. Ističe se da niti jedan zapovjednik broda neće isploviti bez električara i upravitelja
stroja koji da su nužni za isplovljavanje broda. U odnosu na odmor na brodu isti navodi da je
mogao odspavati nekad četiri, a nekad pet sati, ali da je to bio isprekidan odmor zbog čestih
poziva na intervenciju na koje se mora odazvati. Isti navodi da je riječ o tome da on uvijek
mora intervenirati kad su kvarovi na stroju jer da se radi o starom brodu gdje su česti kvarovi
na strojevima.

Iz iskaza saslušanog svjedoka B. S. danog za potrebe spisa IV P-373/09
(list 286 spisa) proizlazi da ako je brod u luci da članovi posade imaju fiksno radno vrijeme
od 7,30-15,30 sati, a potom da odlaze s radnog mjesta kući, a ako je brod u plovidbi da
članovi posade rade u smjenama koje da traju po 4 sata i nakon odrađene smjene od 4 sata da
imaju 8 sati slobodno, te da nakon toga opet odrađuju smjenu u trajanju od 4 sata. Također iz
iskaza ovog svjedoka proizlazi da dok je brod na sidru u nekoj drugoj luci član posade nakon
odrađene smjene ne može napuštati brod. Iskaz ovog svjedoka ne može se prihvatiti u dijelu
koji se odnosi na svjedočenje o radu u smjenama jer se ovaj dio iskaza svjedoka ne može
prihvatiti u odnosu na tužitelja budući iz iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka D.
K. i P. V. jasno proizlazi da je tužitelj bio voditelj elektroenergetskog
odjeljka na brodu OB-03 C. i po potrebi mornar električar u utuženom periodu te je kao
takav bio odgovoran za uređaje na brodu te za sve ostale poslove za koje ga zaduži
poslodavac, te je navedeni brod često isplovljavao sa manjkom posade na brodu prilikom
čega je trebalo zamjenjivati i one članove posade koji su nedostajali.

Imajući u vidu iskaz tužitelja i dopunski iskaz tužitelja u ovom postupku kao i iskaze
saslušanih svjedoka D. K. i P. V. iz istog jasno proizlazi da je tužitelj
radio u utuženom razdoblju posao voditelja elektroenergetskog odjeljka i po potrebi mornara
električara na brodu OB-03 C. kao i sve druge poslove po naredbi zapovjednika, te se isti
u tom smislu morao nalaziti 24 sata na brodu i navedeni brod nije mogao napustiti, te je
morao biti poslodavcu stalno na raspolaganju i po pozivu i po potrebi i to čak i u vrijeme
odmora budući je poslodavac prema iskazu saslušanih svjedoka u ovom postupku mogao
tužitelja pozivati na intervencije i tijekom odmora tužitelja i na takav način mu prekidati
odmor. Tužitelj je morao u navedenom smislu biti spreman obaviti posao budući je tijekom
plovidbe cijelo vrijeme postupao po nalozima poslodavca te budući se neovisno o tome da li



8

Pr-1195/2019

je dežuran ili se odmara morao odazivati na naloge poslodavca kao i posebno vezano za
intervencije na moru. Iz iskaza saslušanih svjedoka A. S. i P. V. jasno
proizlazi da je na brodu N. uvijek nedostajalo članova posade koje je trebalo mijenjati ,
te da su bile i brojne intervencije na moru te da se po intervencijama po nalogu nadređenog
moralo postupiti.

Kada tužitelj postupa po višednevnom radnom nalogu isti prema mišljenju ovog
suda više dana dežura pa ga prema tumačenju Komisije za tumačenje KU pripada naknada za
prekovremeni rad.

Imajući u vidu sve navedeno iz svih provedenih dokaza u ovom postupku nedvojbeno
proizlazi da tužitelju pripada pravo na naknadu za rad za vrijeme dežurstva na radnom
mjestu, a izvan redovitog radnog vremena, a u visini osnovne plaće uključujući i pravo
uvećanja iste na temelju odredbe članka 39 stavka 1. KU/04 kao i 44. KU/08.

U predmetnoj pravnoj stvari sporna je i visina naknade za odrađeno radno vrijeme
tužitelju u kojem ista postupa po višednevnim radnim nalozima tužene, a koja visina je
određena KU-om koji je vrijedio u utuženom razdoblju. U navedenom smislu je provedeno
vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji za računovodstvo i financije S. G. (list
149-162 spisa). Iz nalaza i mišljenja vještakinje G. proizlazi daje ista utvrdila iz službene
dokumentaciju koju je tuženik dostavio u predmetni spis da je u razdoblju od siječnja

2006.godine do siječnja 2009.godine tužitelj primao plaću od tuženika kao djelatna vojna
osoba, a iz naknadno dostavljenog kartona tužitelja da je razvidno da je tužitelj primao i
mornarički dodatak za posadu broda sukladno odredbama Zakona o službi u Oružanim
snagama RH. Vještakinja je u nalazu i mišljenju istakla da je iz priložene evidencije dolaska i
odlaska na posao razvidno da je tužitelj u utuženom razdoblju od siječnja 2006.godine do
siječnja 2009.godine ukupno ostvario 2727 prekovremenih sata rada, te da je u istom
razdoblju iskoristio slobodnih sati u omjeru kako je propisano Kolektivnim ugovorom za
državne službenike i namještenike (1/1,5) kojima da se umanjuju odrađeni prekovremeni sati
za 700. Ističe se da je time u promatranom razdoblju tužitelj ostvario 2027 prekovremenih sati
rada za koje da nije primio naknadu plaće ni iskoristio slobodne sate. Također vještakinja
ističe da prema podacima o isplaćenim plaćama za redovni rad u razdoblju od siječnja

2006.godine do siječnja 2009.godine je utvrđena satnica za redovni rad po mjesecima , te da
je korigirana satnica koeficijentom 1,5 za prekovremeni rad. Navodi se da su izračunati iznosi
naknada po mjesecima te ukupno kao i u tablici na stranici 13, te da zbroj zadnje kolone daje
ukupno bruto naknadu za neisplaćene prekovremene sate u iznosu od 107.039,59 Kuna.
Vještakinja je sve navedeno prikazala i u Tablicama koje prileže njenom vještvu.Tužitelj nije
imao primjedbe na navedeni nalaz i mišljenje dok je tužena svoje primjedbe iznijela u
podnesku od 16.08.2012.godine predlažući ujedno da se provede novo vještačenje u skladu s
tim primjedbama. Sud je navedeno odbio na ročištu od 16.listopada 2012.godine (list 197
spisa).

Također se vještakinja S. G. očitovala na primjedbu od 28.02.2017.godine u
svojoj dopuni nalaza i mišljenja (list 321-330 spisa) ističući da je obveza vođenja evidencija
o radu obveza poslodavca, te da je dokumentacija zatražena i prije izrade prvog nalaza i
mišljenja te ponovno u listopadu 2017.godine te da nije dostavljena dodatna dokumentacija
niti je dostupna osim one koja je priložena u spisu. Navodi se da je vještakinja na temelju
zakonskih odredbi važećih KU-a a koje su prethodno razjašnjene u nalazu i mišljenju
temeljem priloženih evidencija dolazaka i odlazak na posao obračunala prekovremene sate a
da pri tome nije uzeo u obzir slobodne dane koje je tužitelj imao na raspolaganju kao
preraspodjelu radnog vremena koja da je dozvoljena prema kolektivnom ugovoru. Ističe se da
je nalaz i mišljenje izrađeno temeljem zbroja sati po svakom mjesecu pojedinačno u odnosu
na redovan broj sati toga mjeseca s time da su korigirani prekovremeni sati za slobodne dane
i to omjerom jedan sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 minuta redovnog sata rada, sve prema



9

Pr-1195/2019

važećim kolektivnim ugovorima. Vještakinja nadalje ističe da za primjenu propisa nije
ovlaštena davati mišljenje odnosno tumačenje radno pravno propisa, te da nije ovlaštena
davati mišljenje koju varijantu treba primijeniti pri obračunu plaća pri čemu da se utvrđuje
vrijednost radno materijalnih prava. Također ista ističe da iz postojećih evidencija dolazaka i
odlazaka na posao nije moguće precizno izvršiti obračun prema predloženim varijantama,
odnosno da je moguće napraviti obračun prema predloženim varijantama tužitelja samo
ukoliko se obračunava prema pretpostavkama i prosjecima, odnosno procjenama, a koja da
nisu moguća za precizan obračun plaća, te da je u ovisnosti o nalogu suda moguće izračunati
dio neisplaćenog dijela plaće prema predloženim varijantama samo prema procijenjenim
vrijednostima na dva načina.

Na ročištu glavne rasprave od 04.travnja 2018.godine u predmetnoj pravnoj stvari
doneseno je rješenje ovog suda kojim je ponovo naloženo vještakinji G. da se očituje na
primjedbe tužitelja i tuženika iznijete u podnescima od 28.ožujka 2018.godine, te 04.travnja

2018.godine te izvrši dopuna vještačenja prema predloženim varijantama tužitelja i tuženika.
U navedenom smislu iz dopune nalaza i mišljenja vještakinje S. G. (list 367-379
spisa) proizlazi da je u odnosu na prijedlog tuženika da se naloži vještaku dopuna vještva na
način da se od ranije utvrđenog broja sati u nalazu i mišljenju od 06.veljače 2012.godine
sačinjenom u ovom predmetu oduzme 8 sati dnevnog odmora u slučaju kad je tužitelj bio u
plovidbi i na sidru 24 sata tijekom više dana uzastopce vještakinja istakla da je pristupila u
odnosu na traženo izračunu sati provedenih u pasivnom dežurstvu temeljem evidencije u kojoj
je iskazan broj radnih sati, te da u slučaju kad je tuženik bio više sati u dežurstvu, plovidbi ili
remontu da se tada zbroj sati podijelio sa brojem 24, te dobio broj dana provedenih u
dežurstvu, plovidbi i/ili remontu, te da je u odnosu na te dobivene dane odnosno sate oduzeto
8 sati dnevnog odmora, te dobiven efektivni broj sati rada prema forumuli (efektivan broj sati
rada=ukupan zbroj radnih sati prema evidenciji (ukupan broj sati provedenih u dežurstvu,
plovidbi ili remontu/24 sata=8 sati dnevnog odmora, u slučaju višednevnog rada). Navedeno
je vještakinja prikazala u Tablicama koje prileže vještvu. U navedenom smislu vještakinja je
navela da ukupno neisplaćenih bruto plaća zbog prekovremenog rada kad je tuženik radio više
od 24 sata u dežurstvu, remontu i plovidbi po prvoj varijanti tuženika iznosi 36.086,75 Kuna.
U odnosu na drugu varijantu tuženika ista je istakla da je prethodnim obračunom dobiven
efektivan broj sati, odnosno da je oduzeto 8 sati dnevnog odmora u slučaju kad je tuženik bio
više od 24 h u dežurstvu, plovidbi i/ili remontu, te da za ukupno 653 sata nije obračunata niti
isplaćena bruto plaća, te da prema prijedlogu tuženika tih 653 sata treba isplatiti kao vrijeme
provedeno u pasivnom dežurstvu. Vještakinja ističe da je ukupno neisplaćenih bruto plaća
zbog vremena provedenog na pasivnom dežurstvu kad je tuženik radio više od 24 h u
dežurstvu, remontu i plovidbi po drugoj varijanti tuženika 26.462,26 Kuna. U odnosu na
prijedlog tužitelja u prvoj varijanti vještakinja navodi da je dobiven efektivan broj sati
odnosno da je oduzeto 8 h dnevnog odmora u slučaju kad je tuženik bio više od 24 h u
plovidbi i/ili remontu, te da za ukupno 1041 sat nije obračunata niti isplaćena bruto plaća, te
da prema prijedlogu tužitelja tih 1041 sat treba isplatiti kao prekovremeni rad, a dnevni odmor
(ukupno 985 sata) kao redovan rad, te da je u skladu s time napravljen obračun po mjesecima.
Vještakinja navodi da ukupno neisplaćenih bruto plaća zbog prekovremenog rada kad je
tuženik radio više od 24h u remontu i plovidbi po prvoj varijanti tužitelja iznosi 89.642,26
Kuna. U odnosu na drugu varijantu po prijedlogu tužitelja vještakinja ističe da je prethodnim
obračunom dobiven efektivan broj sati odnosno oduzeto 8h dnevnog odmora u slučaju kad je
tuženik bio više od 24 sata u plovidbi i/ili remontu, te da za ukupno 1041 sat da nije
obračunata niti isplaćena bruto plaća, te da po prijedlogu tužitelja tih 1.041 sat treba isplatiti
kao prekovremeni rad, dok da se dnevni odmor ne plaća pa da je u skladu s time napravljen
obračun po mjesecima. Vještakinja u tom smislu navodi da ukupno neisplaćenih bruto plaća



10

Pr-1195/2019

zbog prekovremenog rada kad je tuženik radio više od 24 h u remontu i plovidbi po drugoj varijanti tužitelja iznosi 54.976,88 Kuna.

Prema mišljenju ovog suda nalaz i mišljenje vještakinje S. G. kao i iskaz
iste te brojne dopune nalaza i mišljenja iste su upotpunosti vjerodostojni i logični budući se
zasnivaju na nalogu suda kao i dokumentaciji za obračun koju je u predmetni spis dostavio
tuženik, te je vještakinja u cijelosti razjasnio prigovore na njen nalaz i mišljenje, a ujedno
se izjasnila na koji način je izvršila obračun prekovremenog rada. Nalaz i mišljenje ovog
vještaka kao i dopuna nalaza i mišljenja su izrađeni temeljem službenih evidencija tužene o
radu tužitelja , a temeljem čega je vještak i izvršio obračun radnih sati po pojedinim utuženim
osnovama .

Tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev sukladno prvoj varijanti nalaza vještaka koju je
tužitelj predložio te isti u tom smislu potražuje na ime prekovremenog rada ukupan iznos od

89.642,26 Kuna Međutim, ovaj sud smatra, a obzirom da iz iskaza saslušanog tužitelja i
saslušanih svjedoka D. K. i P. V. proizlazi da unatoč činjenici što je
tužitelj na brodu OB-03 C. obavljao posao voditelja elektroenergetskog odjeljka i
električara i što je navedeni brod imao često manjak posade te što iz iskaza tužitelj proizlazi
da ga nijedan član posade nije mogao u potpunosti zamijeniti na poslovima njegovog radnog
mjesta isti se mogao odmoriti na navedenom brodu nekoliko sati premda ne osam sati u
komadu, te za vrijeme dok se on odmarao mijenjao bi ga drugi član posade u situaciji kad je
bilo više članova posade. Također iz iskaza saslušanih svjedoka V. i K.
nedvojbeno proizlazi da se tužitelj na navedenom brodu mogao odmarati nekoliko sati, a tih
nekoliko sati kad se tužitelj mogao odmarati premda se radilo o isprekidanom odmoru ne
predstavljaju prema mišljenju ovog suda stvarne sate rade pa se u tom smislu ne mogu kao
takvi niti obračunavati tužitelju prema satnici redovnog rada.

U navedenom smislu prema mišljenju ovog suda tužitelju je trebalo s osnova
neisplaćenih dodataka na plaću s osnova prekovremenog rada dosuditi ukupan bruto iznos od

54.976,88 Kuna prema drugoj varijanti koju je predložio sam tužitelj, a prema obračunu
kojeg je u navedenoj dopuni nalaza i mišljenja izradila vještakinja S. G.. Prema ovoj
varijanti vještakinja je utvrdila da je od obračuna efektivnog broja sati oduzeto 8 sati dnevnog
odmora u slučaju kad je tuženik bio više od 24 h u plovidbi i/ili remontu, te da za ukupno
1041 sat nije obračunata niti isplaćena bruto plaća, te da taj 1041 sat treba isplatiti kao
prekovremeni rad dok da se dnevni odmor ne plaća. Vještakinja je navedenu varijantu
obračuna prikazala u Tablici 14. Navedena varijanta obračuna je prema mišljenju ovog suda u
cijelosti prihvatljiva iz razloga što su u toj varijanti, a temeljem raspoložive službene
dokumentacije koju je ovom sudu dostavila tužena utvrđeni stvarni sati rada tužitelja uz
obavezno izuzimanje 8 sati odmora budući je u predmetnom postupku nedvojbeno utvrđeno
iz iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja da neovisno o brojnosti tužiteljevih zaduženja na
navedenom brodu i potrebi odazivanja na intervencije po nalogu poslodavca je tužitelj imao
na navedenom brodu mogućnost da se odmori na nekoliko sati. Navedena varijanta je u
cijelosti u skladu sa onim na što upućuje Vrhovni sud Republike Hrvatske u navedenom
rješenju broj Revr 1055/15-2 od 07.12.2016.godine u ovom predmetu, a u kojoj odluci je isti
zauzeo gledište da je u predmetnoj pravnoj stvari riječ o pitanju važnom za osiguranje
jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te prema shvaćanju
Vrhovnog suda RH u toj odluci proizlazi da je zauzet stav tog suda da nije životno
prihvatljivo da bi efektivni rad djelatnika trajao neprekidno 24 sata dnevno više dana
uzastopno, te da je životno logično da djelatnik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može
napustiti brod tijekom višednevnih službi na moru ima slobodno vrijeme odnosno vrijeme za
odmor u trajanju od osam sati dnevno, te da tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih
sati rada unatoč tome što tužitelj ne može napustiti mjesto rada se ne može smatrati
prekovremenim radom.



11

Pr-1195/2019

U navedenom smislu trebalo je tužitelju temeljem članka 39. stavka 1. KU/04 koji je u
primjeni od 01.srpnja 2004.godine, te 44. KU/08 koji je u primjeni od 01.srpnja 2008.godine s
osnova neisplaćenih dodataka na plaću s osnova prekovremenog rada dosuditi iznos od
ukupno 54.976,88 Kuna, dok je istog trebalo odbiti za više zatraženi iznos, a u iznosu od

34.665,38 Kuna, a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude. Na navedeni dosuđeni
iznos tužitelju pripada zakonska zatezna kamata koja na svaki pojedinačni mjesečni iznos iz
Tablice 14. dopune nalaza i mišljenja vještakinje S. G. (list 378 spisa) teče od 15-
tog dana u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate sukladno odredbi članka 29. stavka 1. i

2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 125/11, 78/15). Tužitelja je trebalo odbiti za više zatraženi
iznos na ime glavnice potraživanja i to u iznosu od 34.665,38 Kuna, te za potraživanje
zakonske zatezne kamate kao neosnovanim. Neosnovan je dio zahtjeva tužitelja za isplatu
zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a koje su sadržane u
dosuđenom bruto iznosu zatražene razlike naknade plaće jer isti do trenutka isplate nisu
dospjeli na naplatu pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, sve sukladno odredbi
čl. 45. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 43/13, 120/13,
125/13 i 148/13) i čl. 61. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08,
2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 160/13) slijedom čega je za ovaj dio
tužbenog zahtjeva odbijen, a kako je i odlučeno u točki II/izreke ove presude.

Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku, a sukladno odredbi
članka 8. ZPP-a djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja i odlučeno je kao u točki I/ i
II/ izreke ove presude.

Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, a obzirom da je tužitelj djelomično
uspio u ovom postupku i to u omjeru od 100 % u pogledu osnove potraživanja i 61,32% pa je
u tom smislu uspio u postotku od 80,66% (161,32:2), a tuženik u postotku od 19,34%, te kad
se od uspjeha tužitelja od 80,66% oduzme uspjeh tuženika od 19,34% tad se dobije iznos od
61,32 %, a što predstavlja djelomičan uspjeh tužitelja u ovoj parnici pa je tuženik tužitelju
dužan isplatiti troškove sukladno odredbi članka 154.stavka 2. ZOO-a.

U navedenom smislu tužitelja kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o
nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pripada trošak sastava zahtjeva za mirno
rješenje spora u iznosu od 100 bodova, trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova; trošak
sastava podneska od 05.06.2009.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od

02.12.2009.godine u iznosu od 100 bodova, trošak sastava podneska od 04.04.2011.godine u
iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 06.05.2011.godine u iznosu od 100
bodova; trošak sastava podneska od 14.05.2012.godine u iznosu od 100 bodova; trošak
sastava podneska od 03.rujna 2012.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava odgovora
na žalbu u iznosu od 125 bodova; trošak sastava odgovora na reviziju u iznosu od 125
bodova; trošak sastava podneska od 24.02.2017.godine u iznosu od 100 bodova; trošak
sastava podneska od 18.05.2017.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od

15.02.2018.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 16.05.2018.godine u
iznosu od 25 bodova (Tbr. 8 točka 3. OT-a); trošak sastava podneska od 18.05.2018.godine u
iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 12.09.2018.godine u iznosu od 25 bodova;
trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od

23.01.2020.godine u iznosu od 100 bodova; trošak zastupanja na ročištu od

02.11.2010.godine u iznosu od 50 bodova (Tbr. 9 točka 2. OT-a); zastupanja na ročištu od

10.veljače 2011.godine u iznosu od 50 bodova (Tbr. 9 točka 2. OT-a); zastupanja na ročištu
od 18.travnja 2011.godine u iznosu od 50 bodova (Tbr. 9 točka 2. OT-a); zastupanja na
ročištu od 18.lipnja 2012.godine u iznosu od 50 bodova (Tbr. 9 točka 2. OT-a); zastupanja na
ročištu od 16.listopada 2012.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od

04.svibnja 2017.godine u iznosu od 50 bodova (Tbr. 9 točka 2. OT-a); zastupanja na ročištu
od 06.rujna 2017.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 04.travnja



12

Pr-1195/2019

2018.godine u iznosu od 50 bodova (Tbr. 9 točka 2. OT-a); zastupanja na ročištu od

14.studenog 2018.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 17.02.2020.godine
u iznosu od 50 bodova (Tbr. 9 točka 2. OT-a); zastupanja na ročištu od 07.rujna 2020.godine
u iznosu od 100 bodova, te trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 50
bodova; a što ukupno iznosi 2500 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda od 10,00 Kuna
ukupno iznosi 25.000,00 Kuna , te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 6.250,00 Kuna
ukupno iznosi 31.250,00 Kuna, te što uz trošak vještačenja i dopune vještačenja od ukupno

4.500,00 Kuna ukupno iznosi 35.750,00 Kuna, te kad se navedeni trošak dovede u relaciju sa
postotkom uspjeha tužitelja u ovoj parnici u postotku 61,32% tada se dobije iznos od

21.921,90 Kuna, a koji iznos je tuženik dužan isplatiti tužitelju zajedno sa zatraženom
zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, a koja se
obračunava sukladno odredbi članka 29. stavka 1. i 2. ZOO-a (''NN'' 78/15), te kako je i
odlučeno u točki III/ izreke ove presude.

U Splitu, 12. listopada 2020.godine

S u d a c:

Eneja Stejskal Kanazir,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od
primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za
Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci
koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava
presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci
koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava
presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.




 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu