1                             Poslovni broj: 16 Usug-3/19-12  

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA                                                             

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Mirandi Gulišija Jurišić uz sudjelovanje V. M. kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja C. l. d.o.o. S., 114. b. 10, zastupanog po opunomoćeniku I. S., odvjetniku iz S., I. G. 26 a, protiv tuženika Agencije za obalni linijski pomorski promet, Split, Antofagaste 6, radi raskida ugovora, nakon javne rasprave održane i zaključene 2. listopada 2020., objavom odluke na temelju članka 61. stavka 5. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17; dalje ZUS), 12. listopada 2020. 

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

1. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje Odluke Upravnog vijeća Agencije za obalni linijski pomorski promet Ur.broj: 2206-49-1/19 od 26. kolovoza 2019. o raskidu Ugovora o obavljanju javnog prijevoza u linijskom obalnom pomorskom prometu na državnoj brzobrodskoj liniji 9502 Ž. – K. – Š. i obratno (Ur.broj 2939/19 od 8. prosinca 2017.).
2. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

                                         

                           

                                                                          Obrazloženje

 

 

Osporenom Odlukom tuženika Ur.broj: 2260-4-1/19 od 26. kolovoza 2019. raskida se Ugovor o obavljanju javnog prijevoza u linijskom obalnom pomorskom prometu na državnoj brzobrodskoj liniji 9502 Ž. – K. – Š. i obratno, Ur.broj 2939/19 od 8. prosinca 2017. (u daljnjem tekstu: Ugovor od 8. prosinca 2017.).

Pravodobno po opunomoćeniku podnesenoj tužbi tužitelj osporava pobijanu Odluku tvrdnjama kako se ista temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju te povredi materijalnog i postupovnog prava. Protivno tuženikovim tvrdnjama, tvrdi kako se u cijelosti pridržavao svih odredaba Ugovora od 8. prosinca 2017. te da nema zakonskog ni ugovornog uporišta za jednostrani raskid. Dalje, u bitnom navodi kako brod „K.“ 19. kolovoza 2019. u 09:00 zbog kvara nije isplovio iz Š. prema lukama K. i Ž., o čemu je elektroničkim putem istog dana u 08:50 obaviješten tuženik, koji je potom tužitelju elektroničkom poštom u 11:21 dostavio dopis – upozorenje u kojem se, između ostalog, traži da u 12:40 uspostavi održavanje linije. Tužitelj je, bez obzira na primljeni meil, osigurao zamjenski brod na način da je brod „F.“ skinut s komercijalne linije S. – R. i u 15:30 upućen u Š.. Zamjenski brod koji tuženik navodi u svom dopisu nije bio dostupan, jer obavlja komercijalne poslove za drugu tvrtku. Iako je brod „F.“ u Š. uplovio oko 18:30 kako bi preuzeo redovnu vožnju u 20:00, to nije bilo potrebno, jer je na brodu „K.“ u međuvremenu otklonjen kvar. Tvrdi kako je tuženik postupao s predumišljajem da se tužitelju navedena linija oduzme. U prilog svojim tvrdnjama upućuje na dopis – upozorenje u kojem se tužitelju daje neprimjeren rok za bilo kakvu popravnu radnju, jer jedan sat i 19 min, nije dostatno vrijeme za osiguranje zamjenskog broda, kojeg je tuženik dužan osigurati u roku od 24 sata. Pored toga, ravnateljica Agencije je suprotno članku 12. Zakona o pravu na pristup informacijama izbjegla istaknuti javnu informaciju o sazivanju sjednice Upravnog vijeća kao službenog tijela tuženika, dnevnom redu i vremenu održavanja.

Napominje kako tužitelju nikada prije nije upućena mjera službenog upozorenja. U  razdoblju od godine dana zaprimljena su dva dopisa (2. studenog 2018. i 9. svibnja 2019.) kojima se tužitelj upućuje na određene propuste, koji su zasigurno upućeni i drugim brodarima na koncesioniranim linijama. U konkretnom slučaju zbog izostanka s jedne rotacije, tužitelju su dodijeljene dvije mjere i to mjera upozorenja i mjera raskida Ugovora. U prilog svojim tvrdnjama kako se maksimalno pridržavao odredbi Ugovora poziva se na statistiku održavanja linije br. 9502 za 2018. i prvih devet mjeseci 2019. iz koje je vidljiv visok prosjek održanih linija u odnosu na plovidbeni red (u 2018. održanost linije je 98,2 %, izostanak zbog kvarova tek 0,98 %; u 2019. održanost linije je 97,06 %, izostanak zbog kvarova 1,13 %). Kod svakog izostanka da je osiguran zamjenski brod. Smatra kako u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za jednostrani raskid Ugovora, u kojem nalazi elemente šikaniranja tužitelja sve s ciljem da mu se oduzme predmetna linija. Predlaže osporenu Odluku kao nezakonitu poništiti, a tužitelju naknaditi troškove upravnog spora.

U odgovoru na tužbu tuženik uzvraća kako se u osporenoj Odluci utvrđuju povrede ugovornih obveza te ponašanje tužitelja zbog kojeg su ispunjeni uvjeti za raskid ugovora. Odluka je pravovremeno dostavljena tužitelju, kao i obavijest vezano za održavanje putovanja posljednjeg dana primjene raskinutog ugovora. Sve svoje dopise, kao i onaj od 2. studenog 2018. tuženik da je temeljio na učestalim pozivima kao i pisanim prigovorima otočana, članova JLS-a te medijskim natpisima iz kojih proizlazi nezadovoljstvo i ogorčenost putnika radi učestalih problema na održavanju predmetne linije. Konkretno, 31. listopada 2018. tuženiku se pisanim putem obratila M. G. vezano za havariju u luci K.. Dan ranije brod K. radi kvara da je udario u rivu. Nakon toga, ista ih je kontaktirala i 2. studenog 2018. jer brod nije isplovio, a zamjenski brod nije osiguran. Ista je tom prilikom zatražila dokaz da je brodar pisanim putem upozoren na probleme održavanja linije. Da tog dana nije održano jutarnje putovanje sukladno redu plovidbe potvrđeno je i od strane nadležnog lučkog kapetana. Tijekom 2018. u više navrata tužitelj je obavještavao o prekidima linije radi tehničkih kvarova te od tuženika zatražio izdavanje suglasnosti za uvođenje zamjenskih brodova koji nisu ugovoreni, kao i kašnjenju odobrenih zamjenskih brodova u održavanju linija. Tuženik je predmetne suglasnosti izdavao upravo kako bi se održao kontinuitet održavanja linije. Zbog kršenja ugovorenih odredbi tuženik je tužitelju izrekao ugovornu kaznu. Osim učestalih telefonskih poziva, 21. veljače 2019. u Š. je održan veliki prosvjed mještana Ž. i K. na kojem se obraćali tuženiku, gradonačelniku, županu i resornom ministru za zahtjevom da se tužitelju ukine koncesija.

Tužitelj kao brodar nije osigurao održavanje linije ugovorenim zamjenskim brodovima „M. s.“ i „B.“ pa je tuženik dao iznimnu suglasnost za korištenje broda „F.“ kako bi se održao kontinuitet linije. Tuženik je poduzeo sve kako bi tužitelju pružio priliku da uredno održava liniju koja se financira iz proračuna te osigura povezanost s kopnom i normalno funkcioniranje otoka. Zbog svega upravo je ravnateljica tuženika bila prozvana kako tužitelju pogoduje samom činjenicom što ranije nije raskinut ugovor zbog neispunjenja ugovorenih obveza. Uz navedeno, tuženik je zaprimio i pisanu inicijativu za raskid ugovora kao i pritužbu vezanu uz sigurnost plovidbe od strane Pučkog pravobranitelja, u ime mještana Ž.. Na koncu, 19. kolovoza 2019., usred turističke sezone, tužitelj se opet nije pridržavao reda plovidbe i prekida održavanje linije, te, neposredno pred isplovljenje, obavještava tuženika kako će linije, zbog ranije ugovorenog servisa generatora, biti u prekidu. Takvo postupanje, koje nije zabilježeno od osnutka tuženika, da predstavlja grubo kršenje ugovora prema kojem se redovni remont osnovnog broda može obaviti u izvansezonskom razdoblju. Ukoliko se radilo o ranije ugovorenom servisu nije bilo prepreke da tužitelj na vrijeme obavijesti kako putnike tako i tuženika te pravovremeno osigura zamjenski brod u vrijeme planiranog redovitog održavanja linije. Tog dana tuženik je tužitelju uputio pisano upozorenje pred raskid ugovora, zatražio žurno i neodgodivo uspostavljanje linije prema otoku. Tužitelj je tek nakon zaprimanja pisanog upozorenja zatražio suglasnost za uvođenje zamjenskog broda „F.“ koji u istom trenutku, temeljem ugovor sklopljenog s tuženikom, obavlja liniju bez obveze javne usluge R. – S.. Iako mu za to nije dana suglasnost, tužitelj tuženika obavještava kako će linije preuzeti brod „F.“, a potom da će liniju preuzeti brod „K.“. Netočan je tužiteljev navod kako mu je tuženik ostavio neprimjeren rok za osiguranje zamjenskog broda, jer tužitelj ima ugovorene zamjenske brodove „M. s.“ i „B.“. Činjenica da je „M. s.“ bila angažirana na drugoj liniji, nije zapreka da se pravovremeno kao zamjenski brod uvede „B.“, kojeg tužitelj ni u jednom trenutku nije koristio kao ugovoreni zamjenski brod. Predlaže se tužba kao neosnovana odbiti.

U podnesku od 26. lipnja 2020., kojim se očituje na odgovor na tužbu, tužitelj ponavlja tvrdnju kako nema zakonskog ni ugovornog uporišta za jednostrani raskid ugovora, jer se tužitelj pridržavao svih odredbi sklopljenog ugovora. Nakon što je tužitelj otpočeo s obavljanjem javnog prijevoza u linijskom prometu prema Ugovoru, tuženik da se oglasio dopisom od 2. studenog 2018. Urbroj: 2955/418 pozivajući se na „jednu primjedbu korisnice sa K.“ u svezi neisplovljavanja iz K. za Š.. Potvrđuje kako zbog kvara brod „K.“ 19. kolovoza 2019. u 09:00 nije isplovio iz Š. prema lukama K. i Ž., o čemu je tužitelj obavijestio tuženika i odlučio osigurati zamjenski brod na način da je brod „F.“ skinut s komercijalne linije S. – R. i u 15:30 upućen u Š.. Zamjenski brod koji navodi tuženik nije bio dostupan jer obavlja komercijalne poslove za drugu tvrtku. Kako su tužiteljevi zaposlenici otklonili kvar na brodu, održavanje linije izostalo je u 09:00 iz Š. prema K. i Ž. te u 12:40 h iz Ž. prema K. i Š., odnosno jedna rotacija. O predumišljaju tuženika zaključuje iz postupaka ravnateljice koja je za popravnu radnju ostavila neprimjereno kratak rok.

Ponavlja ranije iznesene statističke podatke o održavanju linije te se očituje na predstavke mještana i lokalnih političara u kojima tuženik neosnovano nalazi razloge za raskid ugovora. U odnosu na predstavku M. G. od 31. listopada 2018. ističe kako zbog tehničkog kvara brod nije održao jednu vožnju, dok je tužitelj osigurao zamjenski brod. U 2018. na predmetnoj liniji da je predviđeno 663 putovanja, a tužitelj zbog tehničkih razloga nije održao 6,5 putovanja ili 0,98% te je ugovorenom roku svaki put osigurao zamjenski brod. Brodovi koji obavljaju djelatnost na državnim brzobrodskim linijama su snažno propulzivni te se uz uredno i redovno održavanje događaju kvarovi. Uredno izvršavanje ugovorne obveze ocijenjeno je od strane samog tuženika (izjava portalu M..hr od 25. veljače 2019. u kojoj potvrđuju brojeve uspješnosti izvršenja linije u 2018. i navode kako „nije ispunjen nijedan uvjet za raskid ugovora“). Na isti način očituje se i na predstavku M. G. od 2. studenog 2018. Iz odgovora Lučkog kapetana razvidno je da linija zbog nevremena nije povremeno održavana 28., 29. i 30. kada iz istog razloga nije plovio ni trajekt J. na istoj relaciji, a onda 2,5 vožnje i zbog tehničkog kvara, kada je osiguran zamjenski brod. U svom dopisu od 2. studenog 2018. tuženik sugerira velik broj kvarova, što je u suprotnosti sa statističkim podacima iz kojih proizlazi kako je broj prekida zbog kvarova bio ispod 1% od ukupno predvođenog broja putovanja, što tužitelja svrstava u bolje izvršioce koncesijskih ugovora na državnim linijama. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za pristup informacijama iz kojih je razvidan broj izvršenja/neizvršenja plovidbi drugih brodara na državnim linijama, radi usporedbe kvalitete izvršenja ugovorenih obveza. Članak objavljen na portalu S. D. 21. veljače 2019. odnosi se na prosvjed manjeg broja učesnika, a isti je održan u organizaciji A. D. koji je svojim pritiscima htio osigurati liniju vlasniku broda P. i promijeniti redoslijed linije u korist otoka Ž., gdje posjeduje svoju kuću. Na isti način očituje se i na članak objavljen na portalu Š. 12. veljače 2019. te dopis S. p. H. od 15. veljače 2019. koji je objavljen u organizaciji spomenutog D. u dosluhu s ravnateljicom tuženika. U odnosu na havariju pojašnjava kako je brod K. izašao iz remonta, međutim, ventili na sustavu hidrauličkog upravljanja kormilima da su ostali krivo podešeni, zbog čega je brodar odmah zbog sigurnosti brod vratio u brodogradilište. 

Zaključuje kako su navodi tuženika općenito paušali i subjektivni, kvarovi da su uvijek otklanjani, brod da je uvijek dobivao uredne papire o sposobnosti za plovidbu Hrvatskog registra brodova i nadležne Lučke kapetanije. U odnosu na tuženikove navode o nestavljanju ugovorenog zamjenskog broda „B.“ u funkciju, uzvraća kako je tuženik bio upoznat da je taj brod zbog jakog nevremena bio na vezu havariran i nije u mogućnosti ploviti. Nakon donošenja osporene Odluke, predmetna linija da je dodijeljena drugom brodaru koji je s ugovorenim brodom liniju održavao tek 15 dana, a nakon toga u razdoblju od 15. rujna 2019. do 3. veljače 2020. promijenio čak tri broda. Tužitelj nije mogao, kako to pogrešno tvrdi tuženik, ranije poslati obavijest odnosno obaviti popravke tijekom redovnog remonta, jer su popravci rađeni u slobodnim terminima ovlaštenog servisera. Kako je postojala mogućnost da se servis obavi taj dan ili tek za 15 dana, dok prema procjeni servis generatora nije trebao trajali dulje od 4-5 sati, što bi značilo da bi se propustilo samo jedno povratno djelovanje. U prilog svojim tvrdnjama o nemogućnosti raskida ugovora zbog neznatnog neispunjenja ugovora u spis prilože stručni članak. Ustrajan je u tvrdnji kako je u pozadini nezakonitog raskida Ugovora tendenciozna aktivnost same ravnateljice i smatra kako iz iznesenog proizlazi nezakonitost Odluke čije poništenje traži.

U podnesku od 14. srpnja 2020. u bitnome tuženik uzvraća kako je dopisom od 19. kolovoza 2019. tužitelju poslano upozorenje pred raskid Ugovora. Tog dana se nije, kako to pogrešno tvrdi tužitelj, dogodila havarija, jer iz njegovog dopisa proizlazi kako se nije radilo o kvaru, već o „ranije ugovorenom servisu generatora“ odnosno remontu koji se sukladno Ugovoru trebao obaviti u izvansezonskom razdoblju. U konkretnom slučaju radi se o grubom kršenju ugovornih obveza i bezobzirnom postupku prema putnicima koji su praktički pred sam ulazak u brod doznali da se putovanje neće održati. O tome događaju su izvještavali mediji, a mještani nebrojenim pozivima optuživali tuženika što brodarima kao tužiteljima uopće dopušta prijevoz putnika. Tužitelj je usred turističke sezone dogovorio redovni remont, bez da je osigurao ugovoreni zamjenski brod, a sve na štetu stanovnika otoka. Mali broj neodržanih putovanja i statistički podaci ne govore u prilog zaključku o urednom izvršavanju ugovorenih obveza. Tužitelj je dužan osigurati zamjenski brod u roku od 24 sata u slučaju havarije, a ne redovnog remonta kada je imao saznanje kada će popravak biti obavljen, zbog čega je postupajući pažnjom dobrom gospodarstvenika bio dužan na vrijeme osigurati zamjenski brod koji će izvršiti radnju sukladno redu plovidbe.

Tijekom spora održana je rasprava (ročište 3. srpnja 2020., 2. listopada 2020) na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

Opunomoćenici stranaka na ročištima priloženim podnescima izložili su ranije iznesene navode.

Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo upravno tijelo u kojem je doneseno osporeno rješenje kao i isprave priložene tijekom spora, dok je odbio prijedlog za izvođenjem dokaza (saslušanje u tužbi i tijekom spora predloženih svjedoka), jer se pravilna i na zakonu osnovana presuda može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza.

Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Među strankama nije sporno kako je na temelju Odluke Upravnog vijeća tuženika o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja za obavljanje javnog prijevoza s obvezom javne usluge na državnoj brzobrodskoj liniji broj 9502 Ž. – K. – Š. i obratno 12. listopada 2017. sklopljen Ugovor o obavljanju javnog prijevoza u linijskom obalnom pomorskom prometu za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2020.

Stranke ovog spora imaju suprotstavljeno stajalište jesu li u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za donošenje ovdje osporene Odluke kojom se predmetni Ugovor raskida.

Prema obrazloženju Odluke predmetni Ugovor se jednostrano raskida zbog neobavljanja prijevoza sukladno ugovorenim uvjetima i to povrede:

-          članka 13. prema kojem je brodar dužan utvrditi, uskladiti i objaviti red plovidbe sukladno Zakonu, pridržavati se objavljenog reda plovidbe sukladno Zakonu, a red plovidbe može mijenjati isključivo uz suglasnost tuženika;

-          članka 14. prema kojem je u slučaju nemogućnosti plovidbe obavljanja prijevoza na liniji sukladno redu plovidbe ili spriječenosti isplovljavanja iz bilo kakvih razloga, brodar dužan bez odgode o istima telefonskim i pisanim putem obavijestiti tuženika. Prema istom članku brodar je dužan u odnosu na putnike postupati sukladno Uredbi (EU) br. 1177/2010 Europskog parlamenta i vijeća od 24. studenog 2010. o pravima putnika kada putuju morem ili unutarnjim plovnim putovima i o izmjeni uredbe (EZ) br. 2006/2004;

-          članka 17. prema kojem ukoliko prijevoz na liniji nije moguće obavljati brodom/brodovima iz članka 3. Ugovora, brodar se obvezuje nastaviti obavljanje prijevoza zamjenskim brodovima „M. s.“ upisanim u upisnik brodova Lučke kapetanije Z. i „B.“ upisanim u upisnik brodova Lučke kapetanije S., zamjenski brod mora ispuniti sve uvjete utvrđene Zakonom i Pravilnikom o uvjetima koje mora ispunjavati brod i brodar za obavljanje javnog prijevoza u linijskom obalnom pomorskom prometu;

-          članka 18. prema kojem kada brodar obavlja prijevoz zamjenskim brodom, naknada će se obračunati prema ponudi brodara, a ista ne može biti veća od ugovorene dnevne naknade, zamjenski brod mora se osigurati u roku ne dužem od 24 sata od trenutka nastale potrebe za istim.

Prema članku 22. Ugovora tuženik može, između ostalog, jednostrano raskinuti ugovor ako brodar ne obavlja javni prijevoz sukladno uvjetima navedenim u Ugovoru (točka 1.) te ako brodar u suprotnosti s Ugovorom obavlja ili propušta obaviti dužne radnje (točka 4.).

Prema članku 24. Ugovora prije jednostranog raskida Ugovora tuženik mora prethodno pisanim putem upozoriti brodara o takvoj namjeri te mu odrediti primjereni rok za otklanjanje razloga za raskid ugovora i za izjašnjavanje o tim razlozima, ako brodar u danom roku ne otkloni razloge za raskid Ugovora, tuženik će raskinuti Ugovor.

Prema članku 25. Ugovora u slučaju da kvaliteta ili kvantiteta pružanja ugovorenih usluga značajnije odstupa od ugovorene razine odnosno ukoliko brodar ne bude ispunjavao Ugovorom preuzete obveze, a naročito zbog neredovitog isplovljavanja, neovlaštene zamjene broda, nepridržavanje cjenika usluga, tuženik može donijeti odluku o smanjenju naknade i to u iznosu od 5 % ukupne mjesečne naknade.

Tuženik povredu navedenih članaka nalazi u činjenici što je tužitelj kao brodar 19. kolovoza 2019. telefonskim putem 25 minuta prije planiranog plovidbenog reda obavijestio tuženika o „redovnom godišnjem servisu generatora“, dok je u elektronskoj pošti od 08:51  naveo kako će državna brzobrodska linija 9502 Ž.– K. – Š. i obratno biti u prekidu od 09:00 sati zbog „ranije ugovorenog servisa generatora“ te da će tuženik o „ponovnom uspostavljanju linije biti pravovremeno obaviješten“. Ovakvo nepažljivo i nemarno ponašanje brodara u sezonskom razdoblju plovidbe, kojem je, radi učestalih prekida linija izazvanih kvarovima broda odnosno neodržanih putovanja sukladno redu plovidbe i neosiguravanju zamjenskog broda sukladno Ugovoru izrečena ugovorna kazna u iznosu od 5% mjesečne naknada za obavljane javne usluge, prema ocjeni tuženika, predstavlja povredu ugovornih obveza. 

Iz dopisa Ur.broj. 2955/18 od 2. studenog 2018. proizlazi kako je tužitelj od strane tuženika upozoren na mogućnost izricanje ugovorne kazne odnosno raskida ugovora te se istodobno stavlja izvan snage iznimna suglasnost od 10. listopada 2018. zbog učestalih kvarova na zamjenskom brodu „F.“. Tuženik u istom dopisu navodi kako je tuženik 30. listopada 2018. obavijestio da je katamaran „F.“ prilikom pristajanja u luku K. udario u rivu; nakon čega 31. listopada 2018. obavještava kako će katamaran „F.“ istog dana preuzeti liniju u 16:45; 31. listopada 2018. da je izdana iznimna suglasnost da liniju 9502 održava katamaran „P.“; 1. listopada 2018. tuženik obavještava kako je linija 9502 ponovno u prekidu od 16:45 sati zbog tehničkog kvara katamaran „F.“; potom tužitelj obavještava da će u petak 2. studenog 2018. u 09:00 sati iz Š. liniju preuzeti katamaran „P.“; da bi potom ponovno tuženika obavijestio kako je došlo do pogreške te da će zamjenski brod iz Š. isploviti tek u 18:00 sati, tako da u konačnici iz K. prema Š. 2. listopada 2018. nije isplovio niti jedan brod na liniji 9502. Zbog učestalosti prekida linije, osobito otkad je liniju preuzeo brod „F.“, izdana suglasnost za taj brod stavlja se izvan snage.

Iz dopisa Ur.broj: 3144/18 od 14. studenog 2018. proizlazi kako tužitelj u razdoblju duljem od 24 sata (od 1. studenog 2018. do 2. studenog 2018.) nije ispunio obvezu uvođenja zamjenskog broda, zbog čega je tuženik primijenio odredu članka 25. Ugovora za umanjenje potpore za mjesec studeni 2018. za 5%. Istim dopisom tužitelj je upozoren da u slučaju nemogućnosti održavanje linije ugovorenim osnovnim brodom „K.“ isti obavlja ugovorenim brodovima „B.“ i „M. s.“ ili brodom „.“ za koji mu je izdana iznimna suglasnost.

U dopisu Ur.broj: 1278/19 od 9. svibnja 2019. tužitelj se upozorava na Ugovorom preuzete obveze da u slučaju nemogućnosti obavljanja linije ugovorenim brodom, da se prijevoz obavlja zamjenskim brodovima „M. S.“ i „B.“. U istom dopisu tužitelj se podsjeća kako je učestalo prekidanje linije neprihvatljivo kako za tuženika tako i za otočane.  

Prema odredbi članka 153. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, br. 47/09, u daljnjem tekstu: ZUP) ako stranka ne ispunjava obveze iz upravnog ugovora, javnopravno tijelo jednostrano će raskinuti upravni ugovor. Ako je neispunjivanjem obveze iz ugovora javnopravnom tijelu nastala šteta, to tijelo ima pravo od stranke potraživati naknadu štete (stavak 2.), javnopravno tijelo raskida upravni ugovor rješenjem u kojem moraju biti navedeni i obrazloženi razlozi raskida i određen iznos štete ukoliko je javnopravnom tijelu šteta nastala (stavak 4.).

U konkretnom slučaju, tužitelj, kao brodar, i tuženik sklopili su Ugovor kojim je tužitelj preuzeo obvezu obavljanja usluge javnog prijevoza u linijskom obalnom pomorskom prometu na državnoj brzobrodskoj liniji 9502 Ž. – K. – Š. u razdoblju od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2020. Tim Ugovorom tužitelj se obvezao da će javni prijevoz obavljati brodom „K.“ koji mora biti sposoban za plovidbu sukladno članku 76. Pomorskog zakonika (Narodne novine, br. 181/04, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13, 26/15). U slučaju da prijevoz nije moguće obavljati ugovorenim brodom, tužitelj se obvezao nastaviti obavljanje prijevoza zamjenskim brodovima „M. s.“ i „B.“ koji moraju ispunjavati uvjete utvrđene Zakonom i Pravilnikom o uvjetima koje mora ispunjavati brod i brodar za obavljanje javnog prijevoza u linijskom obalnom pomorskom prometu (Narodne novine, br. 26/17). Zamjenski brod mora se osigurati u roku ne dužem od 24 sata od trenutka potrebe nastala za istim.

U konkretnom slučaju povod za donošenje Odluke o raskidu Ugovora je događaj od 19. kolovoza 2019. kada je tužitelj neposredno prije planiranog reda plovidbe u 09:00 sati obavijestio tužitelja o servisu generatora. Iz ispisa elektroničke pošte (list 96.) proizlazi kako je tužitelj tog dana u 08:51 obavijestio tuženika kako će navedene linija zbog ranije ugovorenog servisa generatora biti u prekidu, dok će o ponovnom uspostavljanju linije dalje biti pravovremeno obaviješteni. Tuženik je na navedeno odgovorio e-meilom istog dana u 14:04 u kojem se tuženika upozorava kako je na katamaran stavljena obavijest o redovnom servisu, koja nije stavljena na mrežne stranice https://c.-l..hr/o-nama/oavijesti/ te se poziva dostaviti plan aktivnosti redovitog/tekućeg i investicijskog održavanja katamarana koji održava liniju 9502 koji su planirani do 31. prosinca 2019.  

U naknadno dostavljenom očitovanju od 22. kolovoza 2019. tužitelj navodi kako se ne radi o „ranije ugovorenom servisu“ nego o „dogovorenom servisu“, koji se prema prethodnom dogovoru trebao obaviti tijekom noći, međutim, zbog promjene plana servis da je dogovoren za jutro 19. kolovoza 2019., jer bi se u protivnom servis generatora mogao izvršiti tek za 15 dana. Zamjenski brod da je osiguran za putovanje iz Š. u 20:00 sati.

Kod izloženog činjeničnog stanja, prema ocjeni suda, tuženo je tijelo imalo pouzdanu osnovu za zaključak kako su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za donošenje osporene Odluke. Upravni ugovori su posebna vrsta ugovora koji se može zaključiti tek po donošenju rješenja, s ciljem uređenja izvršenja prava i obveza utvrđenih rješenjem. To je dvostrani pravni akt koji javnopravno tijelo sklapa s trećom osobom u svrhu ostvarivanja određenog cilja od šireg društvenog interesa. Kod ovakvih ugovora javnopravno tijelo kao ugovorna strana sklapa ugovor isključivo s ciljem ostvarivanje interesa za zajednicu, zbog čega u odnosu na drugu stranu ima nadređeni položaj. Takav zaključak proizlazi iz odredaba ZUP koji mogućnost jednostranog raskida ugovora daje isključivo javnopravnom tijelu koje je s trećom osobom sklopilo određeni ugovor i na temelju prethodno donesenog rješenja istom povjerio obavljanje neke javne usluge, ovdje linijskog obalnog pomorskom prometa. Drukčije, iz prethodno navedenih odredaba proizlazi subordinirani položaj ugovornih strana koje u upravnom ugovoru nisu u jednakom položaju. Potpisivanjem takvog ugovora stranke su na sebe preuzele određena prava i obveze, te ugovorile pravna sredstva za slučaj da jedna od stranaka ne ispunjava preuzete obveze ili ih obavlja protivno ugovornim odredbama.

U ovom je sporu utvrđeno kako se tužitelj 19. kolovoza 2019. nije pridržavao objavljenog reda plovidbe niti zatražio suglasnost za zamjenski brod kao i da je o nemogućnosti održavanje linije tuženika obavijestio 25 odnosno 9 minuta prije održavanja putovanja prema objavljenom plovidbenom redu. U okolnostima kada je tužitelju ranije izrečena ugovorna kazna, jer nije ispunio obvezu uvođenja zamjenskog broda, činjenice koje ističe tužitelj po svojoj naravi nisu ispričavajuće okolnosti koje mogu utjecati na drukčije rješavanje ove upravne stvari. Konkretan propust, kako to tuženik s pravom primjećuje, dogodio se u jeku turističke sezone kada je kvaliteta i način održavanja brzobrodske linije koja povezuje otoke s kopnom od vitalne i iznimne važnosti za lokalnu i širu zajednicu, što tužitelj kao brodar kojem je povjeren javni prijevoz u linijskom obalnom pomorskom prometu mora imati u vidu. Tužitelj bez uspjeha iznosi općenite i paušalne navodi o kvarovima i tehničkim problemima koji se mogu i uobičajeno javljaju kod brodova, jer o kvaliteti i sposobnosti kako i ugovorenog tako i zamjenskog broda dužan voditi računa prilikom sklapanja Ugovora, a nastavno tome tijekom njegovog izvršenja uložiti pojačani napor kako bi se ugovoreni prijevoz obavljao nesmetano. Činjenica radi li se u konkretnom slučaju o „ranije ugovorenom servisu generatora“ ili „ranije dogovorenom servisu“ nije odlučna za donošenje drukčijeg zaključka, jer iz izloženog činjeničnog stanja proizlazi kako tužitelj tom prilikom nije osigurao zamjenski brod. Ugovoreni ili dogovoreni odnosno planirani servis generatora nije vanjski događaj koji tužitelj nije mogao predvidjeti niti je to iznenadan događaj koji se dogodio izvan i mimo volje tužitelja. Kako i sam navodi, postojala je mogućnost da se takav servis obavi za 15 dana, pa je tužitelj mogao, u tom razdoblju dogovoriti servis generatora te za navedeno razdoblje za održavanje linije osigurati zamjenski brod. U izloženim okolnostima, prema ocjeni suda, tužitelj se nije pridržavao ugovornih odredaba, pa tuženik donošenjem osporene Odluke primjenom članka 22. točka 1. i 4. Ugovora nije povrijedio zakon na štetu tužitelja.  

U odnosu na tužiteljev prigovor kako mu je od strane tuženika ostavljen neprimjeren rok, sud primjećuje kako tužitelj o svojim tvrdnjama tijekom spora nije priložio ni predložio nikakav dokaz iz kojeg bi proizlazilo kako se 19. kolovoza 2019. radilo o nepredviđenom kvaru, dok iz njegovog očitovanja proizlazi kako se radilo o servisu generatora, kojeg je prema članku 18. Ugovora, tužitelj bio dužan obaviti u izvansezonskom razdoblju. Kako i sam navodi, postojala je mogućnost da se takav servis obavi za 15 dana, pa je tužitelj mogao, u tom razdoblju dogovoriti servis generatora te za navedeno razdoblje za održavanje linije osigurati zamjenski brod.

S obzirom na specifičan režim upravnih ugovora kao i svrhu i cilj koji se njima žele postići, uvjeti za jednostrani raskid ugovora ispituju se u svakom konkretnom slučaju, a konačna ocjena ne ovisi o iskazanim statističkim podacima. Stoga ni izloženi stavovi sudske prakse kao i pravna mišljenja iz stručnog članka na koji se poziva tužitelj, nisu primjenjivi u ovom predmetu. Neosnovani su i ničim potkrijepljeni tužiteljevi navodi o šikaniranju i pogodovanju drugom brodaru, jer na strani tuženika nisu utvrđeni elementi koji bi upućivali na takav zaključak. Štoviše, ocjene je suda kako je tuženik kao ugovorna strana uložila očekivani napor kako bi se linija nastavila održavati na ugovoreni način.

U odnosu na prigovore o uskrati prava na pristup informacijama, tužitelju se ukazuje kako je taj postupak uređen Zakonom o pravu na pristup informacijama (Narodne novine, br. 25/13, 85/15) u kojem kao nezadovoljna stranka može zatražiti svojih prava. 

Kod izloženog, po ocjeni ovog suda osporena Odluka zasnovana je na zakonu iz razloga prethodno navedenih u obrazloženju ove presude, pri čemu nije utvrđen koji od razloga ništavosti pojedinačne odluke na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 128. stavak 1. ZUP-a, to je na temelju odredbe članka 57. stavak 1. ZUS-a presuđeno kao u izreci. 

O troškovima upravnog spora odlučeno je primjenom odredbe članka 79. stavak 4. ZUS-prema stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

 

U Splitu 12. listopada 2020.

 

 

S U T K I N J A 

 

Miranda Gulišija Jurišić, v. r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

 

 

 

Za točnost otpravka-ovlašteni službenik

V. M.