- 1 -              Kž-eu 15/2020-6

 

 

 

 

Broj: Kž-eu 15/2020-6

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić, predsjednice vijeća te Perice Rosandića i Damira Kosa, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenice J. R. zbog kaznenih djela iz članka 56., 624. i 625. točke 1. i drugih Kaznenog zakona Republike Italije, odlučujući o žalbi osuđenice podnesenoj protiv presude i rješenja Županijskog suda u Bjelovaru od 1. srpnja 2020. broj Kv-eu-11/2019-54, u sjednici vijeća održanoj 12. listopada 2020., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja osuđenice D. V., odvjetnika iz B.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se kao neosnovana žalba osuđenice J. R. te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom i rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru od 1. srpnja 2020. broj Kv-eu-11/2019-54, u točki 1. izreke je, na temelju članka 89. stavka 1. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije („Narodne novine“ broj 91/10., 81/13., 124/13. i 26/15., 102/17., 67/18. i 70/19. - dalje: ZPSKS-EU), utvrđeno da je osuđenica J. R. alias M. S., jedinstvene individualne šifre: ..., rođena ... u M., Republika Francuska, državljanka Republike Hrvatske, broj OI: ... (novi broj: ...), s prebivalištem u B., ..., nezaposlena, majka osmero djece, živi u izvanbračnoj zajednici, pravomoćnim presudama objedinjenim u rješenju o stjecaju kazni Državnog odvjetništva i suda u Veroni broj: 587/2013 SIEP, 1/2018 INC.ES. od 4. siječnja 2018. i to:

 

- pravomoćnom presudom Suda u Mantovi 444/2000 Reg.Sent. od 8. studenog 2000., datuma pravomoćnosti 22. prosinca 2000., zbog kaznenih djela krađe u sudioništvu uz otegotne okolnosti iz članaka 110., 624. i 625. točaka 1. i 2. Kaznenog zakona Talijanske Republike, osuđena na kaznu zatvora od deset mjeseci;

 

- pravomoćnom presudom Apelacijskog suda u Veneciji 327/1999 Reg.Sent. od 16. veljače 2001., datuma pravomoćnosti 17. lipnja 2001., zbog kaznenog djela iz članka 110. i 628. točaka 1. i 2. Kaznenog zakona Talijanske Republike, osuđena na kaznu zatvora od tri godine;

 

- pravomoćnom presudom Suda u Vicenzi 109/2007 Reg.Sent. od 5. veljače 2007., datuma pravomoćnosti 21. ožujka 2007., zbog kaznenog djela pokušaja krađe u stanu uz otegotne okolnosti, u sudioništvu iz članaka 56., 110., 112. točke 4., 624.bis i 625. točaka 2. i 5. Kaznenog zakona Talijanske Republike, osuđena na kaznu zatvora od deset mjeseci i

 

- pravomoćnom presudom Suda u Vicenzi 390/2008 Reg.Sent. od 20. svibnja 2008. djelomično preinačene presudom Apelacijskog suda u Veneciji od 24. svibnja 2010., datuma pravomoćnosti 18. srpnja 2010., zbog kaznenog djela krivotvorenje isprave iz čl. 477. i 482. Kaznenog zakona Talijanske Republike, osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

 

Pod točkom 2. izreke utvrđeno je da radnje kaznenih djela opisanih pod točkom 1. sadrže bitna obilježja kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 228. stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), za koje je propisana kazna zatvora do pet godina;, kaznenog djela pokušaja teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 228. stavkom 1. i člankom 34. KZ/11., za koje je propisana kazna zatvora do pet godina; kaznenog djela razbojničke krađe iz članka 231. stavka 1. KZ/11., za koje je propisana kazna zatvora do deset godina i kaznenog djela krivotvorenja isprave iz članka 278. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., za koje je propisana kazna zatvora do pet godina, pa joj je na temelju članka 91. stavka 5. ZPSKS-EU za kazneno djelo teške krađe opisano u presudi Suda u Mantovi 444/2000 Reg.Sent. od 8. studenog 2000., na temelju članka 229. stavka 1. KZ/11. utvrđena kazna zatvora od deset mjeseci; za kazneno djelo razbojničke krađe opisano u presudi Apelacijskog suda u Veneciji 327/1999 Reg.Sent. od 16. veljače 2001., na temelju članka 231. stavka 1. KZ/11. utvrđena kazna zatvora od tri godine; za kazneno djelo pokušaja teške krađe opisano u presudi presudom Suda u Vicenzi 109/2007 Reg.Sent. od 5. veljače 2007., na temelju članka 229. stavka 1. KZ/11. utvrđena kazna zatvora od deset mjeseci i za kazneno djelo krivotvorenja isprava opisano presudom Suda u Vicenzi 390/2008 Reg.Sent. od 20. svibnja 2008. djelomično preinačene presudom Apelacijskog suda u Veneciji od 24. svibnja 2010., na temelju članka 278. stavka 3. KZ/11. utvrđena kazna zatvora od jedne godine, pa joj je, na temelju članka 51. stavka 1. KZ/11. i članka 91. stavka 5. ZPSKS-EU izrečena jedinstvena kazna zatvora od četiri godine i devet mjeseci, u koju joj je kaznu, na temelju članka 101. u vezi s člankom 91. ZPSKS-EU, uračunato vrijeme provedeno u zatvoru u državi izdavanja od četiri mjeseca i četiri dana, zatim od tri mjeseca i jedan dan i od jedne godine, osam mjeseci i 13 dana, dok joj je, na temelju članka 54. KZ/11., u tu kaznu uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u Republici Hrvatskoj u ovom postupku priznanja stranih presuda od 7. prosinca 2018. do 7. svibnja 2019.

 

Pod točkom 3. je na temelju članka 94. stavka 1. točke 1. ZPSKS-EU odbijeno priznanje pravomoćnih presuda objedinjenih u rješenju o stjecaju kazni Državnog odvjetništva i suda u Veroni broj : 587/2013 SIEP, 1/2018 INC.ES. od 4. siječnja 2018. i to:

 

- presude Općinskog suda Ravenna od 28. travnja 1998. koja je postala pravomoćna 30. lipnja 1998.;

 

- presude Suda za maloljetnike u Cagliariu od 25. studenog 1997. koja je postala pravomoćna 18. lipnja 1998.;

 

- presude Suda u Rovigu od 3. ožujka 2004. koja je postala pravomoćna 22. srpnja 2004.;

 

- presude Apelacijskog suda u Veneciji od 23. ožujka 2005. koja je postala pravomoćna 14. svibnja 2005.;

 

- presude Suda u Ferrari od 9. svibnja 2007. koja je postala pravomoćna 2. listopada 2007.;

 

- presude Općinskog suda u Vercelli od 5. prosinca 1995. koja je postala pravomoćna 28. prosinca 1995.;

 

- presude bivšeg Općinskog suda u Padovi od 17. prosinca 1996. koja je postala pravomoćna 27. prosinca 1997.;

 

- presude Općinskog suda u Mantovi Stalna služba u Revere od 23. lipnja 1997. koja je postala pravomoćna 30. studenog 1997.;

 

- presude Apelacijskog suda u Veneciji od 12. srpnja 2002. koja je postala pravomoćna 15. listopada 2002.;

 

- presude Suda za maloljetnike u Milanu od 18. prosinca 1998. koja je postala pravomoćna 22. svibnja 1999.;

 

-presude Općinskog suda Padova od 11. ožujka 1999. koja je postala pravomoćna 27. travnja 1999.;

 

- presude Suda u Palermu od 31. srpnja 2002. koja je postala pravomoćna 31. listopada 2002.;

 

- presudu Suda u Ferrari od 21. srpnja 2005. koja je postala pravomoćna 1. listopada 2005.,

 

- presude Suda u Ferrari od 9. ožujka 2006. koja je postala pravomoćna 19. travnja 2006. i

 

- presude Suda u Trapaniu Stalna služba u Alcamu od 5. svibnja 2005. koja je postala pravomoćna 9. ožujka 2007.

 

Protiv presude (točke 1. i 2. izreke) žalbu je pravovremeno podnijela osuđenica po branitelju D. V., odvjetniku iz B., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati žalbu, pobijanu presudu ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno da presudu preinači na način da donese odbijajuću presudu zbog nastupa zastare izvršenja kazne zatvora, odnosno da izrekne jedinstvenu kaznu zatvora u kraćem trajanju te da tu kaznu djelomično uvjetuje. U žalbi je zatraženo da se osuđenicu i njezinog branitelja izvijesti o vremenu održavanja sjednice vijeća, čemu je udovoljeno.

 

Na temelju članka 132. ZPSKS-EU u vezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., - pročišćeni tekst, 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Sjednica vijeća je održana u prisutnosti branitelja osuđenice D. V., odvjetnika iz B., a u odsutnosti uredno obaviještenih državnog odvjetnika i osuđenice, sukladno odredbi članka 475. stavka 4. ZKP/08.

 

Žalba osuđenice nije osnovana.

 

Pobijajući prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, osuđenica navodi da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, odnosno da su ti razlozi nepotpuni i nejasni, tako da se presuda ne može ispitati, čime upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Međutim, obrazlažući u čemu nalazi da je počinjena navedena bitna postupovna povreda, osuđenica zapravo pobija pravilnost činjeničnih utvrđenja te upire na povredu kaznenog zakona. 

 

Pobijana je presuda ispitana u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08. i nije utvrđeno da bi u istoj bila počinjena ijedna od povreda odredaba kaznenog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti ona na koju se poziva osuđenica, s obzirom na to da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi dao jasne, potpune i detaljne razloge za svoja utvrđenja, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

No, protivno žalbenim navodima, u pobijanoj presudi nije „pogrešno primijenjen Kazneni zakon“ u odnosu na pitanje nastupa zastare izvršenja kazne zatvora. Naime, sukladno odredbi članka 94. stavka 2. točke 1. ZPSKS-EU, nastup zastare prema domaćem pravu predstavlja fakultativni, a ne obligatorni razlog za odbijanje priznanja presude i izvršenja kazne pa činjenica da prvostupanjski sud nije zbog činjenice da je u odnosu na svaku od pojedinačnih kazni koje su priznate pobijanom presudom odbio priznanje presude i izvršenje kazne, nije povrijedio kazneni zakon. Osim toga, premda su u konkretnoj situaciji priznate samo pojedine presude, treba imati na umu da se u konkretnoj situaciji radi o priznanju i izvršenju jedinstvene kazne zatvora iz rješenja o stjecaju kazni Državnog odvjetništva i suda u Veroni broj 587/2013 SIEP, 1/2018 INC.ES od 4. siječnja 2018. kojom su obuhvaćene i pojedinačne kazne navedene u izreci pobijane presude, a koje su zbog rješenja o stjecaju izgubile svoju samostalost. Stoga, a vodeći računa i o pravnom shvaćanju Kaznenog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice održane 18. ožujka 2013. broj Su-IV-3/13-25 prema kojem se „nakon donošenja presude o izricanju jedinstvene kazne u postupku neprave obnove, budući da su pojedinačne kazne izgubile svoju samostalnost, zastara izvršenja tako izrečene kazne računa (…) od trenutka pravomoćnosti presude kojom su te kazne objedinjene“, navedeni prigovori o zastari očito nisu osnovani.

 

Neosnovano osuđenica smatra i da su prema njoj prilikom izricanja nove kazne trebale biti primijenjene odredbe Zakona o sudovima za mladež („Narodne novine“ broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19. - dalje: ZSM) jer da je u vrijeme počinjenja pojedinih djela bila mlađa od 21 godinu. Naime, prema podacima iz Potvrda koje su dostavljene u smislu članka 103. stavka 1. ZPSKS-EU proizlazi da su djela iz pojedinačnih priznatih presuda počinjena 1997., 2000. i 2007., a iz osuđeničinih osobnih podataka vidljivo je da je rođena 1975., pa je očigledno da u vrijeme počinjenja djela nije bila mlađa od 21 godinu.

 

Stoga, protivno navodima u žalbi, u pobijanoj presudi nije povrijeđen kazneni zakon na način kako se to ističe u žalbi, a također ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08. nije utvrđeno ni da bi u istoj bio na štetu osuđenice povrijeđen kazneni zakon.

 

Nije u pravu osuđenica niti kada u žalbi smatra da nije na nesporan način utvrđen njezin identitet, a imajući pritom na umu da su, prema navodima žalbe, vjerojatno ove četiri presude donesene u njezinoj odsutnosti.

 

Prije svega treba napomenuti da je iz potvrda dostavljenih za svaku pojedinu presudu vidljivo da su tri presude navedene u izreci prvostupanjske presude (Suda u Mantovi 444/2000 Reg.Sent. od 8. studenog 2000., Apelacijskog suda u Veneciji 327/1999 Reg.Sent. od 16. veljače 2001., Suda u Vicenzi 109/2007 Reg.Sent. od 5. veljače 2007.) donesene u prisutnosti osuđenice, dok je jedino presuda Suda u Vicenzi 390/2008 Reg.Sent. od 20. svibnja 2008. djelomično preinačena presudom Apelacijskog suda u Veneciji od 24. svibnja 2010., donesena u njezinoj odsutnosti. Međutim, u odnosu na tu presudu je osuđenica ispitana u predmetu Županijskog suda u Bjelovaru broj Kv-eun-4/2017. (u povodu izdanog europskog uhidbenog naloga radi izvršenja kazne zatvora) te prilikom tog ispitivanja nije dovodila u pitanje svoj identitet u toj presudi, a niti je pokazala interes za eventualnu obnovu tog postupka, nego je izrazila svoju suglasnost da izrečenu kaznu izdržava u Republici Hrvatskoj.

 

Što se tiče utvrđivanja osuđeničinog identiteta, s obzirom na činjenicu da se u svim presudama pojavljuje s nekim od aliasa, Služba za međunarodnu policijsku suradnju Ministarstva unutarnjih poslova, Ravnateljstva policije, Uprave kriminalističke policije, Sektora općeg kriminaliteta i međunarodne policijske suradnje, dostavila je podatke pribavljene od Ureda S.I.Re.N.E Italije o identitetima kojima se je služila osuđenica, uz koje je podatke dostavljena i fotografija, koja u potpunosti odgovara fotografiji osuđenice iz europskog uhidbenog naloga. Stoga nisu osnovani ni žalbeni navodi koji dovode u pitanje osuđeničin identitet iz priznatih presuda.

 

Slijedom svega navedenog je, a budući da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, žalbu osuđenice J. R. trebalo odbiti kao neosnovanu i na temelju članka 482. ZKP/08. odlučiti kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 12. listopada 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Ana Garačić, v.r.