Broj: Pž-8630/2014

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Ivani Mlinarić, u pravnoj stvari tužitelja H. M. d.o.o. u stečaju, OIB ..., N. V., kojeg zastupa punomoćnik I. Z., odvjetnik u R., protiv tuženice V. K., OIB ..., V., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. M. i L. B. u V., radi isplate iznosa od 83.273,69 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-3854/11-27 od 17. prosinca 2013., 29. ožujka 2017.

p r e s u d i o   j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-3854/11-27 od 17. prosinca 2013.

Obrazloženje

Presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-3854/11-27 od 17. prosinca 2013. u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da mu tuženica isplati iznos od 83.273,69 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 23. lipnja 2010. do isplate, točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 12.466,50 kn, a točkom III. izreke odbijen je tužiteljev zahtjev na isplatu parničnog troška u iznosu od 8.700,00 kn.

Protiv presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome navodi da je bitna povreda odredaba parničnog postupka počinjena jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, u pobijanoj presudi nisu navedeni valjani razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni su nejasni i proturječni, postoji i proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika. Žalitelj spori da je prvostupanjski sud pravilno cijenio iskaze svjedoka koji se tiču isplate smatrajući da su iskazi svjedoka međusobno kontradiktorni, tako da sud nije mogao pravilno utvrditi činjenično stanje slijedom čega je ono ostalo dijelom neutvrđeno, a dijelom pogrešno utvrđeno. Nadalje tužitelj navodi da je u vrijeme zaključenja ugovora račun društva bio u blokadi, stoga je tuženica bila obvezna sukladno Zakonu o platnom prometu u zemlji plaćanje vršiti na račun tužitelja. Ovu činjenicu sud nije uzeo u obzir već je činjenicu plaćanja preostale cijene stana u iznosu od 83.273,69 kn utvrđivao saslušanjem svjedoka. Navedeni iznos od 83.273,69 kn nije uplaćen na račun tužitelja. Predlaže ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba nije osnovana.

Pobijana presuda ispitana je u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP) i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, žalbeni sud nalazi da je prvostupanjska presuda pravilna i zakonita.

U postupanju prvostupanjskog suda nisu uočene bitne povrede postupka kako one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti tako ni one na koje se tužitelj poziva u svojoj žalbi. Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, njezina izreka je razumljiva i nije proturječna sama sebi ili njezinim razlozima, navedeni su razlozi o svim odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ili proturječni te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost, slijedom čega ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Prvostupanjska presuda sadrži valjane i jasne razloge o odlučnim činjenicama za ocjenu neosnovanosti tužbenog zahtjeva.

Tužitelj kao prodavatelj i tuženica kao kupac sklopili su 2. kolovoza 2006. Kupoprodajni ugovor br. T-3/2006 na temelju kojeg je tuženica kupila stan u Crikvenici za cijenu od 302.320,00 kn (list 6. – 7. spisa). 

Tužitelj je pokrenuo ovaj postupak radi isplate preostalog iznosa od kupoprodajne cijene stana u iznosu od 83.273,69 kn. Tuženica je tijekom postupka tvrdila da je utuženi iznos isplatila na ruke tadašnjem zakonskom zastupniku tužitelja A. M., kao i da je isplatila cijenu stana određenu Ugovorom i stoga dobila tabularnu ispravu koja to potvrđuje (list 8. spisa). Iz rješenja Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj Z-3016/06 od 16. listopada 2006. proizlazi da je izvršena uknjižba prava vlasništva stana u korist tuženice (list 9. spisa).

Suprotno žalbenim navodima iz iskaza svih svjedoka proizlazi da je tuženica platila cijenu stana utvrđenu ugovorom jer u protivnom ne bi dobila tabularnu ispravu, a činjenica da je utuženi iznos tuženica platila na ruke tadašnjem zakonskom zastupniku tužitelja A. M. proizlazi iz iskaza tuženice (list 49. spisa) i svjedoka M. D. (list 59. spisa). Iz tabularne isprave proizlazi da je tuženica u cijelosti isplatila kupoprodajnu cijenu, a čiju vjerodostojnost konkretno ne spori tužitelj.  

U odnosu na žalbeni navod tužitelja da novac nije uplaćen na račun tužitelja valja navesti da je odredbom čl. 18. Zakona o platnom prometu u zemlji („Narodne novine“ broj 117/01, 132/06, 133/09 i 91/10) propisano da je poslovni subjekt dužan novčana sredstva voditi na računima kod banaka i sva plaćanja obavljati preko tih računa. Međutim, odredbom čl. 22. Zakona o platnom prometu u zemlji propisano je da se plaćanja između sudionika obavljaju bezgotovinskim, gotovinskim i obračunskim putem. Gotovinsko plaćanje je izravna predaja gotovog novca između sudionika, uplata gotovog novca na račun i isplata gotovog novca s računa (čl. 24. Zakona o platnom prometu u zemlji). Dakle, tuženica je mogla i izravnom predajom gotovog novca izvršiti plaćanje, pri čemu je subjekt koji prima novac navedeni novčani iznos dužan položiti na račun koji vodi kod banke (čl. 18. Zakona o platnom prometu u zemlji). Nepostupanje tužitelja na navedeni način moglo je eventualno izazvati njegovu prekršajnu odgovornost u smislu čl. 47. Zakona o platnom prometu u zemlji, međutim to ne znači da tuženica nije ispunila svoju obvezu plaćanja kupoprodajne cijene iz Ugovora.

Pravilna je i odluka prvostupanjskog suda o troškovima parničnog postupka uz primjenu odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 147/09 i 142/12). Odluka o trošku je valjano obrazložena te su pojedine stavke specificirane glede osnove i visine, a žalitelj određeno ne prigovara pojedinim stavkama odluke o trošku ni po osnovi ni po visini.

Slijedom navedenog valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 29. ožujka 2017.