Baza je ažurirana 02.06.2025.
zaključno sa NN 76/25
EU 2024/2679
- 1 - III Kr 50/2020-5
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić, predsjednice vijeća te Perice Rosandića i Damira Kosa, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Martine Setnik, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika M. B. zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.-ispravak, 101/17. i 118/18. - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 18. listopada 2018. broj K-1232/2018-10 i presuda Županijskog suda u Splitu od 3. prosinca 2019. broj Kž-825/2018-5, u sjednici vijeća održanoj 12. listopada 2020.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenika M. B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 18. listopada 2018. broj K-1232/2018-10 i presuda Županijskog suda u Splitu od 3. prosinca 2019. broj Kž-825/2018-5, osuđenik M. B. proglašen je krivim zbog kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavka 2. KZ/11. i osuđen na kaznu zatvora u trajanju 2 godine.
Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.) dosuđen je imovinskopravni zahtjev oštećeniku M. M. u iznosu od 36.774,10 kuna, dok je s iznosom od 43.226,00 kuna upućen u parnicu. Dosuđen je, također, imovinskopravni zahtjev oštećenici S. M. u iznosu od 13.920,00 kuna, oštećenici A. M. u iznosu od 7.600,00 kuna i oštećenici C. M. u iznosu od 19.900,00 kuna koje iznose je osuđenik dužan platiti u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.
Na temelju članka 77. KZ/11. od osuđenika je oduzeta imovinska korist u iznosu od 2.480,00 kuna.
Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 6. ZKP/08. osuđenik je obvezan na naknadu troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 kuna.
Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude pravovremeno je podnio osuđenik osobno na temelju „članaka 515.-519. Zakona o kaznenom postupku“, s prijedlogom da „se ukine navedenu presudu“.
Prvostupanjski sud je po zaprimanju zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude postupio u skladu s odredbom članka 518. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08-19).
Zahtjev nije osnovan.
Osuđenik u zahtjevu, između ostalog, navodi da mu kao osobi romske nacionalnosti tijekom postupka nije ponuđen sudski tumač za romski jezik, iako hrvatski jezik ne poznaje dovoljno da bi „razumio sve termine bilo od suda bilo od tužitelja“, kao i njegovog odvjetnika.
Međutim, takva povreda, na koju je, prema mišljenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, osuđenik posredno ukazivao i u žalbi protiv prvostupanjske presude kroz žalbeni argument diskriminacije po nacionalnoj osnovi, nije ostvarena jer iz stanja spisa proizlazi da je osuđenik na raspravi 3. listopada 2016. (list 133 spisa) izjavio da je razumio pisanu pouku o pravima te da se kao osoba romske nacionalnosti dobro služi hrvatskim jezikom i da mu nije potreban prevoditelj za romski jezik.
Slijedom toga, osuđeniku u postupku nije bilo povrijeđeno pravo zajamčeno u članku 8. stavku 3. ZKP/08. pa stoga nije ostvarena ni povreda iz članka 517. stavka 1. točke 2. ZKP/08., na koju sadržajno ukazuje osuđenik.
U ostalom dijelu osuđenik polemizira s pravilnošću utvrđenog činjeničnog stanja ukazujući na nedostatak personalnih i materijalnih dokaza koji bi ukazivali na njega kao počinitelja kaznenog djela, međutim, po tom osnovu se zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude ne može podnijeti.
Slijedom iznijetoga, trebalo je odbiti zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u izreci, na temelju članka 519. u svezi s člankom 512. ZKP/08-19.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.