- 1 -              II Kž 420/2020-4

Broj: II Kž 420/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te Damira Kosa i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivone Horvatić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. M. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. u vezi stavka 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog M. M. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 16. rujna 2020. broj Kov-Iz-16/2020 o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 12. listopada 2020.,

r i j e š i o   j e :

Odbija se žalba optuženog M. M. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, nakon podignute optužnice protiv M. M. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. u vezi stavka 1. i drugih KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. u vezi članka 131. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), protiv optuženog M. M. produljen je istražni zatvor iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi M. M. po branitelju, odvjetniku D. R., s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da se ukine rješenje o produljenju istražnog zatvora, podredno da se istražni zatvor zamijeni blažom mjerom.

Žalba optuženika nije osnovana.

Osporavajući opasnost od ponavljanja kaznenog djela optuženik ističe da nije osuđivan, da se protiv njega ne vodi drugi kazneni postupak, da je priznao počinjenje kaznenih djela i izrazio kajanje, a da se već pet mjeseci nalazi u istražnom zatvoru.

Međutim, ovaj sud se slaže sa stavom pobijanog rješenja da i dalje postoji opasnost od ponavljanja sličnog ili istovrsnog kaznenog djela. Naime, isti se tereti za šest kaznenih djela razbojništva u osnovnom i kvalificiranom obliku iz članka 230. stavaka 1. i 2. KZ/11., od kojih su dva kaznena djela ostala u pokušaju. Osim toga, psihijatrijski vještak je kod optuženika našao disocijalni poremećaj ličnosti, a vezano za to manjak odgovornosti, opetovano nepoštivanje socijalnih normi, ravnodušnost prema osjećajima drugih te neprilagođeno ponašanje prema kojem ima nedostatak kritičnosti. Nadalje, optuženik je u obrani rekao da je novac stečen inkriminiranim ponašanjem potrošen u kockarnicama.

Dakle, inkriminirani događaji i problemi u ponašanju optuženika su takvi da bez sumnje navode na zaključak o njegovoj sklonosti činjenju kaznenih djela te nadilaze one okolnosti koje se ističu u žalbi.

Žalitelj je u pravu kada ističe da je netočno i da ne postoje dokazi da bi bio ovisnik o kocki. Naime, vještak psihijatar je za kockanje optuženika naveo da bi se moglo svrstati u kategoriju kockanja i klađenja koje se povezuje s načinom života usmjerenog na besposličarenje i ideju brze zarade. Prema tome, kod optuženika nije našao postojanje takve ovisnosti, a ova netočnost pobijanog rješenja istaknuta u žalbi ne dovodi u pitanje stajalište o opasnosti od ponavljanja kaznenog djela.

Kao činjenice koje mu idu u prilog i koje dovode u pitanje pravilnost pobijane odluke, optuženik u žalbi dalje ističe svoje nepovoljne imovinske prilike, zdravstvene probleme s epilepsijom i očekivano zaposlenje. Prema stavu ovog suda, niti ove okolnosti nisu takve da nadmašuju značaj onih okolnosti koje govore u prilog nužnosti mjere istražnog zatvora budući da opći interes koji se ostvaruje primjenom istražnog zatvora, a to je zaštita socijalne sredine od novih kaznenih djela za koja za sada postoji predvidiva opasnost da će ih optuženik počiniti, i dalje prevladavaju nad osobnim interesima koje optuženi M. M. navodi u žalbi. Stoga se niti predložene mjere opreza za sada ne ukazuju kao dostatna zamjena lišenju slobode i istražnom zatvoru.

Ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bila počinjena povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Slijedom navedenog i na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 12. listopada 2020.