Poslovni broj: 26 Gž-1167/2020-2

 

 

Poslovni broj: 26 Gž-1167/2020-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Sanji Bađun kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja B. R., OIB:... iz S., kojeg zastupa punomoćnica L. V., odvjetnica u S., protiv tuženice M. K., OIB:..., iz M., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbama tužitelja izjavljenima protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli broj P-379/2020 od 14. srpnja 2020., te rješenja broj P-379/2020 od 31. srpnja 2020. kojim je ispravljeno rješenje broj P-379/2020 od 14. srpnja 2020., dana 12. listopada 2020.

 

r i j e š i o   j e

 

Prihvaćaju se žalbe tužitelja i ukidaju rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli broj P-379/2020 od 14. srpnja 2020. i P-379/2020 od 31. srpnja 2020., te predmet vraća prvostupanjskom sudu na daljnje postupanje.

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem broj P-379/2020 od 14. srpnja 2020. odbačena je tužba radi utvrđenja prava vlasništva. Navedeno rješenje ispravljeno je rješenjem broj P-379/2020 od 31. srpnja 2020. u oznaci zakonske odredbe temeljem koje je tužba odbačena.

 

              Navedena rješenja, pravodobno izjavljenim žalbama, pobija tužitelj zbog svih zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br.: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući drugostupanjskom sudu ukinuti rješenja i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na daljnje postupanje.

 

              Žalbe tužitelja su osnovane.

 

              U obrazloženju rješenja broj P-379/2020 od 14. srpnja 2020. prvostupanjski sud navodi da je tužitelj podnio tužbu protiv tuženice radi utvrđenja prava vlasništva, navodeći da je tuženica upisana kao zemljišnoknjižna vlasnica na predmetnoj nekretnini i da je s njom zaključio kupoprodajni ugovor. Pozivajući se na čl. 186. ZPP-a, odnosno prema ispravku rješenja broj P-379/2020 od 31. srpnja 2020. na čl. 187. ZPP-a, prema kojem se tužba za utvrđenje može podići kad je to posebnim propisima predviđeno ili kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakvog prava ili pravnog odnosa prije dospjelosti prava na činidbu iz istog odnosa, navodi da obzirom tužitelj pravo vlasništva temelji na pravnom poslu koji je sklopio s tuženicom da pravnu zaštitu može ostvariti temeljem kondemnatornog zahtjeva za ispunjenje ugovorne obveze, odnosno za izdavanje tabularne isprave, slijedom čega zaključuje da nema pravni interes za podnošenje tužbe na utvrđenje postojanja pravnog odnosa (prava vlasništva) pa je tužbu odbacio, ujedno ukazujući da uknjižbu prava vlasništva može ostvariti i temeljem kupoprodajnog ugovora.

 

              U žalbi tužitelj navodi da čl. 186. ZPP-a ne propisuje pravo na podnošenje tužbe za utvrđenje, već ta zakonska odredba propisuje što sve tužba treba sadržavati, a što njegova tužba i sadrži. Nastavno ukazuje da je prilikom sklapanja kupoprodajnih ugovora došlo do niza "omaški" radi kojih provedba u zemljišnim knjigama nije moguća, a da je za izdavanje tabularne isprave protekao zastarni rok od pet godina. Obzirom je tužitelj naveo da se nalazi u nesmetanom i neprekidnom zakonitom, istinitom i poštenom posjedu kroz razdoblje dulje od 20 godina, to dokazuje da ima pravni interes na podnošenje tužbe za utvrđenje prava vlasništva. U žalbi koju je izjavio protiv rješenja kojim je prvostupanjski sud ispravio rješenje u naznaci zakonske odredbe temeljem koje je odbacio tužbu (čl. 187. umjesto čl. 186. ZPP-a), tužitelj ponavlja žalbene navode istaknute protiv osnovnog rješenja.

 

              Osnovani su žalbeni navodi tužitelja kojima ističe da je prvostupanjski sud odbacio tužbu pogrešnom primjenom materijalnog prava, te da su razlozi na temelju kojih otklanja pravni interes tužitelju za podnošenje tužbe protivni stanju u spisu čime je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju sadržajno ukazuje u žalbenim navodima.

 

Iz činjeničnih navoda tužbe tužitelja proizlazi da su stranke 23. veljače 1999. sklopile ugovor o kupoprodaji temeljem kojeg je tužitelju pripalo pravo građenja na prizemnom stambenom objektu u vlasništvu tuženice nakon čega je tužitelj stupio u posjed nekretnine, a da je nakon toga od tuženice kupio i preostali dio nekretnine (prizemlje i dvorište), da je prilikom sklapanja ugovora pogrešno navedena zemljišnoknjižna oznaka nekretnine koja je predmet prodaje što je ispravljeno drugim ugovorom koji stranke ne mogu pronaći, da je stvarni vlasnik i posjednik predmetne nekretnine upravo tužitelj koji se nalazi u neprekidnom, zakonitom, istinitom i poštenom posjedu nekretnine duže od 20 godina, temeljem kojih činjenica je tužbenim zahtjevom zatražio utvrđenje da je vlasnik čest. zgr. 1681 i čest. zem. 4652/25 upisane u zk.ul. 2318 k.o. Ž., brisanje prava vlasništva tuženice i uknjižbu prava vlasništva u svoju korist.

 

              Obzirom tužitelj činjeničnim navodima iz tužbe tvrdi da se nalazi u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu nekretnine uknjižene kao vlasništvo tuženice, koju je od tuženice stekao na temelju prava građenja i kupoprodaje o čemu ne raspolaže podobnim ispravama za provedbu u zemljišnim knjigama, to očito tužitelj pravo vlasništva temelji na dosjelosti kao pravnom temelju stjecanja prava vlasništva i slijedom toga ima pravni interes na utvrđenje tog prava u smislu čl. 187. ZPP-a.

 

Kako se u slučaju dosjelosti pravo vlasništva stječe temeljem zakona kada se za to ispune zakonom propisane pretpostavke u smislu čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br.: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14., u daljnjem tekstu: ZV), te da stjecatelj ima pravni interes zahtijevati da sud utvrdi da je pravo stečeno i da se temeljem presude upiše u zemljišnoj knjizi u smislu čl. 130. st. 1. ZV-a, pogrešno je stajalište prvostupanjskog suda kojim smatra da tužitelj nema pravni interes na podnošenje tužbe za utvrđenje prava vlasništva.

 

              Stoga je ovaj sud prihvatio žalbe tužitelja i primjenom čl. 380. toč. 3. ZPP-a ukinuo oba rješenja i predmet vratio prvostupanjskom sudu na daljnje postupanje po tužbi.

 

U Varaždinu 12. listopada 2020.