- 1 -              II Kž 418/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 418/2020-4

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te Damira Kosa i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sande Bramberger Ostoić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. O. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u svezi članka 230. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog D. O. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 22. rujna 2020. broj Kv I-311/2020 (Kov-20/2020), o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 12. listopada 2020.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbija se žalba okrivljenog D. O. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog D. O. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u svezi članka 230. stavka 1. i drugih KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08.) i članka 131. stavka 1. ZKP/08., produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog D. O. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Na temelju članka 124. stavka 2. točke 4. ZKP/08. u istražni zatvor okrivljeniku je uračunato vrijeme lišenja slobode od 26. lipnja 2020. pa nadalje.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni D. O. po branitelju, odvjetniku N. F., bez izričitog navođenja žalbene osnove, no suštinski zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da se pobijano rješenje preinači na način da se okrivljeniku ukine istražni zatvor.

 

Žalba nije osnovana.

 

Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je okolnost što je okrivljenik višestruko osuđivana osoba nedovoljna da bi se zaključilo da bi on boravkom na slobodi nastavio sa činjenjem kaznenih djela. Drži, nadalje, i kako se svrha istražnog zatvora može ispuniti i nekom blažom, zakonom predviđenom, mjerom.

 

Suprotno žalbenim navodima okrivljenika, Vrhovni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud, nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio sve činjenice odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog D. O. Za svoju je odluku, što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, iznio jasne i valjane razloge, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje, kao opće i temeljne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji upućuju na postojanje konkretne i razborito predvidive bojazni od ponavljanja istog ili počinjenja istovrsnog kaznenog djela od strane okrivljenika. Jednako tako, prvostupanjski je sud iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom.

 

Naime, postojanje osnovane sumnje, koja se žalbom niti ne dovodi u pitanje, da je okrivljenik počinio kaznena djela za koja ga se tereti, proizlazi iz dokaza na kojima se temelji podignuta optužnica, a i iz priznanja okrivljenika, što je sve prvostupanjski sud pobliže i naveo u pobijanom rješenju.

 

Nadalje, postojanje konkretne i razborito predvidive bojazni od ponavljanja kaznenih djela na strani okrivljenika, kao posebne pretpostavke, prvostupanjski sud pravilno temelji na činjenici da je okrivljenik u razdoblju od 2005. do 2013. pravomoćno osuđen u čak 16 navrata i to u 12 navrata zbog kaznenih djela imovinske naravi – teške krađe i razbojništva. Radi se o specijalnom povratniku, kontinuirano neusklađenog načina života, kojega niti ranije izrečene kazne, pa i one bezuvjetne, nisu odvratile od činjenja novih kaznenih djela, i to ovih za koja je ovdje osnovano sumnjiv da ih je počinio. Kada se te okolnosti dovedu u vezu sa dijelom ranijih presuda zbog kaznenih djela zlouporabe opojnih droga, onda je u pravu prvostupanjski sud kada zaključuje da na strani okrivljenika postoji konkretna i razborita bojazan da će on, u slučaju ukidanja istražnog zatvora, ponoviti ista ili slična kaznena djela.

 

Nastavno, imajući u vidu kvalitetu i značaj svih iznesenih okolnosti, u pravu je prvostupanjski sud kada zaključuje da se svrha istražnog zatvora, u ovom trenutku, ne može ispuniti niti jednom od mjera opreza.

 

Stoga je, protivno žalbenim prigovorima, i ovaj drugostupanjski sud stava kako je nužno daljnje produljenje mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog D. O. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. radi otklanjanja konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti utvrđene na njegovoj strani, te se ta opasnost, u ovom trenutku, ne može s uspjehom otkloniti  niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08.

 

Budući da žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a niti su ostvarene povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 12. listopada 2020.