- 1 -              II Kž 424/2020-4

Broj: II Kž 424/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te Damira Kosa i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. Š., zbog kaznenog djela iz članka 110. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17. i 118/18. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 21. rujna 2020. broj Kv I-306/2020 (K-10/2020) o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 12. listopada 2020.,

r i j e š i o   j e :

Odbija se žalba optuženog A. Š. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog A. Š., zbog kaznenog djela ubojstva iz članka 110. KZ/11. i kaznenog djela nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavka 1. KZ/11., pod točkom 1. izreke, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a pod točkom 2. izreke određeno je da se optuženom A. Š. u istražni zatvor uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 23. listopada 2019. pa nadalje.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženik po branitelju, odvjetniku I. S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i istražni zatvor protiv optuženika ukine, podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Žalba nije osnovana.

Prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog A. Š., i to kako one koje se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu te mjere, tako i one koje se odnose na postojanje iteracijske opasnosti kao posebne pretpostavke za produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženog A. Š. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a što sve je potom i valjano obrazložio. Također je dao jasne i dostatne razloge za svoju ocjenu o nesvrhovitosti zamjene mjere istražnog zatvora blažim mjerama, kao i one koji se odnose na ocjenu o tome da za sada nije povrijeđeno ni načelo razmjernosti iz članka 122. ZKP/08. Budući da sve te razloge prvostupanjskog suda ovaj sud u cijelosti prihvaća, to se i žalitelj, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, upućuje na iste.

Optuženi A. Š. svojoj žalbom, doduše, ni ne osporava sva prethodno navedena utvrđenja prvostupanjskog suda i razloge kojima su ista obrazložena, već tvrdi da je u međuvremenu, točnije 12. kolovoza 2020. navršio 70 godina života, a da se prvostupanjski sud o toj činjenici, zbog koje je primjena mjere istražnog zatvora iznimna, nije očitovao u obrazloženju pobijanog rješenja donesenom nakon tog datuma.

Izloženi žalbeni navodi, kojima optuženik očito upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., međutim, nisu osnovani.

Naime, iz obrazloženja pobijanog rješenja, i to osobito iz onog njegovog dijela u kojemu se prvostupanjski sud očitovao o nesvrhovitosti zamjene istražnozatvorske mjere protiv optuženika blažim mjerama i u kojemu je iznio razloge svoje ocjene da u konkretnom slučaju nije povrijeđeno ni načelo razmjernosti, jasno proizlazi da je prvostupanjski sud pri tome uzeo u obzir i ocijenio sve okolnosti koje su odlučne za donošenje odluke o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora protiv optuženika, pa tako i one sadržane u odredbi članka 122. ZKP/08., dakle zakonskoj odredbi u kojoj je propisano i koje su to okolnosti zbog kojih se mjera istražnog zatvora može iznimno odrediti, odnosno produljiti, a među kojima je i dob istražnog zatvorenika.

Pobijano je rješenje ispitano i u skladu s odredbom člankom 494. stavka 4. ZKP/08., no ni pri tome nije utvrđeno da bi bila počinjena koja od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Stoga je, na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 12. listopada 2020.