1                  Poslovni broj: 18 UsImio-385/19-7

 

Poslovni broj: 18 Uslmio-385/19-7

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

       Split, Put Supavla 1

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, uz sudjelovanje zapisničarke N. B., u upravnom sporu tužitelja Ž. G.,.. Z., A. H. ..., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, radi ponovnog izračuna starosne mirovine, dana 09. listopada 2020., 

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim  traži poništenje rješenja tuženika, Klasa: UP/II-140-02/19-01/03221715709, Urbroj: 341-99-05/3-19-3617 od 19. studenog 2019.

 

 

Obrazloženje

 

 

Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-140-02/19-01/03221715709, Urbroj: 341-99-05/3-19-3617 od 19. studenog 2019. odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (dalje HZMO), Područnog ureda u Zadru, Klasa: UP/I 140-02/19-01/03221715709,  Urbroj: 341-24-05/3-19-375 od 09. travnja 2019., a kojim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja, rođenog 22. kolovoza 1956., za ponovno određivanje prijevremene starosne mirovine.

Tužitelj u pravodobno podnijetoj tužbi ovome sudu osporava zakonitost citiranog rješenja tuženika. U bitnome navodi da je svojim zahtjevom tražio usklađenje mirovine prema odredbama ZOHBDR-a, da tuženik u obrazloženju osporavanog rješenja navodi da tražena parametre tijelo nije bilo u mogućnosti primijeniti jer su zakonske odredbe koje reguliraju predmetnu materiju stupile na snagu tek 1. siječnja 2019.  i da se ne odnose se na korisnike koji su svoje pravo ostvarili prije tog datuma. Nadalje navodi da je dana 14. ožujka 2019. održana 26. sjednica Upravnog vijeća Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje na kojoj je donesena Odluka o visini najniže mirovine hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata za godinu 2019., koja da se od 1. siječnja 2019. određuje u svoti od 2.558,25 kn, a povećava se za 0,015% od utvrđene proračunske osnovice, odnosno za 0,4989 kn za svaki dan sudjelovanja hrvatskog branitelja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u borbenom sektoru, uz primjenu odgovarajućeg mirovinskog i polaznog faktora prema kojemu je mirovina određena, uz uvjet propisan zakonom i Odluka o osnovicama za utvrđivanje vrijednosnog boda prema osobnom činu, ustrojbenom mjestu odnosno zvanju hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za godinu 2018., te odluka o usklađivanju mirovina na izloženi način. Tužitelj u tužbi nadalje navodi da je u mirovinu otišao u ožujku 2018., da je tada već stupio na snagu zakon sa odredbama koje su odgođene od primjene, da njemu, kao neukoj stranci, nitko nije  rekao da podnošenje zahtjeva prije 1. siječnja 2019., za posljedicu ima tako značajne razlike u mirovini. To da ga pogotovo buni s obzirom na činjenicu da je odredbom članka 206. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji određeno da će se hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata kojima je najniža mirovina određena prema Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji („Narodne novine“, br. 1704/04, 92/05., 2/07., 107/07., 65/09., 137/09., 146/10., 55/11., 140/12., 19/13. – pročišćeni tekst, 33/13., 148/13. i 92/14.) po službenoj dužnosti, bez donošenja novog rješenja, odrediti novi iznos najniže mirovine sukladno članku 49. stavku 6. ovoga Zakona, ako je to za njih povoljnije. Stoga da je očekivao da će mu se temeljem citirane zakonske odrede, mirovina uskladiti bez da to zatraži, a kako rješenje nije stizalo, to da je podnio zahtjev za usklađenjem, sukladno zakonu i odluci Upravnog vijeća HZZO. Smatra da je odlukom o žalbi povrijedio postupovni i važeći materijalni zakon a time i njegova prava te da mu je nanio štetu. Slijedom navedenog tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se osporavano rješenje tuženika poništi.

Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da  tužba nije osnovana, da je osporeno rješenje donijeto u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u  skladu sa svim važeći zakonskim propisima, da navodi i razlozi izneseni u tužbi nisu osnovani, odnosno da nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja, u bitnome ponavlja navode iz obrazloženja osporavanog rješenja smatrajući da je osporavano rješenja na zakonu osnovano, da istim nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.

Tužitelj se nije očitovao na dostavljeni mu odgovor na tužbu. 

U smislu odredbe članka 36. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 - dalje: ZUS-a) sud je odlučio bez održavanja rasprave, na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja (članak 55. stavak 3. ZUS-a)  i utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

              Predmet spora je sukladno odredbi članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika od 19. studenog 2019.

Polazeći od navoda tužbe, odgovora na tužbu, obrazloženja osporavanog rješenja te podataka spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu proizlazi da među strankama nije sporno da je rješenjem HZMO, Područnog ureda u Zadru od 6 listopada 2018. tužitelju, hrvatskom branitelju-dragovoljcu iz Domovinskog rata (koji je u borbenom sektoru sudjelovao 1061 dan), počevši od 03. ožujka 2018. određena prijevremena starosna mirovina prema odredbama ZOMO-a te da mu je kao povoljnija određena i u isplati najniža mirovina određena prema članku 49. ZOHBDR-a.

Tužitelj je dana 10. siječnja 2019. podnio zahtjev za ponovno određivanje odnosno ponovni izračun prijevremene starosne mirovine sukladno odredbi članka 27. ZOHBDR-a. Zahtjev tužitelja je prvostupanjskim rješenjem od 09. travnja 2019. odbijen, tužitelj je na to rješenje izjavio žalbu koja je osporavanim rješenjem tuženika od 19. studenog 2019. odbijena uz obrazloženje, u bitnome, da je tužitelj pravo na starosnu mirovinu ostvario prije stupanja na snagu odredbe članka 27. stavak 1. ZOHBDR-a pa da nije moguće njegovu starosnu mirovinu odrediti prema navedenom članku.

Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, ovaj sud cijeni da u ovoj upravnoj stvari nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

Naime, prema odredbi članka 27. stavak 1. ZOPHBDR-a (koja odredba je stupila na snagu 01. siječnja 2019.) pripadniku borbenog sektora, koji na temelju navršenoga mirovinskog staža ostvari pravo na starosnu mirovinu, starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika, prijevremenu starosnu mirovinu ili prijevremenu starosnu mirovinu zbog stečaja poslodavca prema ovom Zakonu ili Zakonu o mirovinskom osiguranju, osobni bod povećava se ovisno o vremenu sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u borbenom sektoru i to:

 

Citirana odredba članka 27. ZOHBDR-a sadržana je u Glavi III. ZOHBDR-a - Prava iz mirovinskog osiguranja - Pravo na starosnu i prijevremenu starosnu mirovinu. Citiranom odredbom članka 27. se reguliraju prava hrvatskih branitelja na starosnu i prijevremenu starosnu mirovinu kod ostvarivanja prava na mirovinu nakon 01. siječnja 2019. tj. nakon stupanja iste odredbe na snagu.

Iz prednjih nespornih utvrđenja proizlazi da je tužitelj korisnik prijevremene starosne mirovine počevši od 03. ožujka 2018. koja je određena sukladno odredbama ZOMO te da mu je kao povoljnija određena i u isplati je najniža mirovina određena prema članku 49. ZOHBDR-a. Uzevši u obzir sve izloženo tuženik je, po ocjeni ovoga suda, pravilno postupio kada je pozivom na citiranu odredbu članka 27. stavak 1. ZOHBDR-a odbio žalbu tužitelja na prvostupanjsko rješenje od 09. travnja 2019. kojim je zahtjev tužitelja odbijen. Obrazloženje osporavanog rješenja kao valjano, argumentirano i na Zakonu osnovano u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Tužbeni navodi, po mišljenju ovoga suda, nisu od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari.

Slijedom svega navedenog osporavano rješenje tuženika je zakonito, u predmetnom upravnom postupku nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, te je pravilno primijenjen materijalni propis, pri čemu nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

Stoga je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja valjalo kao neosnovan odbiti te odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U Splitu, 09. listopada 2020.

 

                                                                                                                                            S U D A C

 

                                                                                                                                            Marica Goreta, v.r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka  iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (u tri primjerka), putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

N. B.