Republika Hrvatska
Trgovački sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 10 P-80/2017-23

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu, po sucu Denisu Krnjaku, u pravnoj stvari tužitelja
zavod, Z., OIB:…, P. s. u V., V., protiv tuženika L. I. d.o.o., Č. OIB:…, kojeg zastupaju punomoćnici iz ZOU D. i drugi, iz Č., nakon održane glavne rasprave 10. rujna 2020. u nazočnosti punomoćnice tužitelja Š. M. i punomoćnice tuženika J. D. B., radi naknade štete, 09. listopada 2020. objavio je i

p r e s u d i o j e

1.) Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja zavod, Z., koji glasi:

"Nalaže se tuženiku L. I. d.o.o. Č., OIB:… isplatiti tužitelju zavodu, Z., OIB:… iznos od 136.338,26 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 43.440,76 kn od 15. kolovoza 2015. godine do isplate, a na iznos od 92.897,50 kn od dana podnošenja ovog podneska sudu do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a koju kamatnu stopu utvrđuje HNB, sve u roku 8 (osam) dana."

2.) Nalaže se tužitelju da tuženiku u roku od 8 dana naknadi parnični trošak u iznosu od

11.562,50 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 09. listopada 2020. pa do isplate po
stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja
kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

2

Poslovni broj: 10 P-80/2017-23

Obrazloženje

Tužitelj u historijatu tužbe ističe da je 13. kolovoza 2010. osiguranik tužitelja G. Ž. stradao na radu na način da je prilikom rada na montaži pao sa visine od 8 metara i zadobio višestruke tjelesne ozljede. Osiguranik tužitelja izjavio je da je do ozljeđivanja došlo iz razloga što nisu bile provedene mjere zaštite na radu. Do ozljeđivanja osiguranika tužitelja došlo je prilikom obavljanja radova u inozemstvu i to u AD R., K., R. S. te da je uvidom u zapisnik koji je sačinjen u svezi s navedenom ozljedom na radu se može utvrditi da je inspektor B. M. izrekao mjeru zabrane rada na gradilištu zbog niza utvrđenih nedostataka u provođenju mjera zaštite na radu. Zbog zadobivenih ozljeda kod osiguranika G. Ž. postoji profesionalna nesposobnost za rad te je osiguraniku priznato pravo na invalidsku mirovinu (uzrok 100% ozljeda na radu). Isplatom invalidske mirovine osiguraniku tužitelja, tužitelj trpi štetu te naknadu iste prema člancima 161., 162., 165. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju ima pravo potraživati od tuženika. Prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj traži naknadu štete koja je nastala isplatom invalidske mirovine u razdoblju od 11. veljače 2014. do 31. lipnja 2015. u iznosu od 43.440,76 kn. U podnesku dostavljenom sudu 5. listopada 2018. tužitelj potražuje i naknadu s osnova isplaćene invalidske mirovine u razdoblju od 1. srpnja 2015. do 31. kolovoza 2018. u iznosu od 92.897,50 kn. U konačnici tužitelj predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva.

Tužitelj u dokaznom postupku predlaže čitanje dokumentacije i isprava koju je tužitelj
dostavio u spis, saslušanje svjedoka G. Ž. kao i vršenje uvida u dokumentaciju koja je zaprimljena od Ministarstva R. S..

Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da u cijelosti osporava tužbeni zahtjev tužitelja.
Tuženik u odgovoru na tužbu detaljno opisuje okolnosti koje su dovele do ozljeđivanja
njegovog radnika G. Ž. dana 13. kolovoza 2010. prilikom obavljanja poslova montaže tankova i gazećih platformi u AD R., K. u R. S.. U bitnome tuženik ističe da nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu iz čl. 162. Zakona o mirovinskom osiguranju, budući da tuženik nije uzrokovao štetu kod osiguranika tužitelja, već je tu štetu uzrokovao svojim radnjama i propustima sam osiguranik. Također, tuženik kao poslodavac je prilikom organizacije radnog procesa na mjestu nastanka štetnog događaja
poduzeo sve zakonom propisane mjere zaštite na radu, te u tom smislu nije ostvaren niti poseban uvjet odgovornosti za štetu propisan u čl. 162. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju. U konačnici tuženik predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.

U dokaznom postupku tuženik predlaže izvršiti uvid u isprave i dokumentaciju koju
dostavlja u spis, saslušati svjedoke Ž. B. i B. M., te od nadležnih tijela R. S. pribaviti podatak je li protiv tuženika u povodu spornog događaja u R. S. vođen kazneni ili drugi postupak.

U dokaznom postupku izvršen je uvid i pročitane su sve isprave i dokumentacija koja je od strane parničnih stranaka dostavljena u spis i to:

- pismeno tužitelja od 19. studenoga 2015. (listovi 4 i 5 spisa),

- dopis tužitelja upućen Inspektoratu R. S. od 3. rujna 2015. (listovi 8 do 10 spisa),

3

Poslovni broj: 10 P-80/2017-23

- rješenje tužitelja od 16. prosinca 2013. (list 11 spisa), - rješenje tužitelja od 12. veljače 2014. (list 12 spisa),

- prijava o ozljedi na radu tuženika zavodu (listovi 13 i 14 spisa),

- nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti od 31. siječnja2013. (listovi 15 do 16 spisa),
- nalaz i mišljenje o invalidnosti o 3. prosinca 2013. (listovi 17 i 18 spisa),
- odštetni zahtjev tužitelja upućen tuženiku 28. srpnja 2015. (listovi 19 do 23 spisa),
- odgovor na odštetni zahtjev tuženika od 11. kolovoza 2015. (listovi 24 do 26 spisa),
- dokumentacija Zavoda od 25. svibnja 2017. (listovi 30 do 33 spisa),

- rješenje tužitelja od 13. lipnja 2017. (listovi 34 do 37 spisa),

- uvjerenje o osposobljenosti za rad na siguran način za G. Ž. od 19. svibnja 2003. (list 43 spisa),

- uvjerenje o osposobljenosti za rad na siguran način za G. Ž. od 31. kolovoza 2009. (list 44 spisa),

- zapisnik o provjeri osposobljenosti za rad na siguran način za radnika G. Ž. od 18. kolovoza 2009. (list 45 spisa),

- odluka tuženika od 5. srpnja 2010. (list 46 spisa),

- isprava tuženika – revers 48/10 od 19. srpnja 2010. (list 47 spisa),
- putni račun od 19. srpnja 2010. (list 48 spisa),

- isplatnica sa prilozima (listovi 49 do 51 spisa), - isplatnica (list 52 spisa),

- revizija procjene opasnosti iz kolovoza 2008. (listovi 63 do 210 spisa),
- prijava gradilišta tuženika od 16. kolovoza 2010. (list 286 spisa),
- elaborat o uređenju gradilišta izrađen po tuženiku u kolovozu 2010. (listovi 287 do 305
spisa).

U dokaznom postupku izvršen je uvid i u cjelokupnu dokumentaciju koja je na traženje suda zaprimljena od Ministarstva R. S., a koja dokumentacija je u postupku prevedena na hrvatski jezik i latinično pismo po stalnom sudskom tumaču za srpski jezik, te su i saslušani svjedoci G. Ž. i Ž. B..

Na ročištu za glavnu raspravu odbijeni su dokazni prijedlozi tuženika za saslušanjem svjedoka B. M., za saslušanje direktora tuženika i za traženjem podataka od nadležnih tijela o pokretanju prekršajnog ili kaznenog postupka protiv tuženika. Navedeni
dokazni prijedlozi odbijeni su iz razloga što je odlučno činjenično stanje moguće utvrditi bez provođenja navedenih dokaza, a i zbog činjenice da u postupku nije potrebno utvrđivati nesporne činjenice. O tome i u daljnjem tijeku obrazloženja.

Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na
temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku
(Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08,
96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje u tekstu: ZPP/14) sud je utvrdio da je
tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

4

Poslovni broj: 10 P-80/2017-23

Tužitelj, dakle, tužbenim zahtjevom traži naknadu štete u iznosu od 43.440,76 kn
zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 15. kolovoza 2015. do isplate.

Tužitelj u podnesku od 03. listopada 2018. (podnesak zaprimljen na sudu 05. listopada

2018.) preinačuje tužbu na način da povećava postojeći tužbeni zahtjev te, uz prvotni zahtjev
za isplatom iznosa od 43.440,76 kn zajedno sa zateznom kamatom, sada zahtjeva isplatu
dodatnog iznosa od 92.897,50 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 05. listopada

2018. kao dana podnošenja podneska sudu do isplate.

Za odluku o dopuštenosti preinake tužbe relevantne su odredbe ZPP/14 i to čl. 190. st.

1. u kojoj odredbi je određeno da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti
tužbu, te odredba st. 3. istog članka u kojoj je određeno da je nakon dostave tužbe tuženiku za
preinaku tužbe potreban pristanak tuženika. Na ročištu održanom 23. listopada 2018.
punomoćnica tuženika izjavila je da se tuženik ne protivi preinaci tužbe.

Sumarno, dakle, tužitelj tužbenim zahtjevom traži isplatu naknade štete u ukupnom
iznosu od 136.338,26 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 43.440,76 kn od

15. kolovoza 2015. do isplate i na iznos od 92.897,50 kn zajedno sa zateznom kamatom
tekućom od 05. listopada 2018. do isplate.

Iznos štete koju tužitelj zahtjeva u ovom postupku predstavlja novčano davanje koje je
tužitelj isplatio na teret mirovinskog osiguranja i to konkretno novčana davanja koja su
isplaćena osiguraniku tužitelja G. Ž. s osnova invalidske mirovine za razdoblje od 11. veljače 2014. do 31. kolovoza 2018.

Analizirajući činjenične navode koje su parnične stranke prezentirale u podnescima i
na ročištima u ovom postupku sud zaključuje da između parničnih stranaka činjenično nije
sporno:

- da je G. Ž. rođen 30. svibnja 1979. osiguranik tužitelja,

- da je osiguranik tužitelja G. Ž. zadobio tjelesne ozlijede u štetnom događaju koji se dogodio 13. kolovoza 2010. u K., R. S., na način da je pao s visine na tlo te da pritom nije koristio zaštitnu opremu – zaštitni sigurnosni pojas,

- da je osiguranik tužitelja G. Ž. zadobio tjelesne ozlijede prilikom obavljanja rada kao radnik koji je bio zaposlen kod tuženika,

- da je zbog zadobivenih ozljeda na radu osiguraniku tužitelja G. Ž. nastala profesionalna nesposobnost za rad te da mu je priznato pravo na invalidsku mirovinu koju
isplaćuje tužitelj,

- da je tužitelj s osnova invalidske mirovine svom osiguraniku G. Ž. u razdoblju od 11. veljače 2014. do 31. kolovoza 2018. isplatio ukupan iznos od 136.338,26 kn,

- da je inspektor rada na gradilištu u K. 13. kolovoza 2010., a nakon što se dogodio štetni događaj, izrekao mjeru zabrane rada na navedenom gradilištu do otklanjanja utvrđenih nedostataka, a u skladu s odredbom čl. 66. st. 2. t. 2. Zakona o bezbednosti i zdravlju na radu
(Službeni glasnik R. S. broj 101/2005), te da je mjera zabrane rada izrečena zbog nedostataka u vidu nepostojanja elaborata koji bi obuhvatio tehničku dokumentaciju za montažni način gradnje s opisom i prikazom mjera zaštite na radu i u vidu neosiguravanja odnosno nekorištenja sredstava i opreme osobne zaštite – zaštitnog sigurnosnog pojasa,

5

Poslovni broj: 10 P-80/2017-23

- da protiv tuženika kao poslodavca u R. S. zbog štetnog događaja od 13. kolovoza 2010. nije pokrenut prekršajni ili kazneni postupak zbog počinjenja nekog prekršajnog ili kaznenog djela.

Ono što je sporno između parničnih stranaka su činjenice vezane za odgovor na
pitanje da li je tuženik kao poslodavac prilikom obavljanja radova na gradilištu u K. u R. S. proveo sve potrebne mjere zaštite na radu odnosno mjere za zaštitu građana.

Prema čl. 161. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj 157/13,
151/14, 33/15, 93/15 i 120/16, dalje u tekstu: ZOMO) tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu
štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje
isplata mirovinskog davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju, dok je
u st. 2. t. 1. određeno da naknada stvarne štete obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji
se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu bez
obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu
mirovinu. Prema čl. 162. st. 1. ZOMO tužitelj ima pravo na naknadu štete od osobe koja je
prouzročila smanjenje radne sposobnosti, djelomična ili potpuni gubitak radne sposobnosti,
tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe, dok je u st. 3. propisano da za štetu iz st. 1.
odgovara poslodavac ako je šteta nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu,
odnosno mjere za zaštitu građana.

Imajući u vidu citirane odredbe ZOMO-a razvidnim proizlazi da tužitelj ima pravo zahtijevati predmetnu naknadu štete koja u svojoj naravi predstavlja novčana davanja koja su na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu isplaćena osiguraniku G. Ž.. Tuženik, kao poslodavac G. Ž., odgovoran je za predmetnu štetu u situaciji ako je šteta nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu, odnosno mjere za zaštitu građana, a što je, dakle, propisano u gore citiranom čl. 162. st. 3. ZOMO-a. Posljedično
tužitelj u ovom postupku treba dokazati da je šteta njegovu osiguraniku G. Ž. u vidu gubitka radne sposobnosti nastala zbog toga što tuženik kao poslodavac nije proveo mjere zaštite na radu odnosno mjere za zaštitu građana prilikom obavljanja poslova na gradilištu u K. u R. S..

Tužitelj u postupku činjenično ističe da tuženik nije proveo sve mjere zaštite na radu
te navedeno dokazuje Zapisnikom koji je sastavljen po inspektoru rada B. M., a u povodu štetnog događaja koji se dogodio u K. u R. S..

Sud je u dokaznom postupku od Ministarstva R. S., Inspektorata zatražio dostavu cjelokupnog spisa koji je formiran u povodu obavljenog inspekcijskog nadzora dana 16. kolovoza 2010. te je u povodu navedenog traženja traženo tijelo ovom sudu dostavilo Zapisnik broj 383-163-00028/2010-04. Iz navedenog Zapisnika vidljivo je da je inspektor rada zbog utvrđenog činjeničnog stanja da je došlo do narušavanja mjera za sigurnost i zdrav rad zbog kojih je došlo do teške ozljede na radu G. Ž. izrekao 13. kolovoza 2010. mjeru zabrane rada na navedenom gradilištu do otklanjanja utvrđenih nedostataka, s time da je navedeno da narušavanje mjera za sigurnost i zdrav rad postoji zbog nepostojanja elaborata koji bi obuhvatio tehničku dokumentaciju za montažni način gradnje s opisom i prikazom mjera zaštite na radu i zbog neosiguravanja i korištenja sredstava i opreme osobne zaštite – zaštitnog sigurnosnog pojasa.

6

Poslovni broj: 10 P-80/2017-23

Iz sadržaja spomenutog Zapisnika, dakle, proizlazi da je na spornom gradilištu
zabrana rada izrečena zbog toga što tuženik kao poslodavac nije izradio elaborat koji bi
obuhvatio tehničku dokumentaciju za montažni način gradnje s opisom i prikazom mjera
zaštite na radu i zbog toga što na gradilištu nisu osigurana i korištena sredstva i oprema
osobne zaštite u vidu zaštitnog sigurnosnog pojasa.

Upravo vezano za mjere zaštite na radu zbog kojih je došlo do zabrane rada na
predmetnom gradilištu sud je u ovom postupku proveo dokaze radi utvrđenja da li je time
tuženik prekršio mjere zaštite na radu.

Vezano za neosiguravanje i nekorištenje zaštitnog sigurnosnog pojasa ističe se da u
samom Zapisniku kojeg je sastavio inspektor rada B. M. je naznačeno da je inspektoru rada pružen dokaz da je zaposlenima dan na uporabu zaštitni sigurnosni pojas te da se isti nalazio na gradilištu spornog dana 13. kolovoza 2010. Također, saslušani svjedok Ž. B. (voditelj proizvodnje zaposlen kod tuženika) izjavio je da je tuženik kao poslodavac zajedno sa radnicima u S. poslao i svu potrebnu zaštitnu opremu te tako i sigurnosne pojaseve za rad na visini. Tuženik je u spis dostavio i ispravu Revers broj 48/10 od 19. srpnja 2010. (list 47 spisa) iz koje isprave je vidljivo da je D. P. navedenog dana primio od tuženika za rad na terenu u S., između ostalog, i tri komada zaštitnog pojasa. Saslušani svjedok G. Ž. (zaposlenik tuženika koji je zadobio ozljede u predmetnom štetnom događaju) izjavio je da se ne sjeća točno da li je spornog dana kada se dogodila njegova ozljeda poslodavac osigurao sigurnosne pojaseve te i ističe da se sjeća da je D. P. koji je bio zadužen za zaštitnu opremu dobio od poslodavca sigurnosne pojaseve prije puta u S..

Povezujući sve navedeno sud zaključuje da je spornog 13. kolovoza 2010. na
gradilištu u R. S. na kojem se dogodio predmetni štetni događaj je zaposlenicima tuženika bila osigurana zaštitna oprema u vidu zaštitnog sigurnosnog pojasa za rad na visini.

U pogledu nepostojanja elaborata koji bi obuhvatio tehničku dokumentaciju za
montažni način gradnje s opisom i prikazom mjera zaštite na radu ističe se da je Zakonom o
bezbednosti i zdravlju na radu (Službeni glasnik R. S., broj 101/2005) u čl. 18. st. 2. određeno da poslodavac koji izvodi radove na izgradnji ili rekonstrukciji građevinskog objekta ili vrši promjenu tehnološkog procesa duže od sedam dana, dužan je da izradi propisan elaborat o uređenju gradilišta koji uz izvještaj o početku rada dostavlja nadležnoj inspekciji rada.

Imajući u vidu navedenu zakonsku odredbu koja regulira obvezu poslodavca u R. S. za izradom spornog elaborata zaključuje se da je tuženik kao poslodavac koji je na gradilištu u R. S. izvodio određene radove bio dužan elaborat izraditi samo ako se radovi predvidljivo izvode duže od sedam dana. Svjedok G. Ž. izjavio je da se ne sjeća točno da li su imali predviđeni broj dana koliko će se tankovi u S. postavljati, ali da misli da se taj rad mogao obaviti u razdoblju od oko tjedan dana. Svjedok Ž. B. vezano za duljinu trajanja radova u R. S. izjavio je da se predmetni posao montaže tankova u S. sastojao u postavljanju 12 inox tankova i to po 6 sa svake strane te I formiranje šetnice-podne površine između tankova, da se predmetni sporni događaj dogodio trećeg radnog dana te da su radnici do tog dana postavili svih 12 tankova te je i šetnica bila

7

Poslovni broj: 10 P-80/2017-23

postavljena gotovo u cijelosti odnosno oko dvije trećine te da se nije dogodila ozljeda G. Ž. cjelokupni posao bio bi završen još u slijedeća dva i pol dana te bi ukupno posao trajao dakle oko 5 do 6 radnih dana.

Iz navedenih izjava svjedoka sud zaključuje da tuženikov rad u R. S. nije trebao trajati dulje od 7 dana pa posljedično tuženik nije bio u obvezi izraditi elaborat u smislu gore citiranog čl. 18. st. 2. Zakona o bezbednosti i zdravlju na radu. Da je tome tako može se zaključiti i iz činjenice da protiv tuženika u R. S. nije pokrenut nikakav prekršajni ni kazneni postupak zbog počinjenja nekog prekršajnog ili kaznenog djela. Ističe se da je u čl. 69. st. 1. t. 19. Zakona o bezbednosti i zdravlju na radu predviđena prekršajna odgovornost poslodavca u situaciji da ako za radove na izgradnji ili rekonstrukciji
građevinskog objekta, odnosno promjeni tehnološkog procesa, koje izvodi duže od 7 dana, ne izradi propisan elaborat o uređenju gradilišta i ako isti ne dostavi nadležnoj inspekciji rada. Ističe se da bi zasigurno nadležna tijela u R. S. podnijela prekršajnu prijavu u smislu citiranog čl. 69. st. 1. t. 19. Zakona o bezbednosti i zdravlju na radu da je utvrđeno
postojanje elemenata prekršajnog djela.

Tuženik je u spis također dostavio dokumentaciju i to prijavu gradilišta od 16.
kolovoza 2010. i elaborat o uređenju gradilišta (listovi 286 do 305 spisa), a koje isprave je
tuženik predao inspekciji rada u R. S., a nakon što je na spornom gradilištu izrečena mjera zabrane na radu, a u svrhu daljnjeg nastavka obavljanja radova. Svjedok Ž. B. izjavio je da je dozvoljen daljnji radi na gradilištu od strane inspekcije 17. kolovoza 2010.

Imajući u vidu činjenična utvrđenja sud zaključuje da u postupku nije dokazano da bi
tuženik prilikom obavljanja radova u R. S. prekršio mjere zaštite na radu i to kako one koje tužitelj posebno ističe (nepostojanje elaborata i neosiguravanje zaštitne opreme za rad na visini) tako i bilo koje druge mjere. Tužitelj, dakle, u ovom postupku sudu nije prezentirao dokaze iz kojih bi se moglo utvrditi da bi do ozljeđivanja radnika G. Ž. došlo zbog toga što tuženik kao njegov poslodavac nije proveo sve zakonom potrebne mjere zaštite na radu.

Posljedično nije ispunjen uvjet iz čl. 162. st. 3. ZOMO uslijed kojeg bi tuženik kao
poslodavac bio odgovoran za predmetnu štetu koja je tužitelju nastala zbog isplate invalidske
mirovine osiguraniku G. Ž.. Iz tog razloga potrebno je tužbeni zahtjev tužitelj u cijelosti odbiti kao neosnovan.

Završno se ističe da nije primjenjiv pravni stav kojeg tužitelj iznosi u svojem
podnesku predanom sudu 14. svibnja 2020., a vezano za odredbe čl. 15 Zakona o zaštiti na
radu (Narodne novine, 96/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08, 116/08 i 75/09). Naime, u
navedenoj odredbi regulirano je pitanje odgovornosti poslodavca radniku za štetu uzrokovanu
ozljedom na radu, te kako parnične stranke nisu bile u odnosu poslodavac – radnik objektivna
odgovornost normirana u navedenoj odredbi nije primjenjiva u ovom parničnom postupku.

Odluka o naknadi parničnog troška temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o
parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03,
88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje u tekstu:

8

Poslovni broj: 10 P-80/2017-23

ZPP/14) kojom je propisano da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu je dužna protivnoj
stranci nadoknaditi troškove. Kako je tuženik u ovom postupku u cijelosti uspio razvidnim
proizlazi tužiteljeva obveza na naknadu troškova postupka tuženiku.

Sud je kao potrebne troškove u smislu čl. 155. st. 1. ZPP/14 za vođenje parnice tuženiku priznao slijedeće troškove (prema vrijednosti predmeta spora od 136.338,26 kn):

- sastav odgovora na tužbu po punomoćniku prema Tbr.8.t.1. Tarife o nagradama i naknadi
troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje u
tekstu: Tarifa) u iznosu od 3.125,00 kn (uključen PDV),

- sastav podneska od 28. srpnja 2020. po punomoćniku prema Tbr.8.t.3. Tarife u iznosu od 625,00 kn (uključen PDV),

- zastupanje na ročištu po punomoćniku dana 23. listopada 2018. pram Tbr.9.t.2. Tarife u iznosu od 1.562,50 kn (uključen PDV),

- zastupanje na ročištima po punomoćniku u dane 9. lipnja 2020. i 10. rujna 2020. prema
Tbr.9.t.1. Tarife u iznosu od 6.250,00 kn (2 x 3.125,00 kn; uključen PDV).

Sumarno je, dakle, tuženiku priznat trošak parničnog postupka u iznosu od 11.562,50
kn te je tužitelju u točci 2. izreke odluke naložena naknada citiranog troška u roku od 8 dana.
Tuženik ima pravo i na zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude i to u smislu čl. 30.
st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17).

U Varaždinu 09. listopada 2020.

Sudac:

Denis Krnjak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 8 dana od
dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje, ako je stranka uredno
obaviještena o tom ročištu. Ako stranka nije uredno obaviještena o tom ročištu, može
podnijeti žalbu u roku od 8 dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga
suda V. t. s. R. H. u četiri istovjetna primjerka.

DNA:

- punomoćnik tužitelja
- punomoćnik tuženika