- 1 -              I Kž-Us 56/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž-Us 56/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Ratka Šćekića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. K. zbog kaznenog djela iz članka 293. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12. - dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženog I. K. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 6. svibnja 2020. broj K-Us-18/2019, u sjednici održanoj 9. listopada 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog I. K.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Splitu broj K-Us-18/2019 od 6. svibnja 2020. odbijen je kao neosnovan prijedlog optuženog I. K. da se iz spisa predmeta izdvoje kao nezakoniti dokazi video zapis o provedbi posebne dokazne radnje iz članka 332. stavka 1. točke 4., 5. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) (točka 50. optužnice) i tonski zapisi i zapisi SMS poruka snimani na nadziranim telefonima I. K. i F. F., temeljem naloga suca istrage Županijskog suda u Splitu broj Kir-Us-56/14 o primjeni posebne dokazne radnje iz članka 332. stavka 1. točke 1. ZKP/08. na nadziranim telefonima, a kako je to precizirano u izreci pobijanog rješenja (točka 51. optužnice).

 

Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio optuženi I. K., putem branitelja Ž. O., odvjetnika, smatrajući da je isto u cijelosti neosnovano, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje odnosno podredno da isto preinači i navedene dokaze izdvoji iz spisa predmeta kao nezakonite dokaze.

 

Sukladno članku 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08. spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Nije u pravu optuženi I. K. kada tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio i zaključio da je nalog suca istrage broj Kir-Us-56/14 od 24. svibnja 2014., kojim je naloženo provođenje posebnih dokaznih radnji iz članka 332. stavka 1. točke 1., 4., 5. i 6. ZKP/08., u dostatnoj mjeri obrazložen jer, po ocjeni žalitelja, samo navođenje izjave pouzdanice ne može biti prihvaćeno kao dostatno obrazloženje za ograničavanje temeljnih ljudskih prava optuženika.

 

Međutim, nasuprot ovakvim žalbenim navodima optuženog I. K., imajući u vidu obrazloženje naloga suca istrage i razloge koji su dani u odnosu na primjenu posebnih dokaznih radnji iz članka 332. stavka 1. točke 1., 4., 5. i 6. ZKP/08. prema tada osumnjičenom I. K. i pouzdanici F. F., pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je predmetni nalog obrazložen u smislu odredbe članka 332. stavka 1. ZKP/08. i da je prije izdavanja naloga sudac istrage, na temelju sadržaja zahtjeva i priloga koji su dostavljeni uz zahtjev, utvrdio da postoje uvjeti za njegovo izdavanje i u tom pogledu u obrazloženju naloga iznio je konkretne razloge koji u potpunosti opravdavaju takvu odluku, a koji nedvosmisleno upućuju na činjenicu da je u konkretnom slučaju privremeno ograničenje ustavnih prava pojedinaca bilo nužno i u skladu sa zakonom.

 

Naime, sudac istrage je, ocjenjujući postojanje zakonskih pretpostavki za određivanje posebnih dokaznih radnji, jasno naveo da osnove sumnje da je tada osumnjičeni I. K. počinio radnje kaznenih djela primanja mita iz članka 293. KZ/11., zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. KZ/11. i trgovanja utjecajem iz članka 295. KZ/11., a koja kaznena djela ulaze u katalog djela propisanih odredbom članka 334. ZKP/08., proizlaze prvenstveno iz izjave pouzdanice F. F., koju je ista dala u Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta 24. svibnja 2014. i koja izjava je u nalogu detaljno reproducirana. Ovakvo obrazloženje suca istrage, koje u sebi sadrži i analizu i ocjenu do tada prikupljenih podataka, nedvojbeno predstavlja valjanu argumentaciju postojanja osnova sumnje u počinjenje predmetnih kaznenih djela.

 

Osim toga, a kako to pravilno primjećuje i sud prvog stupnja, u obrazloženju tog naloga jasno je navedeno i da sudac istrage smatra da se protiv osumnjičenika izvidi ne mogu provesti na drugi način odnosno da bi njihovo provođenje bilo skopčano s nerazmjernim teškoćama, budući da to proizlazi iz činjenice da se u konkretnom slučaju radi o policijskom službeniku koji dobro poznaje metodiku policijskog postupanja i način djelovanja policijskih službenika, pa se stoga dokazi ne bi mogli prikupiti na drugi način.

 

Zbog svega iznesenog, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio i zaključio da nalog suca istrage broj Kir-Us-55/14 od 24. svibnja 2014. o određivanju posebnih dokaznih radnji sadrži dostatna obrazloženja svih zakonskih pretpostavki za njihovo određivanje, da je dano obrazloženje zakonito, logično i dostatno te u skladu sa standardima pravne predvidljivosti i zaštite ljudskih prava osumnjičenika propisanih, kako odredbama ZKP/08., tako i prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 8/98. - pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - pročišćeni tekst, 55/01. - ispravak, 76/10., 85/10. - pročišćeni tekst i 5/14. - dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/19. - dalje: Konvencija).

 

Stoga i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, nalazi da su u konkretnom slučaju bili ispunjeni svi zakonom propisani uvjeti za provođenje navedenih posebnih dokaznih radnji te da je njihova uporaba bila nužna, opravdana i proporcionalna okolnostima predmetnog slučaja, a taj zaključak i pravilnost utvrđenja u pobijanom rješenju niti žalbenim navodima optuženika nisu dovedeni u sumnju.

 

Slijedom svega navedenog, a kako žalbom optuženog I. K. nisu dovedeni u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, te nakon što je pobijano rješenje ispitano i prema odredbi iz članka 494. stavka 4. ZKP/08., na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 9. listopada 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Vesna Vrbetić, v. r.