- 1 -              II Kž 423/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 423/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća te Dražena Tripala i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Lovrin kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. S. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 4. u vezi sa člankom 34. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama optuženog D. S. i optuženog Z. M. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 23. rujna 2020. broj Kv I-29/2020-6 (K-15/2020) o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 9. listopada 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbijaju se žalbe optuženog D. S. i optuženog Z. M. kao neosnovane.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku od 23. rujna 2020. broj Kv I-29/2020-6 (K-15/2020), u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog D. S. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 4. u vezi sa člankom 34. i drugih KZ/11., protiv optuženog D. S. i optuženog Z. M. produljen je istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke  3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu ZKP/08.) te je optuženicima u istražni zatvor uračunato vrijeme uhićenja, lišenja slobode i dosadašnje trajanje istražnog zatvora od 24. siječnja 2020. pa nadalje.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi D. S. po branitelju, odvjetniku D. P., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati žalbu, ukine pobijano rješenje i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

Žalbu je podnio i optuženi Z. M. po branitelju, odvjetniku D. O. s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske "prihvati žalbu i pobijano rješenje ukine u cijelosti, a podredno da pobijano rješenje preinači na način da II-okrivljenom istražni zatvor zamijeni mjerama opreza iz čl. 98. ZKP/08.

 

Žalbe optuženika nisu osnovane.

 

Prvenstveno se ističe kako je po ocjeni ovog suda, kao drugostupanjskog suda, pravilno prvostupanjski sud utvrdio postojanje osnova iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. za određivanje istražnog zatvora protiv optuženika D. S. i Z. M. kako onih koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i onih koji se odnose na postojanje posebnih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika.

 

Naime, prvostupanjski sud utvrdio je postojanje osnovane sumnje da bi optuženici počinili kaznena djela za koja se terete i obrazložio iz čega ona proizlazi, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, slijedom čega nisu osnovani žalbeni navodi optuženika kojima se postojanje takve osnovane sumnje osporava.

 

Osim toga, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio je i da postoje one osobite okolnosti koje ukazuju na opasnost od ponavljanja kaznenog djela kod optuženika s obrazloženjem da je optuženi D. S. kažnjavan zbog kaznenog djela prijetnje kada mu je izrečena uvjetna osuda i sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, višestruko je i prekršajno kažnjavan, od čega u tri navrata i zbog prekršaja protiv javnog reda i mira, a iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra proizlazi da kod optuženika zbog disocijalnog poremećaja ličnosti, niskog praga tolerancije na frustracije s otežanom kontrolom impulzivnosti i agresivnosti uz prisutnost zlouporabe pijenja alkohola postoji rizik od ponavljanja istih ili sličnih kaznenih djela. Optuženi Z. M. također je osuđivan i to zbog raznih kaznenih djela, od čega u četiri navrata zbog kaznenog djela razbojništva -kaznenog djela s elementima nasilja, a iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra proizlazi da kod optuženika zbog izraženijeg disocijalnog poremećaja uz sklonost asocijalnom ponašanju zbog čega se ne obazire na patnju i štetu koje nanosi žrtvama te zlouporabu alkohola u okviru asocijalnog ponašanja postoji rizik od ponavljanja istih ili sličnih kaznenih djela.

 

Slijedom navedenog, nije osnovana žalba optuženog D. S. da zbog toga što se protiv njega ne vodi drugi kazneni postupak, da je od počinjenja kaznenog djela za koje je ranije osuđen proteklo pet godina kao i da je u istražnom zatvoru proveo osam mjeseci ne postoji opasnost da bi ponovio kazneno djelo.

 

Nije osnovana niti žalba optuženog Z. M. da pobijano rješenje ne sadrži valjane i dostatne razloge za produljenje istražnog zatvora te da se na temelju njegove ranije osuđivanosti ne može zaključivati o opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, s obzirom na to da je od počinjenja zadnjeg kaznenog djela proteklo desetak godina.

 

Uz sve navedeno prvostupanjski sud pravilno je obrazložio i da se s obzirom na izraženu visoku kriminalnu volju, sklonost pijenju alkohola i onda s tim u svezi činjenju protupravnih radnji te izraženiji disocijalni poremećaj i sklonost asocijalnom ponašanju oba optuženika svrha istražnog zatvora ne bi mogla ostvariti primjenom neke od blažih mjera opreza.

 

S obzirom na težinu kaznenih djela za koja se terete optuženici, kaznu koja se može očekivati u postupku i potrebu određivanja i trajanja istražnog zatvora dosadašnjim trajanjem istražnog zatvora nije povrijeđeno načelo razmjernosti.

 

Iz navedenih razloga, žalbe optuženika nisu prihvaćene, a kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, žalbe optuženika su na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odbijene kao neosnovane, a kako je to navedeno u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 9. listopada 2020.