- 1 -              II Kž 414/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 414/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća te Dražena Tripala i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijaliste Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog S. E. J. T., zbog kaznenih djela iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkama 1. i 3. i člankom 153. stavcima 1. i 2. i drugih Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 16. rujna 2020. broj Kov-35/20-5 (Kov-34/20) o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 9. listopada 2020.

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog S. E. J. T.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Zadru, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog S. E. J. T., zbog šest teških kaznenih djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi s stavkom 1. točkama 1. i 3. te člankom 153. stavcima 1. i 2. KZ/11., četiri kaznena djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11. te kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ11., produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog S. E. J. T. iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08). Ujedno je određeno da istražni zatvor može trajati do pravomoćnosti presude, time da će sud svaka dva mjeseca do izricanja nepravomoćne presude, računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o istražnom zatvoru ispitivati postoje li zakonski uvjeti za primjenu istražnog zatvora.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni S. E. J. T. po branitelju, odvjetniku T. B., s prijedlogom da ,,pobijano rješenje bude ukinuto s nalogom da se osumnjičenik odmah pusti na slobodu, podredno, da pobijano rješenje bude preinačeno na način što će se istražni zatvor zamijeniti s jednom ili više mjera opreza iz čl. 98. ZKP/08 s nalogama da se osumnjičenik odmah pusti na slobodu“.

 

Žalba nije osnovana.

 

Prigovarajući pravilnosti pobijanog rješenja, okrivljenik u pretežitom dijelu žalbe dajući svoju analizu i ocjenu u dosadašnjem tijeku predmetnog kaznenog postupka provedenih dokaza, poglavito vjerodostojnosti iskaza oštećene N. S. T., osporava dokazanost terećenih kaznenih djela, a time i postojanje osnovane sumnje da je počinio kaznena djela koja mu se u ovom kaznenom postupku stavljaju na teret, kao temeljnog uvjeta za primjenu mjere istražnog zatvora.

 

Međutim, prvostupanjski je sud s pravom utvrdio da relevantan stupanj osnovane sumnje da je okrivljenik počinio predmetna kaznena djela proizlazi iz dokaza na kojima se podignuta optužnica temelji, a osobito sadržaja iskaza oštećene-žrtve N. S. T., kao i iskaza ostalih oštećenika-žrtava djece T. S. T.1 i T. S. T.2. Stoga su, s obzirom na to da je prilikom odlučivanja o postojanju opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora dovoljan odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je okrivljenik počinio terećena kaznena djela, što je ovdje ostvareno, dok je analiza i ocjena vjerodostojnosti svih dokaza, a onda i odluka o kaznenopravnoj odgovornosti okrivljenika u ovlasti raspravnog vijeća, istaknuti žalbeni prigovori u cijelosti neosnovani.

 

Jednako je tako prvostupanjski sud, nasuprot daljnjim žalbenim prigovorima, pravilno utvrdio postojanje razloga za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08.

 

Naime, one osobite okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog S. E. J. T. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. u svrhu otklanjanja opasnosti od bijega, prvostupanjski sud s pravom nalazi u činjenici da se radi o kanadskom državljaninu koji osim obiteljske povezanosti s osobama na čiju štetu su predmetna kaznena djela počinjena, nema drugih spona s područjem Republike Hrvatske. To, zajedno s težinom kaznenih djela koja mu se podignutom optužnicom u ovom kaznenom postupku stavljaju na teret, a osobito visinom kazne zatvora zaprijećene za ta djela, upućuje na zaključak da postoji neposredna i konkretna opasnost da će, boravkom na slobodi, pobjeći te postati nedostižan tijelima kaznenog progona i tako osujetiti dovršetak ovog kaznenog postupka.

 

Također je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje konkretne i razborito predvidive opasnosti da će okrivljenik boravkom na slobodi ponoviti isto ili slično kazneno djelo, proizlaze iz dosadašnje kaznene osuđivanosti okrivljenika zajedno s načinom počinjenja terećenih mu kaznenih djela, čije okolnosti počinjenja ukazuju na odlučnost i upornost u protupravnom postupanju okrivljenika te visok stupanj njegove kriminalne volje. Naime, prema izvatku  iz kaznene evidencije okrivljenik je već prethodno osuđivan i to pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zadru od 25. veljače 2019. broj Kzd-33/17 zbog kaznenog djela tjelesne ozljede kojom mu je izrečena uvjetna osuda, pri čemu su kaznena djela za koje se ovdje osnovano sumnjiči počinjena u vremenu provjeravanja iz te prijašnje osude.

 

Izneseno, uz činjenicu da je u ovom kaznenom postupku osnovano sumnjiv da je na štetu oštećenice počinio čak šest teških kaznenih djela protiv spolne slobode, a na štetu, kako njezine, tako i njihove zajedničke maloljetne djece četiri kaznena djela povrede djetetovih prava, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog S. E. J. T. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

Slijedom svega navedenog, imajući na umu kvalitetu i značaj svih izloženih okolnosti, prvostupanjski je sud pravilno zaključio da se u konkretnoj situaciji istražnozatvorska svrha ne bi mogla uspješno osigurati blažim mjerama pa tako ni mjerom opreza privremenog oduzimanja putne isprave, kako to neosnovano predlaže okrivljenik jer iste, unatoč žalbom istaknute mogućnosti osiguranja smještaja okrivljenika na adresu stanovanja D. Š. u Z. te okrivljenikovom obećanju pred sudom da će biti prostorno udaljen od oštećenika, da neće napustiti Republiku Hrvatsku i da će se odazivati svakom pozivu suda, ne predstavljaju prihvatljivu garanciju za otklanjanje, kako opasnosti od bijega, tako ni opasnosti od ponavljanja djela.

 

Što se tiče žalbenih prigovora okrivljenika da se istražni zatvor u kojem se nalazi već tri mjeseca ne smije pretvoriti u izdržavanje kazne zatvora na koju bi okrivljenik eventualno mogao biti osuđen, čime se zapravo ističe povreda načela razmjernosti, treba reći da je, imajući na umu parametre specificirane odredbom članka 122. stavka 2. ZKP/08. kao i zakonom predviđeno maksimalno trajanje istražnog zatvora, isto za sada nije povrijeđeno.

 

Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08.,  nije utvrđeno da bi bila ostvarena neka povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 9. listopada 2020.