- 1 -              II Kž 422/2020-4

Broj: II Kž 422/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća te Dražena Tripala i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. T. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 111. točaka 2. i 4. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog S. T. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 29. rujna 2020. broj Kv-I-127/2020 (K-26/2020) o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 9. listopada 2020.

r i j e š i o   j e :

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog S. T.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog I. T. i drugih zbog kaznenog djela teškog ubojstva iz članka 111. točaka 2. i 4. KZ/11., protiv optuženog S. T. je produljen istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.).

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi S. T. po branitelju, odvjetniku N. Š. Predlaže da ,,Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijano rješenje o produljenju istražnog zatvora suda prvog stupnja ukine, te III-optuženiku S. T. omogući da se u daljnjem tijeku postupka brani sa slobode, na način da mjeru produljenja istražnog zatvora zamijeni sa nekom od blažih mjera, odnosno određivanjem mjera opreza i polaganjem jamčevine”.

Žalba nije osnovana.

Naime, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog S. T. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. kao nužne i za sada jedine prikladne mjere osiguranja prisutnosti okrivljenika, pri čemu je za takvu svoju odluku, postupivši u cijelosti u skladu sa žalbom istaknutom odredbom članka 124. stavka 3. ZKP/08., iznio jasne, valjane i dostatne razloge, bez proturječja, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

              Naime, optuženi S. T. je državljanin Republike Srbije gdje ima prijavljeno boravište. Nadalje, optuženiku je prebivalište prijavljeno u B., Republika Austrija, uz čiji teritorij je, prema vlastitom iskazivanju, preko 25 godina životno i poslovno vezan te je u istoj državi ostvario i pravo na mirovinu i tamo mu je nastanjena i obitelj. Dakle, optuženik za područje Republike Hrvatske nije vezan ni na koji način. Štoviše, prema podacima u spisu predmeta, optuženik je na svega nekoliko sati stupio na teritorij Republike Hrvatske i to upravo u vremenu počinjenja kaznenog djela za koje se potvrđenom optužnicom osnovano sumnjiči u ovom kaznenom postupku.

              Navedene okolnosti, zajedno s težinom terećenog kaznenog djela, ali i visinom kazne zatvora zaprijećene za to djelo, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje neposredne i konkretne opasnosti da će optuženik u slučaju puštanja na slobodu pobjeći te postati nedostižan tijelima kaznenog progona i tako onemogućiti nesmetano vođenje ovog kaznenog postupka. Ovo tim više kada se ima na umu da Republika Srbija ne izručuje svoje državljane za ovakvu vrstu kaznenih djela.

              Prema tome, prvostupanjski je sud s pravom produljio istražni zatvor protiv optuženog S. T. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. istovremeno isključivši mogućnost zamjene istražnog zatvora jamstvom i mjerama opreza iz članka 98. ZKP/08., uz valjano obrazloženje da blaže mjere osiguranja prisutnosti okrivljenika za sada ne predstavljaju prihvatljivu garanciju za otklanjanje opasnosti od bijega.

              Pravilnost takvog zaključka prvostupanjskog suda nije dovedena u sumnju žalbenim prigovorima optuženika da je u situaciji pandemije COVID-19 i općeg zatvaranja granica nerealno da bi optuženik mogao napustiti teritorij Republike Hrvatske kao niti žalbenim tvrdnjama da se prilikom njegovog uhićenja na graničnom prijelazu M. u vozilu nalazio i njegov maloljetni sin što, prema mišljenju žalitelja, ukazuje da se nije krio niti je imao saznanja o ovom kaznenom postupku.

              Ni daljnji žalbeni prigovori optuženika da se nalazi u teškom zdravstvenom stanju koje je, između ostalog, prouzročeno njegovim dugotrajnim boravkom u istražnom zatvoru, ne dovode u pitanje opstojnost osnove po kojoj mu je istražni zatvor produljen, s obzirom na to da mu adekvatna zdravstvena skrb može biti pružena i unutar zatvorskog sustava.

              Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bila ostvarena neka povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 9. listopada 2020.