1              Poslovni broj: Gž R-481/2020-2

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž R-481/2020-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Andree Boras Ivanišević kao predsjednice vijeća, Borisa Mimice kao sudca izvjestitelja, te Denis Pancirov Parcen kao članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja V. J., iz U., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M. B., odvjetniku u U., protiv tuženika I. C. d.o.o. B., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku I. B., odvjetniku u Z., radi utvrđenja otkaza nedopuštenim i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj Pr-6/2019-13 od 25. ožujka 2020., u sjednici vijeća održanoj dana 8. listopada 2020.,

 

p r e s u d i o   je

i

r i j e š i o  j e

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te potvrđuje presuda i rješenje Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj Pr-6/2019-13 od 25. ožujka 2020. u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. presude i točkom II. i III. izreke rješenja.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom prvostupanjskom presudom i rješenjem suđeno je :

"Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je nedopušten izvanredni otkaz Ugovora o radu na određeno vrijeme koji je zaključen između stranaka 26. listopada 2018. sa trajanjem do 31. siječnja 2019., a koji je tuženik otkazao tužitelju odlukom od 03. prosinca 2018. te radni odnos tužitelju nije prestao 03. prosinca 2018.

2. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 7.500,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 3.750,00 kuna od 15.01.2019. pa do isplate i na iznos od 3.750,00 kuna od 15.02.2019. do isplate."

 

r i j e š i o  j e

 

I. Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu u dijelu u kojem je zatraženo da se tuženiku
naloži vratiti tužitelja na obavljanje poslova određenih Ugovorom o radu na određeno vrijeme
zaključenog 26. listopada 2018.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u cijelosti.

III. Nalaže se tužitelju V. J., iz U., OIB: ... da tuženiku I. C. d.o.o. B., OIB: ...,
naknadi prouzročeni trošak isplatom iznosa od 2.000,00 kuna, u roku od 8 dana."

 

Protiv navedene presude u kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kao i odluke o parničnom trošku sadržane pod točkom II. i III. pobijanog rješenja, žali se tužitelj i to zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP). S prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu s žalbenim razlozima podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalba tužitelja nije osnovana.

 

Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a kao i okviru žalbenih navoda tužitelja, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti pa ni povredu članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju upire žalitelj.

 

Suprotno navodima tužitelja pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu o izvedenim dokazima te se presuda može ispitati.

 

Također nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 8. ZPP-a, na koju opisno upire žalitelj, jer je sud ovlašten na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata sveukupnog postupka, odlučiti koje će činjenice uzeti kao dokazane. Kako sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što to smatra žalitelj da bi trebalo iako izvodi različite činjenice zaključke nego što to čini žalitelj.

 

U ovoj žalbenoj fazi postupka prednost spora predstavlja zahtjev tužitelja da se utvrdi nedopuštenost izvanrednog dokaza za ugovor o radu kojeg je tužitelju dao tuženik zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa te potom osnovao zahtjev za naknadu štete u iznosu 7.500,00 kuna.

 

Suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja raspravlja sve okolnosti koje su od odlučnog značenja za donošenje zakonite odluke u ovoj pravnoj stvari, pa nije ostvaren žalbeni razlog pogrešne i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Prema odredbi članka 16. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 12/17, dalje u tekstu: ZR) poslodavac ima opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme ili određeno vrijeme, bez obaveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa ovih ugovorenih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

Nadalje, prema odredbi članka 116. stavak 2. ZR-a ugovor se može izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu za koju se izvanredni otkaz temelji.

 

Prvostupanjski sud u provedenom postupku je utvrdio:

- da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika temeljem ugovora o radu zaključenog 26. listopada 2018. na određeno vrijeme do 31. siječnja 2019. na radnom mjestu pomoćnog skladištara,

- da je ugovor otkazan odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 3. prosinca 2018.,

- da je iz obrazloženja odluke proizlazi da je tužitelj učinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa koji se sastoji o tome što se 19. studenog 2018. nije pojavio na radnom mjestu, niti je pristupio obavljanju svojih radnih obveza i zadataka, a pri tome nije poslodavcu prezentirao stvarni razlog nedolaska na posao niti ga je o tome obavijestio, iako je 18. studenog 2018. SMS porukom obavijestio poslodavca da je bolestan i da ne može doći na posao. Dana 20. studenog 2018. da je uočen je u Zagrebu na Akademiji Hrvatskog nogometnog saveza, gdje se održavao seminar za polaganje licenci nogometnih trenera određene kategorije.

 

No, kako navedena činjenica i nije od utjecaja na razloge otkaza poslodavca iako je time tužitelj narušio nužno povjerenje koje mora biti između djelatnika i poslodavca. Nadalje, se navodi da je djelatniku (tužitelju) bolovanje isteklo 26. studenog 2018. a da se djelatnik nakon toga nije niti javio, niti o bilo čemu obavijestio poslodavca radi čega se stječe dojam da isti nije zainteresiran za nastavak radnog odnosa kod poslodavca. Djelatnik da je počinio povredu radnih obveza bez bilo kakvog razloga i time poremetio radni proces poslodavca, narušio minimum povjerenja koji mora postojati da bi radni odnos mogao funkcionirati te je poslodavcu počinio nenadoknadivu materijalnu i nematerijalnu štetu.,

- da iz očitovanja Hrvatskog nogometnog saveza, Nogometne akademije HNS-a proizlazi da je tužitelj u periodu od 19. studenog 2018. do 23.studenog 2018. prisustvovao drugom modulu nastave u trajanju od 40 sati te da je tužitelj bio oslobođen praktičnog dijela nastave zbog prijavljene povrede,

- da iz navedenog je razvidno da je tužitelj doista za vrijeme bolovanja uslijed privremene nesposobnosti za rad prisustvovao edukaciji na nogometnoj akademiji HNS-a,

- da iz iskaza svjedoka G. B. proizlazi da ga je tužitelj tražio slobodne dane za odlazak na jedan od seminara, radi čega ga je kontaktirao putem Vibera te je on, nakon što je kontaktirao direktora, tužitelju rekao kako slobodne dane ne može dobiti jer je dolazilo tri ili četiri kontejnera robe iz Kine, imali su manjak radne snage, te je u to vrijeme harala gripa, pa kad je tužitelja obavijestio da ne može dobiti slobodne dane, tužitelj mu je rekao kako neće doći na posao, pozivao na bolove, radi čega je tužitelja upozorio da u slučaju bolovanja mora dostaviti potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad te prema njegovim saznanjima na posao nije došao i nakon toga ga nikada nije vidio.

- da iz iskaza tužitelja proizlazi kako se on u petak povrijedio na poslu te je rekao G. B. da će zbog bolova otvoriti bolovanje na što ga je on uputio da dostavi potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad, pa nakon što mu je isteklo bolovanje u ponedjeljak na putu prema poslu ispred HEP-a koji je od sjedišta tuženika udaljen cca 100 m sreo je direktora koji ga je pitao gdje će i kad mu je rekao da ide na posao direktor mu je rekao da je slobodan i da vrati ono što mora vratiti, nakon čega se on okrenuo i otišao a radnu opremu je potom vratio poštom, te je nakon 10-ak dana primio odluku o izvanrednom otkazu.

- da iz iskaza zakonskog zastupnika i direktora tuženika D. H. proizlazi da tužitelju nije odobrio korištenje slobodnih dana za pohađanje Akademije HNS-a iz razloga što je u to vrijeme dolazio kontejner iz Kine, da su tada neki od zaposlenika bili na bolovanju te da je bilo neophodno da tužitelj bude na poslu.

 

Nakon isteka bolovanja tužitelj nije došao na posao već je nakon nekoliko dana poštom došla njegova radna oprema. Ugovor mu je otkazan onog dana kad je odluka o izvanrednom otkazu i napisana, a do otkaza je došlo iz razloga što po isteku bolovanja tužitelj nije došao na posao, iako se na tužitelja računalo. Svjedok je osporio navode tužitelja da je istog sreo u ponedjeljak nakon što mu je isteklo bolovanje, ističući kako on nikada ne dolazi u firmu tako rano, a ako je u jutarnjim satima u firmi znači da je cijelu noć proveo tamo, što nije bio slučaj tog dana. Kad je čuo da je tužitelj u Zagrebu na seminaru posumnjao je u izvješće o bolovanju, ali ipak nije zatražio od HZZO-a da izvrši pregled tog bolovanja.

 

- da iz iskaza svjedoka G. B., razvidno je da je svjedok tužitelja obavijestio kako mu poslodavac nije odobrio godišnji odmor te je upozoren da se mora pojaviti na poslu nakon čega je istog dana tužitelj svjedoka obavijestio kako vjerojatno neće biti u mogućnosti doći na posao. Da je tužitelj putem poruka kontaktirao i sa direktorom istog dana proizlazi iz prijepisa korespondencije na listu 24 spisa, iz koje je razvidno da je tuženik tužitelja obavijestio kako zbog povećanog obima posla (dolazak kontejnera iz Kine) godišnji odmor ili slobodne dane ne može koristiti, a nakon čega je tužitelj obavijestio i poslodavca kako vjerojatno sutradan zbog bolova u leđima, zglobovima i desnom ramenu neće moći doći na posao.

- da je iz izvješća o privremenoj nesposobnosti (spriječenosti za rad – list 7) razvidno je da je tužitelj bio privremeno nesposoban za rad zbog bolesti u trajanju od 19. studenog 2018. do 26. studenog 2018., a ne zbog ozlijede na radu odnosno profesionalne bolesti.,

- da je tužitelj nakon zatvaranja bolovanja s danom 26. studenog 2018. nije dolazio na posao niti se javljao poslodavcu idućih 5 radnih dana sve do 3. prosinca 2019. kada je poslodavac izvanredno otkazao ugovor o radu tužitelju,

- da iz izvi9ješća o privremenom

- da je odluka o otkazu donesena pravovremeno.

 

Slijedom iznesenog sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, koji svoj osnov ima u sadržaju provedenih dokaza pravilno primijenio materijalno pravo odnosno odredbu članka 116. stavak 1. i 2. Zakona o radu.

 

Odredbom članka 116. stavak 1. ZR-a propisano je kako poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobite važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Odredbom stavka 2. istog članka određeno je kako se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. Nadalje, odredbom članka 120. stavak 2. ZR-a određeno je kako poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz. U obrazloženju otkaza poslodavac mora navesti sve bitne činjenice na temelju kojih je utvrdio razloge za otkaz, a ako je riječ o izvanrednom otkazu ugovora o radu, o kojem je i riječ u konkretnom slučaju, poslodavac mora obrazložiti i je li poštovao rok za otkaz predviđen odredbom članka 108. stavak 2. ZR-a. Da bi se otkaz (izvanredni) ugovora o radu smatrao obrazloženim poslodavac mora na jasan i nedvojben način radniku staviti na znanje o kojoj je osobito teškoj povredi radne dužnosti riječ odnosno koja je to osobito važna činjenica zbog koje nastavak radnog odnosa više nije moguć. U odluci o otkazu poslodavac mora navesti sve one konkretne činjenice koje bi upravo s obzirom na tužitelja i s obzirom na vrijeme kad se otkaz daje opravdavale upravo takvu odluku. Obrazloženje otkaza vrlo je važno sa aspekta radnika jer radnik samo na taj način može valjano pobijati opravdanost otkaza i tvrditi da poslodavac nije imao opravdane razloge za otkaz. Radnika se ne smije dovesti u situaciju da zbog manjkavog i nejasnog obrazloženja otkaza sam istražuje zbog kojih je konkretno povreda ili propusta u radu "okrivljen". Za napomenuti je kako u slučaju da je pisano obrazloženje otkaza ugovora o radu nejasno i bez navođenja konkretnih činjenica i okolnosti koje bi bile relevantne za donošenje takve odluke, takvo obrazloženje treba tumačiti u korist radnika, odnosno primijeniti načelo in favorem
laboratores.

 

No, iz sadržaja predmetne odluke o otkazu kako njezine izreke tako i obrazloženja, a suprotno žalbi tužitelja, za zaključiti je kako je predmetna odluka o otkazu dostatno obrazložena u smislu odredbe članka 120. stavak 2. ZR-a. Naime u izreci otkaza se jasno navodi kako se tužitelju koji obavlja poslove pomoćnog skladištara, otkazuje ugovor o radu zbog kršenja obveza iz radnog odnosa, dok se u obrazloženju navodi konkretna činjenica koja bi opravdala otkaz i to utvrđenje da je (tužitelju) bolovanje isteklo 26. studenog 2018. a da se djelatnik nakon toga nije niti javio, niti o bilo čemu obavijestio poslodavca radi čega je počinio povredu radnih obveza bez bilo kakvog razloga i time poremetio radni proces poslodavca, narušio minimum povjerenja koji mora postojati da bi radni odnos mogao funkcionirati te je poslodavcu počinio nenadoknadivu materijalnu i nematerijalnu štetu.

 

Kod ocijene postoje li razlozi za izvanredni otkaz ugovora o radu valja imati na umu ponašanje radnika u odnose na obveze koje proizlaze iz naravi posla koji je morao obavljati.

 

Priroda poslova koje je tužitelj obavljao ili je trebao obavljati kod tuženika na temelju ugovora o radu, ako je prirodu trebalo okarakterizirati pouzdan rad u smislu odredbe članka 8. stavak 1. ZR-a, zahtjeva savjesnog radnika koji će poštivati propisana pravila struke i voditi brigu o ugledu poslodavca i njegove djelatnosti stjecanjem i zadržavanjem povjerenja svih u njegovo poslovanje, pa je tuženik imao pravo očekivati i zahtijevati da savjesno i korektno ispunjava svoje ugovorne radne obveze – u smislu odredbe članka 4., 6. i 8. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) i odredbe članka 7. ZR-a.

 

Tužitelj se prema prosudbi ovog suda nije ponašao u skladu sa standardima ponašanja u svezi kojeg je morao poštivati i štititi interese i prava poslodavca te njegov ugled slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno ocijenio u smislu odredbe članka 116. stavak 1. ZR-a da je takvim ponašanjem tužitelj počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa koja je po svojoj težini i karakteru uz uvažavanje svih okolnosti i interesa tužitelja i tuženika ukazuje da nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika više nije moguć i (time) opravdava dani mu izvanredni otkaz ugovora o radu.

 

Uostalom, za istaći je da i potvrda o privremenoj nesposobnosti za rad koju je priložio tužitelj u konkretnom slučaju nije od odlučnog značaja obzirom da je odredbom članka 38. ZR-a propisano da radniku koji je pretrpio ozljedu na radu ili je obolio od profesionalne bolesti za vrijeme privremene nesposobnosti za rad tijekom liječenja ili oporavka od ozljede na radu ili profesionalne bolesti, poslodavac ne može otkazati ugovor o radu, a što ovdje nije slučaj.

 

Tužitelj u žalbi sadržajno ponavlja sve tvrdnje koje je iznosio tijekom prvostupanjskog postupka a odnose se uglavnom na neargumentirane navode da je ugovor o radu tužitelja otkazan na nezakonit način u okolnostima nepostojanja opravdanog razloga za otkazivanje istog i nepoštivanje zakonom propisane procedure za koje tvrdnje sud prvog stupnja u provedenom postupku valjano raspravio te ocijenio neosnovanim pa suprotna izlaganja u žalbi ne dovode u pitanje zakonitost prvostupanjske presude.

 

S obzirom da nije osnovan tužbeni zahtjev tužitelja da nedopušteni izvanredni otkaz ugovora o radu zaključen između tužitelja i tuženika, to nije osnovani preostali dio tužbenog zahtjeva za isplatom iznosa od 7.500,00 kuna s naslova naknade štete.

 

Odluka o parničnom trošku pravilno utemeljeno na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a.

 

Kako u konkretnom slučaju nisu ostavljene žalbe ili razlozi koje ističe tužitelj kao niti oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti to je trebalo žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu te potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu i rješenje u smislu odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a čime je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

 

U Splitu 8. listopada 2020