- 1 -              Poslovni broj: Usž-2414/20-3

 

Poslovni broj: Usž-2414/20-3

 

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Ante Galića, članova vijeća te više sudske savjetnice Lane Štok, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja G. L. iz Z., zastupanog po opunomoćeniku T. L., odvjetniku u Z., protiv tuženika Sveučilišta u Zagrebu – Studentskog centra u S., S., uz sudjelovanje zainteresirane osobe B. Š. iz Z., zastupanog po opunomoćeniku M. A., odvjetniku u Z., radi imenovanja ravnatelja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1091/19-19 od 21. veljače 2020., na sjednici održanoj 8. listopada 2020.

 

r i j e š i o   j e

 

              I.              Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1091/19-19 od 21. veljače 2020.

              II.               Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

              II.              Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem odbačena je tužba kojom tužitelj predlaže oglašavanje ništavom odnosno poništavanje odluke o imenovanju ravnatelja Sveučilišta u Zagrebu-Studentski centar u S. od 27. veljače 2019. koju je donijelo Upravno vijeće Sveučilišta u Zagrebu-Studentski Centar u S.

Tužitelj je protiv rješenja prvostupanjskog suda ovom Sudu putem opunomoćenika podnio žalbu iz svih razloga previđenih člankom 66. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., - dalje:  ZUS). U žalbi u bitnome ističe da je prvostupanjski sud bio dužan oglasiti se nenadležnim i ustupiti tužbu nadležnom sudu ako je utvrdio da je nenadležan, sukladno članku 28. stavku 2. ZUS-a. Predlaže da ovaj Sud ukine pobijano rješenje i sam riješi stvar uz naknadu troškova postupka tužitelju.

Tužitelj je i sam podnio žalbu u kojoj u bitnome navodi da je predmet trebao biti ustupljen nadležnom sudu te predlaže da ovaj Sud preinači pobijano rješenje, proglasi nenadležnim prvostupanjski sud i ustupi tužbu nadležnom sudu.

U odgovoru na žalbu tuženik u bitnome ističe da je pobijano rješenje zakonito te predlaže odbiti žalbu i potvrditi rješenje prvostupanjskog suda.

Zainteresirana osoba u svojim podnescima u bitnome ističe da je pobijano rješenje zakonito te predlaže odbiti žalbu i potvrditi rješenje prvostupanjskog suda te potražuje troškove postupka.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući rješenje prvostupanjskog suda u granicama određenim u članku 73. stavku 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da razlozi zbog kojih tužitelj osporava prvostupanjsko rješenje ne utječu na donošenje drukčije odluke.

              Člankom 38. stavkom 1. Zakona o ustanovama („Narodne novine“ 76/93., 29/97., 47/99., 35/08.) propisano je da ravnatelja imenuje i razrješava upravno vijeće, ako posebnim zakonom u smislu članka 35. stavka 1. toga Zakona nije drugačije određeno. Stavkom 2. istog članka propisano je da se zakonom ili aktom o osnivanju može odrediti da ravnatelja javne ustanove imenuje Vlada Republike Hrvatske, čelnik nadležnog tijela državne uprave ili predstavničko tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave.

              Člankom 42. stavkom 2. Zakona o ustanovama propisano je da osoba koja je podnijela prijavu na natječaj može pobijati tužbom odluku o imenovanju zbog bitne povrede postupka ili zbog toga što izabrani kandidat ne ispunjava uvjete koji su objavljeni u natječaju.

              Člankom 42. stavkom 3. Zakona o ustanovama propisano je da se tužbom pokreće upravni spor ako ravnatelja ustanove imenuje tijelo iz članka 38. stavka 2. toga Zakona, a da u drugim slučajevima o tužbi odlučuje sud nadležan za radne sporove.

              Slijedom navedenog, s obzirom da je u konkretnom slučaju odluku o imenovanju ravnatelja donijelo upravno vijeće tuženika, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je sudska zaštita u konkretnom slučaju osigurana izvan upravnog spora.

              Člankom 4. stavkom 1. ZUS-a propisano je da se upravni spor ne može voditi u stvarima u kojima je sudska zaštita osigurana izvan upravnog spora              .

              Člankom 30. stavkom 1. ZUS-a propisano je da sud rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi, između ostalog, da je sudska zaštita osigurana izvan upravnog spora (točka 4.).

              Slijedom navedenog, ovaj Sud ne može ocijeniti nezakonitim rješenje prvostupanjskog suda koji je pravilnom primjenom članka 30. stavka 1. točke 4. ZUS-a, odbacio tužbu zbog nepostojanja pretpostavki za vođenje upravnog spora jer je sudska zaštita tužitelju osigurana izvan upravnog spora.

              S obzirom na utvrđenje da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsko rješenje, kao niti razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti (članak 73. stavak 1. ZUS-a), na temelju odredbe članka 74. stavka 1. u vezi s odredbom članka 67. stavka 3. ZUS-a, žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje te je odlučeno kao u izreci.

S obzirom da tužitelj nije uspio sa žalbom, nema pravo na naknadu troška žalbenog postupka te je, na temelju članka 79. stavka 4. ZUS-a riješeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

Troškovi sastavljanja podnesaka zainteresirane osobe u ovom sporu ne mogu se smatrati opravdanim troškovima u smislu odredbe članka 79. stavka 1. ZUS-a pa je zahtjev za naknadu navedenih troškova odbijen i odlučeno je kao u točki II. izreke ovog rješenja.

 

U Zagrebu 8. listopada 2020.                           

Predsjednica vijeća:

Sanja Štefan, v.r.