1              Poslovni broj: Gž R-780/2020-3

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž R-780/2020-3

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Svjetlane Vidović, kao predsjednice vijeća te Arijane Bolanča, kao suca izvjestitelja i mr. sc. Dražana Penjaka kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. K. iz R., OIB: ..., zastupane po punomoćniku M. M. i B. M., odvjetnicima iz R., protiv tuženika Z. H. d.o.o. iz Z., OIB: ..., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj Pr-164/19-33 od 14. svibnja 2020., u sjednici vijeća održanoj dana 8. listopada 2020.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

I. Uvažava se žalba tuženika te se presuda Općinskog suda u Rijeci broj Pr-164/19-33 od 14. svibnja 2020. preinačava i sudi:

"Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice kojim se traži utvrđenje da je odluka tuženika Z. H. d.o.o. OIB: ..., a radi se o redovitom otkazu ugovora o radu (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika), tužiteljici B. K., OIB: ... od 21. veljače 2019. nedopušten, te se nalaže tuženiku vratiti tužiteljicu na radno mjesto voditelja trgovine u roku od 8 dana, te se odbija zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka."

II. Nalaže se tužiteljici nadoknaditi tuženiku trošak u iznosu od 3.250,00 kuna.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"1. Utvrđuje se da je Odluka tuženika Z. H. d.o.o., OIB ..., o redovitom otkazu ugovora o radu (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika) tužiteljici B. K., OIB: ..., od dana 21. veljače 2019., nedopušten.

2. Nalaže se tuženiku vratiti tužiteljicu na radno mjesto Voditelja trgovine, u roku od 8 dana.

3. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn, u roku od 8 dana."

Žalbu u zakonskom roku izjavljuje tuženik, pobijajući odluku suda prvog stupnja iz s iz svih žalbenih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 i 70/19, dalje: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

U smislu odredbe članka 359. stavak 1. ZPP-a sud prvog stupnja dostavio je žalbu tuženika na odgovor tužiteljici.

Tužiteljica nije odgovorila na žalbu tuženika.

Žalba tuženika je osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za pružanje sudske zaštite, utvrđenjem nedopuštenosti odluke tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu skrivljenim ponašanjem radnika.

Sud prvog stupnja nakon provedenog parničnog postupka u cijelosti je usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice smatrajući da povrede radne obveze, koje je tužiteljica počinila, a koji su nabrojeni i u odluci tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu skrivljenim ponašanjem radnika po svojoj naravi ne predstavlja neuredno i nesavjesno obavljanje poslova iz radnog odnosa koji bi opravdavali takvu odluku poslodavca, već da navedeni propusti u radu predstavljaju manje propuste koji nisu doveli do nikakvih značajnih poremećaja u procesu rada tuženika niti štetu za tuženika, a sama tužiteljica da je samokritički sagledala sve ono što joj se stavlja na teret.

Izrečena utvrđenja suda prvog stupnja ovaj žalbeni sud ne prihvaća kao pravilna i ispravna.

Iz rezultata provedenog parničnog postupka koje u cijelosti prihvaća i ovaj žalbeni sud, proizlazi da je tužiteljica imala zaključen ugovor o radu s tuženikom, da je radila na radnom mjestu voditelja trgovine, te da je tijekom 2017., a zatim i 2018. dobila brojna upozorenja na svoj rad kod tuženika, a zatim je tuženik donio odluku o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika, jer je tužiteljica 3. siječnja 2019. propustila prije početka rada studentice A. R. provjeriti da li ista ima važeći ugovor o djelu redovitog studenta, zatim je tako omogućila studentu da radi bez valjane pravne osnove. Tuženik je, nadalje zaprimio 8. siječnja 2019. pritužbu radnice I. F. zbog povrede dostojanstva, zbog prenošenja neistinitih informacija od nje od strane tužiteljice drugim radnicima, te je tužiteljica 25. siječnja 2019. onemogućila povratak artikla – haljine, što je sve bilo suprotno pisanoj uputi odgovorne osobe, tuženika.

Pogrešno sud prvog stupnja iz ovako pravilnog i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pogrešno zaključuje da je tuženik svojom odlukom o redovitom otkazu Ugovora o radu skrivljenim ponašanjem radnika pogriješio kada je donio navedenu odluku zbog propusta koje je počinila tužiteljica u svom radu.

Naime, tuženik je sukladno odredbi članka 115. stavak 1. točka 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04, 137/04, 68/05, 149/09, 61/11, 82/12, 73/13 i 93/14; dalje u tekstu: ZR) redovito otkazao ugovor o radu, jer je imao opravdanog razloga jer je radnik kršio obveze iz radnog odnosa. U procesnoj situaciji kada tuženik u vremenskom razdoblju od nekoliko mjeseci izdaje brojna upozorenja svom radniku, što nije bilo sporno između stranaka, te taj isti radnik i nadalje krši svoje obveze iz radnog odnosa, to se ukazuje na činjenicu da je tužiteljica i nakon što je bila brojno puta upozorena i dana joj je mogućnost da prestane kršiti svoje radne obveze i time opravda povjerenje poslodavcu za nastavak radnog odnosa, ona i nadalje nastavlja kršiti svoje obveze iz radnog odnosa što samim tim opravdava odluku tuženika o donošenju odluke o redovitom otkazu Ugovora o radu. Naime, takvim ponašanjem tužiteljica kao radnik je dovela tuženika kao poslodavca u situaciju da izgubi povjerenje u radnika da će isti savjesno i brižno izvršavati svoje radne obveze koje je preuzeo temeljem zaključenog Ugovora o radu zbog čega nastavak radnog odnosa nije moguć.

Pogrešan je stav suda prvog stupnja kada analizira razloge zbog kojih tuženik donosi odluku o otkazu Ugovora o radu, s mišlju da tužiteljica samokritično uoči svoj propust i da tuženiku zbog propusta u radu tužiteljice nije nastala nikakva šteta. Nije potrebno da radnik svojim radom proizvede štetu kako bi opravdao odluku poslodavca o donošenju odluke o otkazu Ugovora o radu.

Ugovor o radu koji zaključuju stranke, sam po sebi je obvezno pravni ugovor, te svaka stranka navedenog ugovora preuzima svoje obveze, poslodavčeva obveza je da omogući radniku rad i da ga plati za taj rad, a obveza radnika jeste da sukladno preuzetim obvezama Ugovora o radu te obveze izvršava na najbolji mogući način, te da svojim radom ne nastupa šteta poslodavcu niti u procesu rada.

S obzirom na sadržaj povrede koje se tužiteljici stavljaju na teret pobijanom odlukom o otkazu Ugovora o radu vidi se da tužiteljica ne samo što je propustila provjeriti valjanu dokumentaciju prilikom zapošljavanja studenta što bi u slučaju dolaska kontrole od strane nadležnih tijela Republike Hrvatske, u slučaju utvrđenja takvog propusta nastala šteta za tuženik i u materijalnom i u moralnom pogledu kao poslodavca, tužiteljica je nadalje svojim ponašanjem i uznemirila odnose među ostalim zaposlenicima-radnicima kojima je nadređena, a i njen odnos prema kupcu nije onakav kakav od nje očekuje poslodavac, jer je ona kao voditelj dužna rješavati svaki problem koji se nađe na relaciji kupca-prodavaoca, na način da ne krše pravila koje određuje poslodavac u tim odnosima.

Suprotno zaključku suda prvog stupnja, a što pravilno tuženik u žalbi ističe nije potrebno da navedeni propusti tužiteljice nisu prouzročili materijalnu štetu ili veće poremećaje u radu poslodavca. Poslodavac i radnik zaključuju Ugovor o radu da bi svaka od ugovornih stranaka postupala sukladno zaključenom ugovoru, a ne zato da bi poslodavac takorekoć svakodnevno upozoravao radnika na propuste u radu i čekao eventualnu štetu koju mu radnik takvim načinom rada može prouzročiti.

S obzirom da bitne činjenice među stranka nisu sporne, a ovaj žalbeni sud je uzeo u obzir i činjenice o postojanju zbog kojih je prvostupanjski sud izveo nepravilni zaključak pa je temeljem odredbe članka 373a. ZPP-a valjalo uvažiti žalbu tuženika i preinačiti odluku suda prvog stupnja kako je to odlučeno u točki I. odluke ovog žalbenog suda.

Cijeneći uspjeh tuženika u parnici primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14 i 118/14; dalje u tekstu: Tarifa) tuženiku je priznat sukladno Tbr. 7. točka 2. za prvostupanjsko raspravljanje 2.500,00 kuna, te temeljem Tbr. 10. točka 2. 60 bodova, sa troškovima PDV-a te bi sveukupni trošak tuženika u ovom postupku na koji ima pravo iznosio 3.250,00 kuna, pa je stoga odlučeno kao u izreci odluke II. ovog žalbenog suda.

U Splitu 8. listopada 2020.