1                            Poslovni broj Gž-1796/2019-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1796/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

 

Županijski sud u Osijeku, po sucu Marijani Žigić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja E.C.C. d.o.o. Z., OIB: ..., koga zastupa punomoćnica D.H., odvjetnica iz OD H.&partneri, odvjetnici iz Z., protiv tuženika M.B. iz Č., OIB: ..., koga zastupaju punomoćnici iz ZOU J.V. i P.V.P. iz ZOU Č., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-632/2018-14 od 29. ožujka 2019., 8. listopada 2020.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

Žalba tuženika su uvažava, preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-632/2018-14 od 29. ožujka 2019. i sudi :

 

a)               Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„I/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 12.543,53 kn sa zakonskim zateznim kamatama kako slijedi:

- na iznos od 6.670,16 kn od dana 28. svibnja 2013. do isplate,

- na iznos od 5.246,90 kn od dana 29. lipnja 2013. do isplate,

- na iznos od 200,08 kn od dana 27. srpnja 2013. do isplate,

- na iznos od 426,39 kn od dana 28. kolovoza 2013. do isplate,

i to do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku od 15 dana.“

 

b)               Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 4.750,00 u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je :

 

„I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 12.543,53 kn sa zakonskim zateznim kamatama kako slijedi:

- na iznos od 6.670,16 kn od dana 28. svibnja 2013. do isplate,

- na iznos od 5.246,90 kn od dana 29. lipnja 2013. do isplate,

- na iznos od 200,08 kn od dana 27. srpnja 2013. do isplate,

- na iznos od 426,39 kn od dana 28. kolovoza 2013. do isplate,

i to do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku od 15 dana.

 

II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 5.375,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku od 15 dana.“

 

Tu presudu pravovremeno podnesenom žalbom, pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 2/07., 84/08., 96/08. – Odluka USRH, 123/08., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., dalje ZPP). Tuženik u bitnome ističe kako je bio korisnik te kartice u vrijeme kada je bio zaposlenik navedenog trgovačkog društva i isključivo za potrebe toga trgovačkog društva, a nikada za svoje potrebe ili za svoj račun. Također je nesporno da prema pravilima i uvjetima za članstvo u D. klubu za obveze nastale korištenjem D. kartice odgovara i poslovni korisnik pored poslovnog člana. Ističe da nikada nije primio odgovarajuću karticu, i potpisao je njezin primitak, ali ne i primitak pravila i uvjeta tužitelja. Nadalje, ističe da za njega kao solidarnog dužnika obveza zastarijeva kao i obveza drugog solidarnog dužnika. Točnije, ukoliko je tužitelj kao vjerovnik došao u zakašnjenje prema jednom solidarnom dužniku, on je u zakašnjenju prema ostalim solidarnim dužnicima (čl. 49. Zakona o obveznim odnosima „Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje ZOO). Jasno je da je poslodavac tuženika bio poslovni član i da prema njemu potraživanje tužitelja zastarijeva za 3 godine, jer se radi o pravnoj osobi i trgovačkom ugovoru, pa je prema tome nastupila zastara prema drugom solidarnom dužniku – tuženiku, u istom roku. Ista je situacija i ako tuženika tretiramo kao jamca za potraživanje prema njegovom poslodavcu. Odnosno zastarom obveze glavnog dužnika zastarijeva i obveza jamca – odredba čl. 126. ZOO. Dakle, smatra da je osnovan prigovor zastare koje je tijekom postupka istaknut, ali ga je sud očito pogrešnom primjenom materijalnog prava pogrešno tumačio. Naime, ugovorni odnos treba u ovom slučaju tretirati kao trgovački ugovor i potraživanja u tom slučaju zastarijevaju za tri godine. Doda li se tome činjenica da je tužitelj dio svojeg potraživanja namirio ili otpustio u predstečajnoj nagodbi prema trgovačkom društvu L.C. d.o.o., a ostatak mu je priznat u stečajnom postupku u visini od 98.229,08 kn, jasno je da je sud sada obvezao tuženika na plaćanje duga tužitelju, kao da predstečajne nagodbe nije bilo, i kao da potraživanje jednako zastarijeva prema dvojici solidarnih dužnika i dalje. Slijedom iznijetog, tuženik predlaže ovome sudu preinačiti pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, ili ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba je osnovana.

 

Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, kao i žalbene navode tuženika, ovaj sud nije uočio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

 

Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke o ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP), valjano utvrdio činjenično stanje.

 

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari predstavlja zahtjev tužitelja, kao izdavatelja kreditne kartice, da mu tuženik, kao solidarni dužnik i korisnik kreditne kartice, isplati utuženi iznos – dugovanje koje je načinio upotrebom kreditne kartice i koje iznosi 12.543,53 kn.

 

Sud prvog stupnja na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio je da je tužitelj izdao D.C. poslovnu karticu poslovnom klijentu L.C. d.o.o., te da je tuženik bio osoba ovlaštena za zastupanje društva L.C. d.o.o. i korisnik predmetne D.C. poslovne kartice. Nadalje, je utvrđeno u postupku pred sudom prvog stupnja da je tuženik potpisom Zahtjeva za izdavanje D.C. poslovne kartice prihvatio Pravila i uvjete za članstvo (u daljnjem tekstu: Pravila), a toč. 5.2. Pravila korisnik D.C. poslovne kartice solidarno s poslovnim klijentom odgovara za sve troškove i dugovanja koje poslovni klijent ima prema tužitelju, te da to konkretno znači da tuženik, solidarno sa trgovačkim društvom L.C. d.o.o., odgovara za ispunjenje tužiteljeve tražbine s osnove troškova D.C. poslovne kartice.

 

Međutim, osnovano tuženik navodi u žalbi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev, budući da je tužbeni zahtjev valjalo odbiti zbog osnovanosti istaknutog prigovora zastare.

 

U konkretnom slučaju ne primjenjuje se petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., u daljnjem tekstu: ZOO) već trogodišnji zastarni rok iz čl. 228. st. 1. ZOO-a.

 

Odredbom čl. 228. st. 1. ZOO-a propisano je da međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu roba i sluga, odnosno ugovora koje sklope trgovac i osoba javnog prava o prometu robe i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine.

 

Iako je točno da je tuženik fizička osoba, u konkretnom slučaju njegova obveza proizlazi iz trgovačkog ugovora zaključenog između tužitelja i trgovačkog društva L.C. d.o.o. Čakovec, a tuženik je solidarni obveznik iz predmetnog Ugovora.

 

Trgovački ugovori su prema odredbi čl. 14. st. 2. ZOO-a ugovori što ih sklapaju trgovci među sobom u obavljanju djelatnosti koje čine predmet poslovanja barem jednoga od njih ili su u vezi s obavljanjem tih djelatnosti.

 

Slijedom iznijetog, u konkretnom slučaju riječ je o tražbini tužitelja iz trgovačkog ugovora, pa tražbina iz tog Ugovora zastarijeva u trogodišnjem roku, neovisno o tome što je tuženik fizička osoba.

 

Budući da tražbina tužitelja dospijeva u svibnju, lipnju, srpnju i kolovozu 2013., a tužba je podnesena 5. svibnja 2018., uz pravilnu primjenu materijalnog prava i to odredbe čl. 228. st. 1. ZOO-a u vezi sa odredbama čl. 214., 215. i 216. ZOO-a, trebao je zaključiti da je tužba podnesena nakon proteka trogodišnjeg zastarnog roka.

 

Kad zastari obveza glavnog dužnika, zastarjela je i obveza tuženika kao jamca na temelju odredbe čl. 126. st. 1. ZOO.

 

Stoga je uz pravilnu primjenu materijalnog prava valjalo prihvatiti istaknuti prigovor zastare i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, pa je u tom smislu preinačena odluka suda prvog stupnja.

 

S obzirom na uspjeh tuženika u parnici valjalo je preinačiti pobijanu presudu i u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka.

 

Tuženiku je priznat trošak za sastav odgovora na tužbu po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 1.250,00 kn sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje OT) trošak za sastav podneska od 2. ožujka 2018. u iznosu od 1.250,00 kn i trošak za sastav podneska od 7. svibnja 2018. u iznosu od 1.250,00 kn sukladno Tbr. 8. toč. 1. OT i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 1.000,00 kn, jer dokaz o plaćenoj pristojbi se nalazi u spisu, dakle sveukupno u iznosu od 4.750,00 kn sukladno odredbi čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

 

Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a.

 

Osijek, 8. listopada 2020.

 

Sudac

Marijana Žigić, v.r.