1              Poslovni broj: Gž Ob-706/2020-2

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž Ob-706/2020-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Nediljke Radić kao predsjednice vijeća, te Miha Mratovića (suca izvjestitelja) i dr. sc. Lidije Vojković kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. P., OIB:… iz N., zastupanog po punomoćniku M. M., odvjetniku u N., protiv tuženih 1. Č. M., OIB:… i 2. M. M., OIB:…, oboje iz N., oboje zastupani po punomoćniku R. H., odvjetnici u N., radi uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženih protiv presude Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama od 24. kolovoza 2020. pod poslovnim brojem P Ob-212/19, u sjednici vijeća održanoj 8. listopada 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženih preinačuje se prvostupanjska presuda tako da se sudi:

I. Nalaže se tuženima Č. M., OIB:… i M. M., OIB:…, da za uzdržavanje tužitelja D. P. mjesečno plaćaju iznos 900,00 kn i to najkasnije od posljednjeg dana u mjesecu za tekući mjesec počevši od 1. prosinca 2019. do 12. srpnja 2020., tako da dospjele obroke plate odjednom u roku od 15 dana od dana donošenja presude zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamata tekućim od dospijeća svakog pojedinog ne isplaćenog iznosa uzdržavanja pa to isplate, u visini koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se za više zatraženi iznos, kao i vremensko razdoblje tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjski sud donio je presudu koja u izreci glasi:

"I. Nalaže se tuženicima Č. M., N., OIB … i M. M. N., OIB…, da za uzdržavanje D. mldb P., OIB…, N., solidarno mjesečno plaćaju iznos od 1.500,00 kuna i to najkasnije do posljednjeg dana u mjesecu za tekući mjesec počevši od 01. 12. 2019. godine pa na dalje dok za to postoje zakonski uvjeti, tako da dospjele obroke plate odjednom u roku od 15 dana od donošenja presude zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog,a neisplaćenog iznosa uzdržavanja pa do isplate, u visini koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a dospijevajuće obroke do posljednjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, na tekući račun majke I zakonske zastupnice tužitelja A. P. Š., OIB…, N., broj … koji se vodi kod O. b. d.d.

II. Temeljem članka 366. Obiteljskog zakona svaka stranka snosi svoje troškove postupka."

Protiv prvostupanjske presude se žale tuženi osporavajući presudu u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 70/19, dalje ZPP), a koja odredba se primjenjuje na temelju odredbe članka 346. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15 i 98/19, dalje u tekstu: ObZ) sa prijedlogom da se presuda ukine te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili da se presuda preinači u smislu žalbenih navoda.

Tužitelj je podnio odgovor na žalbu kojim je osporio žalbene navode, te predložio potvrditi prvostupanjsku presudu.

Žalba je djelomično osnovana.

Predmet postupka između stranaka jest tužiteljev zahtjev za isplatu mjesečnih iznosa uzdržavanja od tuženih, koju su inače tužiteljevi djed i baka.

U provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

- kako je tužiteljev otac P. M. obvezan doprinositi za uzdržavanje tužitelja mjesečni iznos od 900,00 kn prema presudi Općinskog suda u Našicama od 19. studenog 2003.,

- kako tužiteljev otac P. M. nije doprinosio za uzdržavanje, te su P. M. blokirani računi na osnovi rješenja o ovrsi, tako da su obroci za uzdržavanje tužitelja podmireni od mjeseca travnja 2011. do mjeseca studenog 2018., dok od tog datuma pa nadalje se tužitelj kao ovrhovoditelj nalazi na čekanju radi namirenja ovrhe,

- kako tužitelj ima zdravstveni problema u vezi alergije, od čega se liječi i čije liječenje i dalje traje,

- kako je tuženik 1. Č. M. za prosinac 2019. isplaćena mirovina u neto iznosu od 3.577,79 kn,

- kako je tužena 2. M. M. u prosincu 2019. primila mirovinu u neto iznosu od 3.435,31 kn,

- kako oboje tuženih imaju narušeno zdravstveno stanje s raznim dijagnozama,
- kako bi tužiteljeve potrebe iznosile oko 3.000,00 kn.

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio da su tuženi u obvezi doprinositi za uzdržavanje tužitelja, s obzirom da to ne radi tužiteljev otac.

Zatim je prvostupanjski sud s obzirom na odluku o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta ("Narodne novine" broj 103/15) zaključio da mirovine 1. i 2. tuženika čine prosječnu plaću u RH, te da isti mogu doprinositi zatraženi iznos od strane tužitelja.

Pri tome se prvostupanjski sud pozvao na odredbu članka 288. stavka 2. ObZ-a, u svezi odredaba članaka 310. do 314. ObZ-a.

Kao prvo valja istaći da ovaj sud u cijelosti prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da su tuženici kao takozvani supsidijarni obveznici u obvezi doprinositi za uzdržavanje tužitelja, za vrijeme njegove maloljetnosti, umjesto tužiteljeva oca P. M..

Međutim, ovaj sud ne prihvaća zaključak prvostupanjskog suda o postojanju obveze na uzdržavanje časom nastupa punoljetnosti kod tužitelja.

Odredba članka 288. ObZ-a ima naslov uzdržavanje maloljetnog djeteta. U toj odredbi posebno je u stavku 2. propisano ako roditelj ne uzdržava maloljetno dijete, dužni su ga uzdržavati baka i djed po tom roditelju.

Sljedeća odredba članka 289. ObZ-a propisuje uskraćeno uzdržavanje maloljetnog djeteta, dok bi odredba članka 290. ObZ-a imala naslov uzdržavanje punoljetnog djeteta.

Po odredbi članka 290. ObZ-a roditelji su dužni uzdržavati punoljetno dijete koje se školuje u srednjoj školi, odnosno polazi sveučilišni ili stručni studij u skladu s posebnim propisima, odnosno program za osnovno obrazovanje ili program srednjoškolskog obrazovanje odraslih te redovito i uredno ispunjava svoje obveze a najdulje do navršene 26. godine života djeteta. Time da su roditelji dužni uzdržavati punoljetno dijete koje je završilo obrazovanje, ali ne može se zaposliti i to godinu dana nakon prestanka obrazovanja ako dijete nije navršilo 26. godina, a posebno je stavkom 4. citirane odredbe članka 290. ObZ-a propisano da punoljetno dijete zbog teške i trajne bolesti ili invaliditeta nije sposobno za rad roditelji su dužni uzdržavati dok ta nesposobnost traje.

Dakle, zaista glede obveze roditelja na uzdržavanje u smislu odredbe članka 288. I 290. ObZ-a nema razlike (ako se dijete redovito školuje, ili je pak dijete iz stavka 4. odredbe članka 190. ObZ-a), ali razlika postoji u obvezi bake i djeda.

Naime, Hrvatski zakonodavac je izrijekom kako je to već i navedeno naznačio na što se odnosi odredba članka 288. ObZ-a, a na što se odnosi odredba članka 290 ObZ-a, te nije nametnuo obvezu uzdržavanja djeteta baki i djedu, po nastupu punoljetnosti, neovisno o statusu tog punoljetnog djeteta.

Konvencija o pravima djeteta usvojena je na 44. zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda 20. studenog 1989. (rezolucija broj 44/25), a koja je stupila na snagu 2. rujna 1990., a koju je Republika Hrvatska prihvatila (Narodne novine – međunarodni ugovori broj 12/93 i 29/97) propisuje u članku 1. kako je u smislu te konvencije dijete svako ljudsko biće mlađe od 18. godina osim ako se prema zakonu primjenjivom na dijete punoljetnost ne stječe ranije.

Europska konvencija o ostvarivanju dječjih prava sastavljena u Strasbourgu 25. siječnja 1996., a koju je Republika Hrvatska potpisala u Strasbourgu dana 8. ožujka 1999., I koja je na snazi u Republici Hrvatskoj od 1. kolovoza 2010., sukladno Zakonu o potvrđivanju Europske konvencije o ostvarivanju dječjih prava („Narodne novine“ – Međunarodni ugovori, broj 1/10 i 3/10) isto u članku 1. točci 1. propisuje da se ta konvencija primjenjuje na djecu koja nisu navršila 18. godina.

Stoga, zakonodavac je imao slobodnu volju produljiti supsidijarnu obvezu djeda i bake na uzdržavanje punoljetne djece, ali je to zakonodavac propustio učiniti, a ovaj sud nema ovlasti mimo konvencijskog prava i ObZ-a produljiti obvezu tuženih kao djeda i bake na uzdržavanje njihovog unuka, tužitelja nakon nastupa punoljetnosti.

Kako iz stanja spisa nedvojbeno proizlazi da je tužitelj rođen 12. srpnja 2002., a kako to proizlazi iz pravomoćne presude Općinskog suda u Našicama od 19. studenog 2003. pod poslovnim broj P-253/03, a koju presudu u obrazloženju i citira prvostupanjski sud, to je valjalo odbiti zahtjev za isplatu uzdržavanja nakon perioda od 12. srpnja 2020., s obzirom da je tim danom, a prije donošenja presude u prvom stupnju tužitelj napunio 18. godina i stekao status punoljetne osobe.

Za razdoblje od 1. prosinca 2019., pa do 12. srpnja 2020. ovaj sud smatra kako su zaista ostvarene pretpostavke za obvezivanje tuženih na isplatu uzdržavanja kako je to I zaključio prvostupanjski sud.

Međutim, cijeneći činjenicu da je tužiteljev otac obvezan doprinositi na uzdržavanje iznos od 900,00 kn mjesečno, a obveza tuženih je supsidijarna, dakle isti stupaju na mjesto tužiteljeva oca, te cijeneći činjenicu da ObZ posebno ne propisuje solidarnost obveznika, a nema niti predmnjeve solidarnosti na dužničkoj strani, niti po ObZ-u a niti po ZPP-u, te cijeneći činjenicu da tuženici nemaju visoke mirovine, a očito su vrlo lošeg zdravstvenog stanja, kako to i utvrđuje prvostupanjski sud, to je po pravnom shvaćanju ovog suda valjalo obvezati tužene da za uzdržavanje D. P. doprinose ukupan iznos od 900,00 kn, s obzirom da su i mogućnosti tuženih približno jednake.

S obzirom na preinaku presude valjalo je odlučiti o troškovima postupka.

Upravo je sada s obzirom na ovakav djelomičan uspjeh tužitelja u sporu valjalo je odrediti sukladno odredbi članka 366. ObZ-a da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

U Splitu 8. listopada 2020.