- 1 -              I Kž-Us 88/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž-Us 88/2020-4

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

 

RJEŠENJE

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Gradiški Lovreček, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog T. J. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 2. i člankom 52. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15.- ispravak, dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog D. O., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 25. kolovoza 2020. broj Kv I-Us-99/2020-4 (K-Us-7/2017.), u sjednici održanoj 8. listopada 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Žalba optuženog D. O. odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim je rješenjem, pod točkom I. izreke, na temelju članka 557. a stavka 3. (ispravno članka 557. e stavak 3.) Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), produljeno trajanje privremene mjere prema protivniku osiguranja - optuženiku D. O., a radi osiguranja oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom u iznosu 100.000,00 kn, i to zabranom otuđenja i opterećenja nekretnine upisane u kč. br. 3059/20, zk. uložak broj 1454, k.o. G., u naravi zgrada mješovite uporabe broj 2 i dvorište, ukupne površine 125 m2, i to u 6/16 suvlasničkog dijela opisano kao 4. suvlasnički dio, uz zabilježbu zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine kod  Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu.

 

Točkom II. izreke pobijanog rješenja određeno je da ova privremena mjera, sukladno članku 557.e stavku 2. ZKP/08. može trajati najdulje 60 dana od dostave državnom odvjetniku obavijesti o pravomoćnosti odluke kojom je oduzeta imovinska korist.

 

Protiv tog je rješenja žalbu podnio optuženi D. O., po branitelju A. D., "i to iz svih žalbenih razloga", a s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijano rješenje ukine, odnosno preinači na način da privremenu mjeru ukine.

 

Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno članku 495. u vezi članka 474. stavka 1. ZKP/08, dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Pobijajući prvostupanjsko rješenje, žalitelj ne problematizira visinu terećene protupravne imovinske koristi ni razmjer između te koristi i vrijednosti privremenom mjerom obuhvaćene imovine, već osporava osnovanost produljenja mjere na imovini za koju tvrdi da ju je stekao nasljeđivanjem, prije nego je inkriminirano kazneno djelo počinjeno. Stoga, a obzirom na to da je riječ o imovini koja "nikako ne može biti stečena kaznenim djelom", smatra da predmetna nekretnina ne može biti predmet privremene mjere.

 

Na izložene žalbene tvrdnje ovaj je sud već odgovorio rješenjem od 25. svibnja 2020. broj I Kž-Us-48/2020-4 kada je odbio žalbu optuženog D. O. protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 30. travnja 2020., broj Kv I-Us-13/2020-2 (K-Us-7/20117.) kojim je privremena mjera osiguranja određena. Nastavno, protivno ponovljenim žalbenim navodima optuženog D. O., za ponoviti je da je privremenu mjeru osiguranja imovinske koristi ostvarene protupravnom radnjom moguće odrediti na bilo kojoj pokretnoj ili nepokretnoj imovini optuženika, pa tako, sukladno članku 557. a stavku 1. točki a), na svakoj, pa i konkretnoj nekretnini u njegovom vlasništvu, neovisno o vremenu i načinu njenog stjecanja. Slijedom svega navedenog, na pravilnost pobijane odluke kojom je optuženiku produljena privremena zabrana otuđenja i opterećenja predmetne nekretnine nije od utjecaja činjenica da je istu stekao nasljeđivanjem i to prije inkriminiranog perioda.

 

Jednako tako, nije osnovana ni daljnja žalbena tvrdnja kojom se ističe da se osiguranje u ovom kaznenom postupku, sukladno članku 557.e stavku 4. ZKP/08., može postići i nekom drugom, blažom mjerom. Naime, citiranom zakonskom odredbom propisano je da će se privremena mjera ukinuti ili zamijeniti drugom tek ako se utvrdi da ona nije nužna ili da se osiguranje može postići kakvom drugom blažom privremenom mjerom ili, pak, ako okrivljenik ili treća osoba položi jamčevinu u gotovom novcu. S obzirom na to da, osim što paušalno predlaže zamjenu sada određene mjere nekom drugom, blažom mjerom, optuženik ne konkretizira koja bi to druga, njemu manje tegotna, mjera bila podobna ostvariti zakonom predviđenu svrhu, a niti je eventualno dokazao činjenicu polaganja jamčevine u gotovini, to osnovanost i pravilnost pobijanog rješenja ni ovim žalbenim navodom nisu dovedeni u pitanje.

 

Stoga, pravilno je i na zakonu osnovano prvostupanjski sud ocijenio da su na strani optuženog D. O. ispunjeni svi zakonom predviđeni uvjeti za primjenu članka 557. a ZKP/08., sve s obzirom na to da postoji osnovana sumnja na učin terećenog kaznenog djela (potvrđena optužnica), da visina pretpostavljene imovinske koristi koju je stekao optuženik u ovom postupku iznosi 100.000,00 kuna, kao i da je opseg imovine obuhvaćene privremenom mjerom osiguranja razmjeran iznosu terećenim djelom protupravno stečene imovinske koristi, dok se postojanje opasnosti da tražbina Republike Hrvatske s ove osnove neće moći biti ostvarena ili će njezino ostvarenje biti otežano, sukladno članku 557. b stavku 1. ZKP/08., po zakonu pretpostavlja.

 

Zbog navedenog, kako žalbenim navodima nisu s uspjehom dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, a ispitivanjem pobijanog rješenja nisu nađene povrede na koje ovaj žalbeni sud, u smislu članka 494. stavka 4. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 8. listopada 2020.

 

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v. r.