- 1 -              I Kž-Us 89/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž-Us 89/2020-4

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

 

RJEŠENJE

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Gradiški Lovreček, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog T. J. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 2. i člankom 52. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog B. B., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 25. kolovoza 2020. broj Kv I-Us-98/2020-4 (K-Us-7/2017.), u sjednici održanoj 8. listopada 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Žalba optuženog B. B. odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim je rješenjem, pod točkom I. izreke, na temelju članka 557. a stavka 3. (ispravno članka 557. e stavak 3.) Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), produljeno trajanje privremene mjere prema protivniku osiguranja - optuženiku B. B., a radi osiguranja oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom, i to zabranom otuđenja i opterećenja pokretnine – osobnog vozila marke Škoda Octavia registarske oznake …, broja šasije …, godine proizvodnje ...

 

Točkom II. izreke pobijanog rješenja određeno je da ova privremena mjera, sukladno članku 557.e stavku 2. ZKP/08. može trajati najdulje 60 dana od dostave državnom odvjetniku obavijesti o pravomoćnosti odluke kojom je oduzeta imovinska korist, time da će sukladno članku 557. e stavku 3. ZKP/08. sud svaka tri mjeseca ispitati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu privremene mjere te će donijeti rješenje o njezinom produljenju ili ukidanju.

 

Protiv tog je rješenja žalbu podnio optuženi B. B., po branitelju M. Š., s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine pobijano rješenje.

 

Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno članku 495. u vezi članka 474. stavka 1. ZKP/08, dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Nije u pravu žalitelj kada pobija prvostupanjsko rješenje zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka tvrdnjom da se isto, uslijed izostanka razloga o odlučnoj činjenici, ne može ispitati. Naime, žalitelj smatra da je prvostupanjski sud propustio dati razloge zbog kojih smatra realnom opasnost da bi optuženik, bez produljenja privremene mjere, svoje vozilo, koje je sredstvo osiguranja, otuđio. Nasuprot navedenom, prvostupanjski je sud pobijanim rješenjem iznio jasne, potpune, neproturječne i u cijelosti dostatne razloge o svim za konkretnu odluku odlučnim činjenicama. Pri tome, valja naglasiti da, protivno navodu žalbe, jedan od uvjeta primjeni privremenih mjera nije utvrđenje opasnosti da bi, bez ovog instituta, optuženik ili treća osoba otuđili imovinu koja predstavlja sredstvo osiguranja, već opasnosti da tražbina Republike Hrvatske glede oduzimanja imovinske koristi ostvarene protupravnom radnjom neće moći biti ostvarena ili da će njezino ostvarenje bez određivanja privremene mjere biti otežano. Ova se opasnost, kako to pravilno ističe prvostupanjski sud, na temelju članka 557. b ZKP/08. pretpostavlja.

 

Nadalje, pobijajući prvostupanjsko rješenje, žalitelj ne problematizira visinu terećene protupravne imovinske koristi (37.500,00 kuna), kao ni razmjer između te koristi i vrijednosti privremenom mjerom obuhvaćene imovine (vozilo čija je vrijednost prije 12 godina iznosila 83.800,00 kuna), već u prvom redu osporava zakonski rok trajanja mjera, kao jedan od uvjeta za mogućnost daljnjeg produljenja primjene privremene mjere osiguranja oduzimanja imovine pribavljene protupravnom radnjom, ističući pri tome da kazneni postupak "još nije niti započeo jer sud nije u mogućnosti održati rasprave".

 

Protivno ovom žalbenom navodu, valja ukazati na odredbu članka 557.e stavka 2. ZKP/08., kojom je propisano da nakon potvrđivanja optužnice privremene mjere mogu trajati najdulje 60 dana od kada je državnom odvjetniku dostavljena obavijest o pravomoćnosti odluke kojom je imovinska korist oduzeta. Kako je u ovom kaznenom postupku optužnica potvrđena 3. listopada 2017., te je postupak ušao u novi stadij, dok je privremena mjera čije se trajanje pobijanim rješenjem produljuje određena 12. veljače 2018., to protivno izloženim žalbenim razlozima, naprijed navedeni zakonski rok, sve neovisno o mogućnosti suda da zakaže raspravu, očito nije istekao.

 

Slijedom svega izloženog, pravilno je i na zakonu osnovano prvostupanjski sud ocijenio da su u konkretnom slučaju ispunjeni svi zakonom predviđeni uvjeti za primjenu članka 557. a ZKP/08. Naime, potvrđenom je optužnicom utvrđeno postojanje osnovane sumnje na učin terećenog kaznenog djela, visina pretpostavljene imovinske koristi koju je stekao optuženi B. B. u ovom postupku iznosi 37.500,00 kuna, opseg imovine obuhvaćene privremenom mjerom osiguranja razmjeran je iznosu inkriminiranim djelom protupravno stečene imovinske koristi, dok se, kao što je ranije navedeno, postojanje opasnosti da tražbina Republike Hrvatske s ove osnove neće moći biti ostvarena ili će njezino ostvarenje biti otežano, sukladno članku 557. b stavku 1. ZKP/08., po zakonu pretpostavlja.

 

Stoga, a kako žalbenim navodima nisu s uspjehom dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, dok ispitivanjem pobijanog rješenja nisu nađene povrede na koje ovaj žalbeni sud, u smislu članka 494. stavka 4. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 8. listopada 2020.

 

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v. r.