- 1 -              I Kž 547/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 547/2020-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Davorke Simunić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. V. Š. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 246. st. 1. i 2. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi opt. D. Š.-D. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli – Pola od 3. rujna 2020. broj Kv I-163/2020-4 (K-8/2020-30), u sjednici održanoj 8. listopada 2020.,

 

r i j e š i o   j e :

 

I. U povodu žalbe opt. D. Š. – D., a po službenoj dužnosti, ukida se pobijano rješenje i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

II. Uslijed odluke pod I., žalba opt. D. Š. – D. je bespredmetna.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Puli – Pola, pod toč. I., opt. D. Š. – D. određena je privremena mjera zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine upisane u zk.ul. 1125 k.o. V., Općinskog suda u Pazinu, zemljišnoknjižnog odjela P. k.č. br. 530/4, u naravi kuća i dvorište površine 1139 m2, 1. suvlasnički dio 86/508, etažno vlasništvo (E-1), s kojim je neodvojivo povezano pravo vlasništva sa stanom u dijelu prizemlja zgrade, u Planu oznake "A", ukupne površine 85,63 m², koji se posebni dio proteže i na sporedni dio nekretnine – u naravi dvorište u planu oznake "A1" koji se posebni dio proteže i na sporedni dio nekretnine – u naravi dvorište u planu oznake "A1", uz zabilježbu zabrane otuđenja i opterećenja naznačene nekretnine u zemljišnoknjižnom odjelu P. Općinskog suda u Pazinu.  Pod toč. II. određeno je da ta privremena mjera može trajati najdulje 60 dana od dana dostave državnom odvjetniku obavijesti o pravomoćnosti odluke kojom je oduzeta imovinska korist.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnijela opt. D. Š. – D. po branitelju, odvjetniku P. P., ne navodeći izrijekom žalbene osnove, a predlažući da se privremena mjera ukine.

 

Spis je, sukladno čl. 495. u vezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Ispitujući pobijano rješenje u povodu žalbe optuženice, a po službenoj dužnosti prema čl. 494. st. 4. ZKP/08., Vrhovni sud Republike Hrvatske je kao drugostupanjski sud utvrdio da je u istom ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08., zbog čega se ono ne može ispitati.

 

Naime, prvostupanjski je sud u obrazloženju pobijanog rješenja utvrdio postojanje osnovane sumnje te ponovio navode iz optužnice da je tržišna vrijednost nekretnine u odnosu na koju je određena privremena mjera, a koju je optuženica kupila za iznos od 81.000,00 eura, bila 99.465,24 eura, čime je ona pribavila nepripadnu materijalnu dobit u iznosu od 131.500,00 kuna (točka 5. optužnice), dok je radnjama opisanima u točkama 4., 5. i 6. optužnice ukupno stekla protupravnu imovinsku korist u iznosu od 325.622,90 kuna (cca 43.416,00 eura). Potom su citirane odredbe čl. 557.b st. 1. i čl. 557.a st. 2. ZKP/08. koje se odnose na postojanje opasnosti od otežanog ostvarenja tražbine koja se osigurava privremenom mjerom, odnosno, na najdulje trajanje privremene mjere.

 

Iz citiranih navoda proizlazi kako je prvostupanjski sud propustio izvršiti procjenu razmjernosti između vrijednosti zaplijenjene imovine i iznosa imovinske koristi za koju se optuženicu sumnjiči da ju je stekla inkriminiranim radnjama, te okolnosti postojanja takvog razmjera jasno i valjano obrazložiti. Ovo pogotovo kada se ima u vidu da je, prema navodima obrazloženja prvostupanjskog rješenja, nepripadno stečena imovinska korist više nego dvostruko manja od vrijednosti nekretnine na kojoj se određuje privremena mjera.

 

Naime, čl. 4. st. 1. ZKP/08. izričito navodi da svaka radnja ili mjera ograničenja slobode ili prava utemeljena na tom Zakonu mora biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju. Iako vrijednost blokirane imovine ne mora nužno odgovarati vrijednosti pretpostavljene imovinske koristi naznačene u optužnici, ne smije je niti značajno nadmašiti, jer bi to narušilo pravičnu ravnotežu između poduzete mjere zadiranja u pravo vlasništva i cilja koji se primjenom te mjere želi ostvariti i time bilo u suprotnosti s čl. 1. st. 2. Protokola br. 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Potreba obrazlaganja opisanog razmjera istaknuta je u više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, primjerice I Kž-311/2016, I Kž-382/2016, I Kž-659/2016, kao i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske od 14. srpnja 2020. broj U-III-1159/2017, sve u skladu s pravnim standardima primijenjenima u presudi Europskog suda za ljudska prava Džinić protiv Hrvatske.

 

Budući da pobijano rješenje ne sadrži razloge o razmjeru između vrijednosti nepripadno stečene imovinske koristi i vrijednosti zaplijenjene imovine, kao neophodnom sastojku rješenja o određivanju privremene mjere, zbog čega se to rješenje ne može ispitati, počinjena je bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08., pa je u povodu žalbe opt. D. Š. – D., a po službenoj dužnosti, pobijano rješenje trebalo ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Zbog navedenog, žalba optuženice u kojoj osporava utvrđeno činjenično stanje je bespredmetna.

 

Pri ponovnom odlučivanju prvostupanjski će sud voditi računa o naprijed navedenim okolnostima te će ocijeniti i valjano obrazložiti postoji li razuman odnos razmjernosti između vrijednosti predmeta na koji se privremena mjera odnosi i iznosa pretpostavljene imovinske koristi, što će potom valjano obrazložiti.

 

Budući da je pobijano rješenje ukinuto iz formalnopravnih razloga, to se ovaj sud nije upuštao u razmatranje navoda u žalbi optuženice. Ti će se razlozi razmatrati u povodu eventualne žalbe nakon donošenja novog prvostupanjskog rješenja i postupanja po uputama ovog drugostupanjskog suda.

 

Slijedom navedenog, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 3. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 8. listopada 2020.