- 1 -              II Kž 413/2020-4

Broj: II Kž 413/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog L. J., zbog kaznenog djela iz članka 111. točaka 2. i 4. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17. i 118/18. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog L. J. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 15. rujna 2020. broj Kv I-48/20. (K-40/19.), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 8. listopada 2020.,

r i j e š i o   j e :

Odbija se žalba optuženog L. J. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog L. J. zbog kaznenih djela iz članka 111. točaka 2. i 4. te članka 111. točaka 2. i 4. u vezi s člankom 34. KZ/11., na temelju članka 131. stavka 3. i članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog L. J. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi L. J. po branitelju, odvjetniku B. M., s prijedlogom pobijano rješenje ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu "radi otklanjanja navedenih nedostataka", odnosno pobijano rješenje preinačiti i optuženiku ukinuti istražni zatvor te ga pustiti na slobodu ili mu odrediti neku od mjera opreza ili istražni zatvor u domu.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu optuženik kada tvrdi da prvostupanjski sud nije dao dostatne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, upirući time na ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

Prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve činjenice, kako one koje se odnose na postojanje osnovane sumnje, kao opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora propisane člankom 123. stavkom 1. ZKP/08., koju žalitelj ni ne osporava, tako i one koje se odnose na ispunjenje posebne pretpostavke za primjenu te mjere protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Također, suprotno iznesenim žalbenim prigovorima, prvostupanjski je sud valjano i dostatno obrazložio i zašto smatra da se utvrđena iteracijska opasnost može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora te kako nije prihvatljivo zamijeniti je blažim mjerama predviđenim odredbama ZKP/08. ili mjerom istražnog zatvora u domu. Prema tomu, a kako je pobijano rješenje u cijelosti sastavljeno sukladno odredbi članka 124. stavka 3. ZKP/08., to nije počinjena bitna postupovna povreda na koju upire optuženik. O iznesenim prigovorima žalitelja u pogledu vjerodostojnosti pojedinih do sada prikupljenih dokaza, vodit će računa raspravni sud tijekom daljnjeg kaznenog postupka, kao što će i odluka o optuženikovoj kaznenopravnoj odgovornosti biti u nadležnosti raspravnog vijeća.

Nasuprot daljnjim žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da u konkretnoj situaciji i dalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog L. J. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Postojanje bojazni od ponavljanja kaznenog djela prvostupanjski sud pravilno utvrđuje u okolnostima počinjenja kaznenih djela za koja je optuženik prema potvrđenoj optužnici osnovano sumnjiv, a te okolnosti, nasuprot tvrdnjama žalitelja, konkretno i dostatno obrazlaže. Naime, uložena optuženikova nepopustljivost, naročito izražena i uporna agresivnost optuženika tijekom inkriminiranog događaja te vrsta i količina predmeta za koje je optuženik osnovano sumnjiv da ih je upotrijebio, kao i činjenica da su žrtve kaznenih djela, inače optuženikovi susjedi, osobe poznih godina života (starosti 92 i 87 godina), upućuju na postojanje veće kriminalne količine optuženikovog protupravnog postupanja, a time i na konkretnu i razborito predvidivu iteracijsku opasnost na strani optuženika.

Ujedno, sud prvog stupnja je pravilno pritom uzeo u obzir psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje, kojim je utvrđeno da je optuženik osoba sa značajkama poremećaja ličnosti kombiniranog graničnog i narcističkog tipa, kod kojeg zbog težine patologije ličnosti i dosadašnjeg visokog potencijala za agresivno ponašanje, uz zlouporabu marihuane i štetne uporabe drugih sintetskih droga, postoji rizik i mogućnost ponavljanja sličnih djela, pa je zato opravdana primjena sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja ambulantnog tipa. Imajući, pritom, u vidu da je optuženik pravomoćno osuđen zbog prekršaja iz Zakona o suzbijanja zlouporabe droga, stav je i ovog suda da okolnosti počinjenja kaznenih djela za koje je optuženik osnovano sumnjiv valja cijeniti u smislu višeg stupnja kriminalne volje optuženika u protupravnom postupanju, a stoga i u vidu postojanja iteracijske opasnosti na njegovoj strani.

Sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti te uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, unatoč činjenici da je optuženik do sada kazneno neosuđivan, upućuju na postojanje visokog stupnja vjerojatnosti da će on boravkom na slobodi ponoviti isto ili slično kazneno djelo. Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio da je nužno daljnje produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., radi otklanjanja opasnosti od njegova ponovnog činjenja kaznenih djela u slučaju boravka na slobodi. Ista se svrha, imajući na umu kvalitetu i značaj svih odlučnih okolnosti, za sada ne bi mogla ostvariti niti jednom drugom mjerom iz kataloga blažih mjera propisanih odredbama ZKP/08., kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

Žalitelj ujedno smatra da je narušeno načelo razmjernosti, ponavljajući kako se razdoblje provedeno u istražnom zatvoru pretvara u izdržavanje kazne. Ističe se, međutim, žalitelju da prilikom ocjenjivanja eventualne povrede tog načela, sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08., sud vodi računa o razmjeru između težine počinjenih kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Imajući na umu sve navedeno, kao i odredbe iz članka 133. stavaka 1., 3. i 4. ZKP/08., o maksimalnom trajanju istražnog zatvora, ovaj sud ocjenjuje da za sada nije došlo do povrede načela razmjernosti.

Slijedom navedenog, a budući da niti ostalim žalbenim prigovorima nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a pritom nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 8. listopada 2020.

Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Ranko Marijan, v.r.