- 1 -              II Kž 421/2020-4

Broj: II Kž 421/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog P. I., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog P. I. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 28. rujna 2020. broj Kv I-322/2020-7. (K-20/2020.), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 8. listopada 2020.,

r i j e š i o   j e :

Odbija se žalba optuženog P. I. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog P. I., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 1. i članka 179.a KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 131. stavkom 1. (pravilno je: stavkom 3.) Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog P. I. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi P. I. po branitelju, odvjetniku Đ. V., s prijedlogom pobijano rješenje ukinuti te optuženiku odrediti mjere opreza.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima, prema ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da protiv optuženog P. I. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove propisane u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, koju žalitelj niti ne osporava, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora i neprikladnosti njegove zamjene blažim mjerama.

Nasuprot tvrdnjama žalitelja, postojanje konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti na strani optuženika, koja se ne može s uspjehom otkloniti primjenom blažih mjera, prvostupanjski sud pravilno utvrđuje u okolnostima počinjenja kaznenih djela za koje je optuženik prema potvrđenoj optužnici osnovano sumnjiv, a te okolnosti konkretno i valjano obrazlaže. Naime, dugotrajnost inkriminiranog razdoblja te brojnost poduzetih protupravnih radnji, kao i okolnosti počinjenja kaznenih djela koja se optuženiku stavljaju na teret, u kojima se očituje optuženikova ustrajnost te agresivnost, upućuju na postojanje veće kriminalne količine optuženikovog protupravnog postupanja. Kada se uz to ima na umu da je oštećenica, optuženikova supruga, osoba znatno narušenog zdravlja, koja je tijekom inkriminiranog razdoblja imala operaciju tumora na mozgu, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako te okolnosti, u svojoj ukupnosti, predstavljaju one osobite okolnosti koje, neovisno o dosadašnjoj neosuđivanosti optuženika, upućuju na postojanje iteracijske opasnosti na strani optuženika.

Kraj takvog stanja stvari, bez značaja su tvrdnje žalitelja kojima osporava iteracijsku opasnost kod optuženika, navodeći kako je dosadašnji boravak u istražnom zatvoru "odgojno djelovao" na optuženika. To tim više kada se uzme u obzir da je optuženik tijekom boravka u istražnom zatvoru pokušao, preko posrednika, doći do žrtve (službena bilješka na listu 113. spisa).

Stoga i ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da će se za sada jedino daljnjom primjenom mjere istražnog zatvora protiv optuženog P. I. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kao najstrože mjere osiguranja njegove prisutnosti, ostvariti svrha istražnog zatvora i s uspjehom otkloniti opasnost od ponavljanja djela. Protivno tvrdnjama žalitelja, pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako činjenica da žrtva više ne živi u zajedničkom kućanstvu s optuženikom, a u tijeku je postupak razvoda braka, sama po sebi, ne predstavlja odlučnu okolnost koja bi utjecala na zaključak o postojanju vjerojatnosti da će optuženik, boravkom na slobodi, ponoviti isto ili slično kazneno djelo. Naime, imajući na umu kvalitetu i karakteristike okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika, očito je da se svrha istražnog zatvora, za sada, ne bi učinkovito mogla ostvariti njegovom zamjenom niti jednom drugom mjerom iz kataloga blažih mjera propisanih odredbama ZKP/08., pa tako ni mjerama opreza koje u žalbi predlaže optuženik, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

Budući da niti ostalim žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 8. listopada 2020.

Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Ranko Marijan, v.r.