- 1 -              I Kž 454/2020-6

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 454/2020-6

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okr. Ž. M., zbog kaznenog djela iz čl. 110. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okr. Ž. M. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 25. lipnja 2020. broj Kov-1/2020., u sjednici održanoj 8. listopada 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I. Odbacuje se žalba okr. Ž. M., u odnosu na toč. I. izreke pobijanog rješenja, kao nedopuštena.

 

II. Odbija se žalba okr. Ž. M., u odnosu na toč. II. izreke pobijanog rješenja, kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem, pod točkom I. izreke, na temelju čl. 351. st. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), odbačen je prijedlog okr. Ž. M. za izdvajanjem iz spisa predmeta, kao nezakonitog dokaza, biološkog vještačenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja I. V. od 19. kolovoza 2019. (listovi 36. do 44. spisa).

 

Pod točkom II. izreke pobijanog rješenja, na temelju čl. 351. st. 2. u vezi s čl. 86. st. 1. ZKP/08., odbijen je prijedlog okr. Ž. M. za izdvajanjem iz spisa predmeta, kao nezakonitog dokaza, sudskomedicinskog vještačenja prof. dr. sc. M. D. G. od 27. rujna 2019. (listovi 209. do 219. spisa).

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okr. Ž. M., po braniteljici D. K., odvjetnici iz S., bez izričitog navođenja žalbene osnove. Predlaže "... Višem sudu ... da u cijelosti usvoji žalbu ..." i pobijano rješenje preinači.

 

Spis je, u skladu s odredbom čl. 495. u vezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba podnesena protiv toč. I. izreke pobijanog rješenja je nedopuštena, a žalba u odnosu na toč II. izreke pobijanog rješenja je neosnovana.

 

Uvodno se napominje kako je pobijano rješenje, nepotrebno, opterećeno neselektivnim elaboriranjem cijelog tijeka sjednice optužnog vijeća i doslovnim prepisivanjem svih navoda stranaka izrečenih na sjednici.

 

Žalitelj, promašeno, problematizira stvarnu nadležnosti Vrhovnog suda Republike Hrvatske za odlučivanje u drugom stupnju o žalbama protiv odluka županijskih sudova. Isticanjem, navodne, "... paradoksalne situacije ...", nastale nakon donošenja rješenja Ustavnog suda Republike Hrvatske od 17. prosinca 2019. broj U-I-4658/2019., U-I-4659/2019., kojim je pokrenut postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom čl. 19.e Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.) i čl. 26.a Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 28/13., 33/15., 82/15. i 67/18.), žalitelj ispušta iz vida da je tim rješenjem, privremeno, obustavljeno izvršenje svih pojedinačnih akata i radnji koje se poduzimaju na temelju osporenih zakonskih odredaba.

 

U odnosu na toč. I. izreke

 

Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je dopuštena njegova žalba uložena protiv odluke sadržane u toč. I. izreke pobijanog rješenja.

 

Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio kako je prijedlog za izdvajanjem biološkog vještačenja već bio istaknut na sjednici optužnog vijeća 5. ožujka 2020., na kojoj su stranke bile uredno upozorene prema čl. 350. st. 2. ZKP/08. Na toj sjednici je isti prijedlog bio odbijen, a rješenje od 5. ožujka 2020. broj Kov-1/2020. je pravomoćno 9. travnja 2020.

 

Protivno navodima žalbe, okolnost da je nova braniteljica okrivljenika došla do "novog saznanja", kojim nije raspolagao prijašnji okrivljenikov branitelj, a radi se o, navodnoj, povredi "novog" članka Pravilnika o načinu uzimanja uzoraka biološkog materijala i provođenja molekularno-genetske analize ("Narodne novine" broj 120/14.), ne predstavlja iznošenje novih činjenica. Stoga se ne radi niti o opravdanom razlogu za, ponovno, podnošenje prijedloga za izdvajanje istog dokaza, u smislu čl. 350. st. 2. ZKP/08. Pored toga, žalitelj zanemaruje kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske već razmatrao zakonitost istog dokaza. Rješenjem od 9. travnja 2020. broj I Kž-196/2020. odbijeni su, kao neosnovani, prigovori žalitelja kojima se upiralo na nezakonitost istog dokaza u smislu čl. 10. ZKP/08.

 

Slijedom izloženog, prijedlog za izdvajanjem biološkog vještačenja, kao nezakonitog dokaza, podnesen je protivno čl. 350. st. 2. ZKP/08. Zato je prvostupanjski sud, pravilno, takav prijedlog odbacio, a prema čl. 351. st. 3. ZKP/08. žalba protiv tog rješenja nije dopuštena.

 

Stoga je odlučeno kao u izreci ovog rješenja, pod toč. I.

 

U odnosu na toč. II. izreke

 

Nije u pravu okr. Ž. M. kada tvrdi da je sudskomedicinsko vještačenje prof. dr. sc. M. D. G. (listovi 209. do 219. spisa) nezakonit dokaz.

 

Žalitelj zanemaruje da je vještačenje provedeno na temelju, zakonitog, naloga ovlaštenog tužitelja (list 129. spisa), izdanog na temelju čl. 308. i 309. st. 1. u vezi s čl. 321. i 324. ZKP/08., u okviru ovlasti državnog odvjetnika, prema čl. 219. st. 1. ZKP/08. Slučajevi kada se nalaz i mišljenje vještaka ne može upotrijebiti kao dokaz u postupku, propisani su u čl. 311. st. 1. ZKP/08., na koje je imenovana sudska vještakinja bila uredno upozorena. Situacija kada je sudskim vještakom određen liječnik koji je ranije poduzimao pregled i obdukciju tijela, nije propisana kao razlog zbog kojeg se ta osoba ne bi mogla odrediti vještakom. Naime, prema odredbi čl. 320. st. 3. ZKP/08., za vještaka se ne bi mogao odrediti liječnik koji je liječio umrlog, o čemu ovdje, očito, nije riječ.

 

Upirući na mogućnost postojanja "sumnje u pristranost" sudske vještakinje, jer je zaposlenica ustanove u kojoj se poduzimala obdukcija, žalitelj, očito, nastoji osporiti vjerodostojnost nalaza i mišljenja vještakinje. Međutim, vjerodostojnost ovog dokaza cijenit će se, kao i svih drugih dokaza, tijekom dokaznog postupka na raspravi. Žalitelju se, dodatno, skreće pozornost kako se zahtjev za izuzeće, sukladno odredbi čl. 34. st. 2. ZKP/08., koja se prema čl. 37. st. 1. u vezi s čl. 311. ZKP/08. primjenjuje i na vještake, podnosi odmah nakon saznanja za, navodni, razlog izuzeća.

 

Imajući u vidu navedeno, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda kako prijedlog okr. Ž. M. za izdvajanjem sudskomedicinskog vještačenja, kao nezakonitog dokaza, nije osnovan.

 

Nadalje, iz zapisnika sa sjednice optužnog vijeća razvidno je kako žalitelj, unatoč opsežnom problematiziranju pouzdanosti iskaza svjedoka ispitanih pred državnim odvjetnikom, nije predložio izdvajanje i tih dokaza (poleđina lista 533. i list 534. spisa predmeta). Prijedlogom za izdvajanjem svih zapisnika o ispitivanju svjedoka, istaknutom tek u žalbi protiv pobijanog rješenja, žalitelj nastoji ishoditi odluku o zakonitosti dokaza, mimo odredaba ZKP/08.

 

Budući da žalbom okr. Ž. M. nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja, pod toč. II.

 

Zagreb, 8. listopada 2020.