- 1 -              I Kž 529/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 529/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okr. S. G., zbog kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. u vezi sa st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 1. srpnja 2020. broj Kov-30/2019-13., u sjednici održanoj 8. listopada 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

 

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijano rješenje te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

 

Obrazloženje

 

 

Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 355. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), obustavljen je kazneni postupak protiv okr. S. G., zbog kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11., u povodu optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu od 30. prosinca 2019. broj K-DO-46/17.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog povrede kaznenog zakona, s prijedlogom pobijano rješenje ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Spis je, u skladu s odredbom čl. 495. u vezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba je osnovana.

 

U pravu je državni odvjetnik kada tvrdi kako nije bilo osnova za postupanje optužnog vijeća prema odredbi čl. 355. st. 1. toč. 1. ZKP/08.

 

Prvostupanjski sud je ocijenio kako su osnovani navodi obrane da djelo koje se okrivljeniku optužnicom stavlja na teret nije kazneno djelo, jer činjenični opis ne sadrži obilježja kaznenog djela protiv gospodarstva, zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju, iz čl. 246. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11. Navodi se kako je okrivljenik, kao direktor trgovačkog društva I. d.o.o., bio dužan štititi imovinske interese tog društva, a ne trgovačkog društva B. d.o.o., s kojim je sklopio ugovor i kojem je, neispunjenjem ugovornih obveza, prouzročena šteta. Prema stavu prvostupanjskog suda, takvim postupanjem okrivljenika, nije ostvareno biće kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11., jer su oštećeni imovinski interesi društva B. d.o.o., o kojima okrivljenik nije bio dužan brinuti. Sud prvog stupnja smatra kako nisu ostvarena sva bitna obilježja kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju, iz čl. 246. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11., jer je počinitelj prouzročio štetu onomu o čijim imovinskim interesima nije dužan voditi brigu.

 

S pravom žalitelj tvrdi da je prvostupanjski sud propustio imati u vidu kako, iz postojećeg činjeničnog supstrata, proizlazi da je na račun društva I. d.o.o. bilo uplaćeno 16.218.482,40 kuna, od kojeg je okrivljenik, neovlašteno, sebi isplatio dio u iznosu 877.039,58 kuna. Sukladno ugovornim obvezama, a prema činjeničnom opisu, ukupno uplaćeni iznos je pripadao društvu I. d.o.o. Ako je dio te vrijednosti, neovlašteno, isplaćen u korist okrivljenika, moglo bi se raditi o postupku kojim je prouzročena šteta društvu I. d.o.o., o čijim se imovinskim interesima okrivljenik dužan brinuti.

 

Odredbom čl. 355. st. 1. toč. 1. ZKP/08. propisana je obustava kaznenog postupka kada djelo, koje je predmet optužbe, nije kazneno djelo. Dakle, ova odredba ne propisuje situaciju kada sud smatra da se činjenični supstrat, koji je predmet optužbe, ne bi mogao podvesti pod predloženu pravnu oznaku, odnosno kada sud smatra da nema dovoljno dokaza za pravnu oznaku djela koje je predmet optužbe.

 

Za optužno vijeće, kako to slijedi iz odredbe čl. 357. st. 2. ZKP/08., nije odlučna pravna ocjena djela, koju je državni odvjetnik označio u optužnici. Odlučno je postojanje dovoljno dokaza iz kojih proizlazi osnovana sumnja za kazneno djelo činjenično opisano u optužnici. Ukoliko bi optužno vijeće ocijenilo da je, u konkretnom slučaju, potrebno bolje razjašnjenje stvari, trebalo je postupiti prema čl. 356. st. 1. ZKP/08., te optužnicu vratiti državnom odvjetniku s obrazloženjem razloga zbog kojih nije potvrđena.

 

U pravu je, zato, žalitelj da sud prvog stupnja nije dovoljno pažljivo razmotrio činjenični supstrat kaznenog djela koji je okrivljeniku stavljen na teret, niti je vodio računa o citiranim zakonskim odredbama.

 

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje je ukazano ovim rješenjem.

 

Potom će donijeti novu, na zakonu zasnovanu odluku, koju će valjano obrazložiti.

 

Slijedom izloženog trebalo je, prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika, sukladno odredbi čl. 494. st. 3. toč. 3. ZKP/08., ukinuti pobijano rješenje, te odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 8. listopada 2020.