- 1 -              II Kž 411/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 411/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Gradiški Lovreček, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. H., zbog kaznenog djela iz članka 110. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 17. rujna 2020. broj Kovm-2/2020-5, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 8. listopada 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

             

Žalba okrivljenog M. H. odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim je rješenjem, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog M. H., zbog kaznenog djela ubojstva iz članka 110. KZ/11. te kaznenog djela bludne radnje iz članka 155. stavka 3. u vezi s člankom 154. stavkom 1. točkom 2. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 131. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), produljen istražni zatvor protiv okrivljenika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

Protiv tog je rješenja žalbu podnio okrivljeni M. H. po branitelju, odvjetniku D. V.-T., s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da "stavi izvan snage pobijano rješenje, te ukine istražni zatvor protiv okr. M. H., podredno da isto rješenje preinači na način da istražni zatvor zamijeni mjerom opreza".

 

Žalba okrivljenika nije osnovana.

 

Nije u pravu okrivljenik kada, osporavajući zaključak prvostupanjskog suda o postojanju iteracijske opasnosti, ističe da po tom sudu utvrđene činjenice ne predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja djela na slobodi. Naprotiv navedenom, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i ocijenio sve činjenice temeljem kojih je osnovano zaključio o potrebi daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika upravo iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

Naime, okrivljenik se na razini osnovane sumnje tereti da je svoju izvanbračnu suprugu, majku četvero djece, tijekom verbalnog sukoba (koji je prema podacima u spisu predmeta očito trajao od ranije), s obje ruke uhvatio za vrat i snažno stiskao sve dok nije izgubila svijest i srušila se na pod, nakon čega u stan nije pustio njenu kćer koja je čuvši majčino vrištanje došla do ulaznih vrata i dozivala majku, zbog čega je pozvala policiju te je tek njihovim dolaskom okrivljenik otvorio vrata stana u kojem je oštećenica zatečena u besvjesnom stanju te prevezena u bolnicu u kojoj je, nekoliko dana kasnije preminula. Nalazom i mišljenjem medicinskog vještaka proizlazi da je oštećenica inkriminirane zgode zadobila više ozljeda koje u svom zbiru predstavljaju osobito tešku tjelesnu ozljedu pri kojoj su dominantno značenje imale ozljede vrata nastale pritiskom na vrat prstima (gušenje), koje je za posljedicu imalo nastup asfiksije uz nepovratno oštećenje mozga i drugih organskih sustava na što se nadovezala upala pluća i oštećenje plućnog tkiva kao neposredan uzrok smrti. Izloženi način počinjenja djela, kao i postupanje nakon inkriminiranog čina, a imajući u vidu i nastalu posljedicu (smrt izvanbračne supruge, majke četvero djece), potpuno osnovano prvostupanjski sud cijeni nepopustljivim, naročito upornim i agresivnim, što i po ocjeni ovog suda ukazuje na viši stupanj kriminalne volje koja je, kao takva, pravilno cijenjena u kontekstu opstojnosti opasnosti od ponavljanja djela kod okrivljenog M. H.

 

Uz navedeno, okrivljenik je osnovano sumnjiv i za učin kaznenog djela bludne radnje na štetu pastorke, djeteta E. P., koje je na razini osnovane sumnje počinjeno kroz vrijeme od svibnja 2019. do ožujka 2020. u tri odvojena događaja, što također govori o ustrajnosti i upornosti u počinjenju. U odnosu na žalbeno inzistiranje na nevjerodostojnosti terećenja maloljetne oštećenice, valja istaknuti da je uvjet primjeni mjere istražnog zatvora postojanje osnovane sumnje na učin djela, koje u ovom trenutku u odnosu na okrivljenog postoji, sve neovisno o tome što tetka oštećenice i njezin otac izražavaju sumnju da bi se takvo što dogodilo. Naime, ovi svjedoci nemaju neposrednih saznanja o terećenom djelu na štetu maloljetne oštećenice, o kojem ona u svom iskazu govori na način istovjetan činjeničnom opisu djela. Pri tome, pravilno prvostupanjski sud ističe da optužno vijeće u ovom stadiju kaznenog postupka nije po zakonu ovlašteno analizirati postojeću dokaznu građu u smislu ocjene vjerodostojnosti i snage pojedinog dokaza.

 

Razmatrajući sve izloženo, nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je odluka o opstojnosti itarecijske opasnosti kao zakonskoj osnovi primjene mjere istražnog zatvora utemeljena isključivo na iskazu maloljetne oštećenice, a koja da je sklona izmišljanju i manipulaciji. Uostalom, njeno terećenje odnosi se na kazneno djelo bludne radnje, a ne i na inkriminirano kazneno djelo ubojstva izvanbračne supruge.

 

Uz navedeno, valjano prvostupanjski sud pri ocjeni postojanja iteracijske opasnosti, sve neovisno o žalbenom minoriziranju ovog dokaza, razmatra i iskaz svjedokinje B. H., bake, odnosno prabake oštećenica, koja je govorila o okrivljenikovim ranijim izljevima bijesa ("a lice mu se izobličilo od bijesa"), kako u odnosu na nju, tako i u odnosu na oštećenicu.

 

S obzirom na sve navedeno te činjenicu da je okrivljenik u ovom postupku na razini osnovane sumnje terećen za dva teška kaznena djela, a uz akceptiranje činjenice da u dobi od 31 godinu do sada prema stanju spisa on nije dolazio u sukob sa zakonom, zaključak je i Vrhovnog suda Republike Hrvatske da se produljenje mjere istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. radi otklona postojeće, kod okrivljenika utvrđene iteracijske opasnosti, u ovom trenutku, ukazuje potrebnim i opravdanim. Također, imajući u vidu izložene razloge pobijanog rješenja, s pravom prvostupanjski sud zaključuje da se, za sada, ista svrha ne može ostvariti niti jednom blažom mjerom predviđenom ZKP/08.

 

Budući da žalbenim navodima nije dovedena u sumnju osnovanost i zakonitost pobijanog rješenja niti je ispitivanjem istog, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., ovaj drugostupanjski sud utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 8. listopada 2020.

 

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v. r.