- 1 -              II Kž 419/2020-4

Broj: II Kž 419/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Gradiški Lovreček, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. L., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 1., člankom 153. stavkom 2. i člankom 34. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 24. rujna 2020. broj Kv I-64/2020-6 (K-16/2020-11), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 8. listopada 2020.,

r i j e š i o   j e :

Žalba optuženog M. L. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog M. L., zbog kaznenih djela iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 1., člankom 153. stavkom 2. i člankom 34. te članka 179.a KZ/11., pod točkom I. izreke, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.). produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Točkom II. izreke pobijanog rješenja određeno je da se u istražni zatvor optuženiku uračunava vrijeme lišenja slobode od 27. siječnja 2020. pa nadalje.

Protiv tog je rješenja žalbu podnio optuženik po branitelju T. J., odvjetniku iz V. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske, prihvaćajući žalbu, pobijano rješenje ukine.

Žalba nije osnovana.

Naime, prvostupanjski sud, prilikom donošenja pobijanog rješenja, potpuno je i pravilno utvrdio sve činjenice temeljem kojih je osnovano zaključio o postojanju opće i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog M. L. iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., te je za svoju odluku dao jasne, potpune i u svemu dostatne razloge. S izloženim zaključkom prvostupanjskog suda, a jednako tako i ocjenom da se utvrđena opasnost od ponavljanja djela u konkretnom slučaju, za sada, ne može s uspjehom otkloniti primjenom blažih mjera, u cijelosti je suglasan i ovaj drugostupanjski sud.

Nasuprot žalbenoj tvrdnji kojom optuženik, paušalno i neobrazloženo, dovodi u pitanje postojanje osnovane sumnje kao temeljnog preduvjeta primjeni mjere istražnog zatvora, za istaknuti je da je prvostupanjski sud detaljno i jasno razlozima pobijanog rješenja nabrojao dokaze iz kojih, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, na razini osnovane sumnje proizlazi da je optuženik ostvario činjenično postupanje koje mu se sada potvrđenom optužnicom Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu od 9. srpnja 2020. broj: Ko-DO-114/2020-1 stavlja na teret.

Nadalje, prvostupanjski sud pobijanom odlukom, na temelju iznesenih jasnih razloga, osnovano zaključuje da u odnosu na optuženika i dalje postoji opasnost da će na slobodi ponoviti isto ili slično kazneno djelo, što primjenu mjere istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. čini nužnom te nadalje opravdanom.

Tako, prvostupanjski sud zaključak o opravdanosti daljnje primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. s pravom nalazi u inkriminiranom načinu i vremenu počinjenja kaznenih djela za koja je okrivljenik ovdje osnovano sumnjiv, koji doista govore o visokom stupnju iskazane kriminalne volje i ustrajnosti te odlučnosti u protupravnom postupanju. Naime, optuženik se tereti da bi kroz vremenski period od gotovo pet godina, grubo i nasilno postupao prema izvanbračnoj supruzi, koju je, često upravo u alkoholiziranom stanju, ne samo verbalno vrijeđao i ponižavao, već i fizički napadao, odgurivao i šamarao po licu i tijelu te od nje zahtijevao spolne odnose na koje je pristajala samo kako bi je on ostavio na miru, sve do kulminacije u događaju iz točke 1. optužnice kada je svoju izvanbračnu suprugu, prethodno zaključavši ulazna vrata kako ne bi mogla izaći, šamarao, udarao rukama i nogama po glavi i tijelu te, uz galamu i psovke, potrgao s nje u tri navrata donje rublje, a po neuspjelom pokušaju ostvarenja spolnog odnosa, odgurnuo s kreveta tako da je pala i zadobila tjelesne ozljede.

Kada se izložene okolnosti, koje ukazuju na značajnu količinu kriminalne volje iskazanu kod optuženika, razmotre u svjetlu nalaza i mišljenja Klinike za psihijatriju o provedenom psihijatrijskom vještačenju optuženog M. L., tada potpuno osnovano prvostupanjski sud zaključuje o postojanju onih osobitih okolnosti koje govore o realnoj i konkretnoj opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, što u cijelosti čini opravdanom daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika.

Naime, iz rezultata provedenog psihijatrijskog vještačenja proizlazi da je optuženiku postavljena dijagnoza ovisnosti o alkoholu uz uočene naglašene disocijalne crte ličnosti. Prema mišljenju vještaka, optuženik je, u okviru svoje ovisnosti, sklon kršenju društveno prihvatljivih normi, pri čemu alkohol poticajno djeluje na manifestaciju agresivnih pulzija, na verbalnoj, ali i fizičkoj razini. Jednako tako, sukladno mišljenju vještaka, inkriminirano postupanje optuženika bilo je pod odlučujućim utjecajem bolesti ovisnosti o alkoholu, dok kod optuženika postoji visoka razina opasnosti od počinjenja novog, težeg kaznenog djela upravo zbog te bolesti, slijedom čega je i predloženo izricanje sigurnosne mjere iz članka 69. KZ/11.

Stoga, imajući na umu kvalitetu i brojnost izloženih okolnosti, i ovaj drugostupanjski sud nalazi da je protiv optuženog M. L. u cijelosti opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., time da se ista svrha, dakle, otklanjanje utvrđene opasnosti od ponavljanja djela na slobodi, u ovom trenutku ne može ostvariti kojom drugom blažom mjerom, kako to pravilno ocjenjuje prvostupanjski sud. Pri tome, a vodeći računa o svemu izloženom, potpuno osnovano prvostupanjski sud zaključuje da činjenica što žrtva više ne živi u zajedničkom kućanstvu s optuženikom, sama za sebe, nije takvog značaja da bi bila dostatan osnov za zamjenu, za sada i dalje nužne mjere istražnog zatvora drugom, blažom mjerom.

S obzirom na to da žalbom okrivljenika nije dovedena u sumnju osnovanost i zakonitost pobijanog rješenja niti je ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. ovaj sud našao koju povredu na koju je po službenoj dužnosti obvezan paziti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 8. listopada 2020.

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v. r.