Poslovni broj: 66 Pž-3606/2018-2

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

 

 

Poslovni broj: 66 Pž-3606/2018-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivice Omazića, predsjednika vijeća, Tatjane Kujundžić Novak, suca izvjestitelja i Ivane Mlinarić člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. d.o.o., OIB …, N., kojeg zastupa punomoćnik S. M., odvjetnik u Č., protiv tuženika P. d.o.o., OIB …, J., kojeg zastupa punomoćnik D. J., odvjetnik u Z., radi utvrđenja osnovanosti osporene tražbine, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1043/2017-14 od 9. ožujka 2018., u sjednici vijeća održanoj 7. listopada 2020.

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1043/2017-14 od 9. ožujka 2018.

 

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 19.425,00 kn kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom u točki I. izreke odbijen je u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje osnovanosti osporene tražbine u iznosu od 1.353.124,10 kn. U točki II. odbijen je tužiteljev zahtjev za trošak, a u točki III. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 33.850,00 kn, u roku od osam dana.

 

Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-5740/2016 od 6. ožujka 2017., osporena tužiteljeva tražbina u iznosu od 1.353.124,10 kn, koja je prijavljena u postupku predstečajne nagodbe i da je tužitelj upućen na pokretanje predmetne parnice radi utvrđenja njene osnovanosti. Tužitelj navodi da je u predstečajnom postupku prijavio tražbinu u ukupnom iznosu od 2.531.991,25 kn, od koje je tuženik osporio tražbinu u iznosu od 1.353.124,10 kn. Tvrdi da se ukupno prijavljeno potraživanje odnosi na račune za isporučenu robu i to: račun 30 od 10. ožujka 2016. na iznos od 1.618.562,50 kn, račun 131 od 18. kolovoza 2016. na iznos od 313.428,75 kn i kratkoročnu pozajmicu u iznosu od 600.000,00 kn, koja je isplaćena tuženiku temeljem kunskog platnog naloga od 21. ožujka 2016. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je naveo kako se zbog činjenice korištenja prava na odbitak pretporeza po računu 30-1-1 od 10. ožujka 2016. smatra da je njegovo potraživanje osnovano, u smislu odredbe čl. 221.b Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07– odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje u tekstu: ZPP). Stoga zahtijeva utvrđenje osnovanosti osporene tražbine u iznosu od 1.353.124,10 kn.

 

U odgovoru na tužbu tuženik navodi da proizvodi pogrebnu opremu za koju mu je, između ostalog, potrebna sirovina u vidu drva, da je tužitelj znao da tuženika svi ostali dobavljači traže da avansno plati potrebne sirovine, a umjesto i da tužitelju avansno plati potrebne daske topole da je tužitelj pristao na to da mu izda račun na cjelokupan iznos cijene daske topole i da isti knjiži u svojim poslovnim knjigama, iako u tom trenutku ugovorena količina daske nije bila isporučena, a ni kasnije. Navodi da je knjižio u knjizi ulaznih računa račun tužitelja 30-1-1 od 10. ožujka 2016. na iznos od 1.618.562,50 kn, iako mu daske topole samica debljine 25 mm u količini od 1363 m3, koja se navodi u tom računu, još nisu bile isporučene, a ni kasnije.

 

Nakon provedenog dokaznog postupka uvidom u isprave u spisu sud je odbio tužbeni zahtjev za utvrđenje osnovanosti osporene tražbine kao neosnovan, jer je iz izvedenih dokaza zaključio da je tuženik dokazao da ne postoji tražbina tužitelja po računu R1 30-1-1 od 10. ožujka 2016. preko iznosa koji mu je priznat u postupku predstečajne nagodbe, kao i da ne postoji uopće tražbina tužitelja po računu R1 132-1-1 od 18. kolovoza 2016.

 

Protiv presude u cijelosti žalbu je podnio tužitelj iz svih žalbenih razloga. U bitnome navodi da je počinjena bitna povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a ujedno mu je uskraćeno Ustavom i zakonom propisano pravo na pravično suđenje jer sud nije proveo dokaze predložene po tužitelju. Ujedno smatra da je sud trebao ostaviti tužitelju primjeren rok za dostavu spornih dostavnica na ročištu 21. veljače 2018, što nije učinio već je zaključio pripremno ročište. Svojim postupanjem sud je počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno je utvrdio činjenično stanje i pogrešno je primijenio materijalno pravo zbog čega je neosnovana i odluka o troškovima postupka. Predlaže da ovaj sud ukine pobijanu odluku i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U odgovoru na žalbu tuženik osporava žalbene navode, predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potražuje trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 19.425,00 kn.

 

Žalba nije osnovana.

 

Ispitavši pobijanu presudu na temelju čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

 

Postupak radi utvrđivanja osporenih tražbina u predstečajnom postupku provodi se odgovarajućom primjenom pravila o postupku radi utvrđivanja osporenih tražbina u stečajnom postupku čl. 48. st. 5. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 71/15 i 104/17; dalje u tekstu: SZ).

 

U konkretnom slučaju tužiteljeva tražbina je osporena u iznosu od 1.353.124,10 kn i rješenjem poslovni broj St-5740/16 od 6. ožujka 2017., (str. 5.-17. spisa), upućen je u parnicu radi utvrđenja osporene tražbine. Na rješenje suda o upućivanju na parnicu tužitelj je podnio žalbu, a ovaj sud je postupajući po žalbi tužitelja rješenjem poslovni broj Pž-2136/2017-2 od 10. travnja 2017., potvrdio prvostupanjsko rješenje.

 

Između stranaka nije sporno:

- da je tužitelj u predstečajnom postupku prijavio tražbinu po osnovi računa R1 30-1-1 od 10. ožujka 2016. u iznosu od 1.618.562,50 kn, po osnovi računa R1 132-1-1 od 18. kolovoza 2016. u iznosu od 313.428,75 kn i na temelju pozajmice u iznosu od 600.000,00 kn

- da mu je tuženik u postupku predstečajne nagodbe priznao dug po osnovi pozajmice u iznosu od 600.000,00 kn, dug po osnovi računa R1 30-1-1 od 10. ožujka 2016. u iznosu od 250.743,00 kn što se odnosi na cijenu isporučenih dasaka topole u količini od 263,94 m3, iznos od 323.712,50 kn što se odnosi na porez na dodanu vrijednost koji je obračunat po tom računu, kao i dug u iznosu od 4.411,65 kn,

- da je tuženik po računu R1 30-1-1 od 10. ožujka 2016. koristio pravo na odbitak pretporeza.

 

Sporno je između stranaka je li roba po računu R1 30-1-1 od 10. ožujka 2016. u cijelosti isporučena u količini od 1363 m3 kako to tvrdi tužitelj ili je isporučeno samo 263,94 m3 robe (dasaka topole) kako to tvrdi tuženik.

 

Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Izreke presude je razumljiva, ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja, ne proturječi sama sebi i razlozima. Presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni pa je stoga presudu moguće ispitati.

 

Nije počinjena ni bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju tužitelj posebno upire u žalbi kada navodi da sud nije odlučio o njegovim dokaznim prijedlozima da se na okolnost isporuke robe saslušaju stranke, da se od porezne uprave pribavi podatak o odbitku pretporeza, da se provede financijsko knjigovodstveno vještačenje na okolnost isporuke robe i da se izvrši uvid, odnosno priklopi spis poslovni broj St-5740/2016.

 

U odnosu na dokazni prijedlog da se provede financijsko knjigovodstveno vještačenje na okolnost isporuke dasaka topole u količini od 1363 m3, pravilno je sud odbio provesti ovaj dokaz, s obzirom na to da se knjigovodstvenim vještačenjem ne utvrđuje je li ili nije tužitelj isporučio tuženiku daske topole u količini koja se navodi u računima.

 

Nije jasno koje činjenice bi se trebale utvrditi priklopom spisa poslovni broj
St-5740/2016, pod kojim je vođen predstečajni postupak nad tuženikom, odnosno u koje isprave bi trebalo izvršiti uvid, je li to njegova prijava tražbine, je li to zapisnik sa ispitnog ročišta, odnosno koje su to isprave koji podupiru njegovu tvrdnju o isporuci cjelokupne količine dasaka topole koja se navodi u spornim računima. Iz isprava koje su priložene spisu nesporno je utvrđeno da je tužiteljeva tražbina osporena i da je rješenjem poslovni broj St-5740/2016 od 6. ožujka 2017., (str. 5.-1.7 spisa), upućen u parnicu radi utvrđenja osporene tražbine, kao i da je rješenjem ovog suda poslovni broj Pž-2136/2017-2 od 10. travnja 2017. potvrđeno prvostupanjsko rješenje. Predstečajni postupak po svojoj pravnoj prirodi izvanparnični postupak i u okviru takvog postupka nije moguće dokazivanje ili raspravljanje o spornim činjenicama, a niti je stečajni sudac ovlašten donositi odluke o osnovanosti ili neosnovanosti prijave. Upravo je zato Stečajnim zakonom je propisano kako se vjerovnik čija je tražbina osporena, upućuje na parnicu u kojoj parnici je dužan dostaviti dokaze i opravdati osnovanost svog potraživanja. Stoga je pravilno prvostupanjski sud odbio i ovaj dokazni prijedlog tužitelja, te su u vezi s time nesnovani žalbeni navodi.

 

Nadalje, dokazni prijedlog za saslušanjem stranaka na okolnost isporuke robe, sud je također pravilno odbio, s obzirom na to da je tužitelj trebao činjenično pojasniti isporuku sporne količine dasaka topole, odnosno kada je i na koji način, odnosno putem kojih prijevoznika isporučio tuženiku količinu dasaka topole preko one količine koju tuženik priznaje i da je tuženik primio spornu količinu, što nije učinio.

 

Isto tako je sud pravilno odbio provesti i dokazni prijedlog da se od nadležne Porezne uprave pribave podaci o tome da li je tuženik po navedenim računima koristio pravo na odbitak pretporeza, s obzirom na to da je nesporno da je po računu 30-1-1 od 10. ožujka 2016. koristio to pravo, ali je uspješno osporio potraživanje tužitelja za plaćanje naknade za isporuku dasaka topole preko nesporne količine, kao što je osporio i potraživanje tužitelja po računu 132-1-1 od 18. kolovoza 2016.

 

U odnosu na žalbeni navod da je sud trebao ostaviti tužitelju primjeren rok za dostavu spornih dostavnica na ročištu 21. veljače 2018., ukazuje se žalitelju da takav zahtjev nikada nije postavio, a sud ne provodi dokaze po službenoj dužnosti niti određuje rokove za dostavu isprava ako to stranke ne traže.

 

Dakle, u postupanju prvostupanjskog suda nije bilo nezakonitog postupanja.

Pravilno sud zaključuje da je s obzirom na sadržaj odredbe čl. 221.b ZPP-a, tuženik stavljen u poziciju dokazivati negativnu činjenicu, da mu tužitelj nije isporučio onu količinu dasaka topole koja je specificirana u računima tužitelja, na koji način je došlo do prebacivanja tereta dokazivanja, umjesto da tužitelj dokazuje istinitost činjeničnih tvrdnji na kojima temelji tužbeni zahtjev (čl. 219. st. 1. ZPP-a), presumira se da su iste istinite, a tuženik je dužan dokazati suprotno.

 

Po mišljenju ovog suda pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako je tuženik dokazao da mu je isporučeno samo 263,94 m3 robe (dasaka topole) što je dokazao potpisanim otpremnicama, a isto proizlazi i iz materijalnog knjigovodstva tuženika- rekapitulacije primki po dobavljačima, u kojima je navedeno, koju robu od kojeg dobavljača, kada, u kojoj količini i po kojoj cijeni je tuženik primio u razdoblju od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2017. (str. 39.-110. spisa), pa je u vezi s tim neosnovan i žalbeni navod tužitelja da njegovo potraživanje osnovano zbog same činjenice što je tuženik iskoristio prava na odbitak pretporeza po računu 30-1-1 od 10. ožujka 2016., s obzirom na to da je tuženik dokazao suprotno.

 

Slijedom iznijetog, pravilno je sud odbio tužbeni zahtjev za utvrđenje osnovanosti osporene tražbine s obzirom na to da se nisu ispunili uvjeti za primjenu odredbe čl. 271. SZ-a u vezi s odredbom čl. 376. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), jer je tuženik dokazao da ne postoji tražbina tužitelja po računu R1 30-1-1 od 10. ožujka 2016. preko iznosa koji mu je priznat u postupku predstečajne nagodbe, kao i da ne postoji uopće tražbina tužitelja po računu R1 132-1-1 od 18. kolovoza 2016., a tužitelj nije dokazao suprotno, što prihvaća i ovaj sud.

 

U odnosu na trošak parničnog postupka ukazuje se kako je sud pravilno temeljem odredbe čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP-a uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14 i 188/14) te odredbe Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12, 157/13 i 110/15), dosudio tuženiku koji je uspio u sporu trošak parničnog postupka.

 

Slijedom navedenog, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a, valjalo je odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

Tuženik nema pravo na naknadu troškova sastava odgovora na žalbu, jer taj podnesak, s obzirom na njegov sadržaj, nije bio potreban radi vođenja ovog žalbenog postupka u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Zbog toga je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a, odbijen njegov zahtjev.

 

Zagreb, 7. listopada 2020.

 

Predsjednik vijeća

Ivica Omazić