- 1 -              Poslovni broj: Usž-3909/20-2

 

Poslovni broj: Usž-3909/20-2

 

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, mr. sc. Mirjane Juričić i Blanše Turić, članica vijeća, te  sudske savjetnice Matee Miloloža, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice u upravnom sporu tužiteljice M. R. M. iz S., koju zastupaju opunomoćenici odvjetnici u Odvjetničkom društvu S. D. M. d.o.o., Z., protiv tuženika Upravnog vijeća Dječjeg vrtića R., S., radi upisa u dječji vrtić – privremena mjera, odlučujući o žalbi tužiteljice – predlagateljice osiguranja izjavljenoj protiv rješenja Upravnog suda u Splitu poslovni broj 19 UsI-10/20-7 od 16. ožujka 2020.,  na sjednici vijeća održanoj 7. listopada 2020.

 

 

r i j e š i o    j e

 

 

I. Odbija se žalba tužiteljice - predlagateljice osiguranja i potvrđuje rješenje Upravnog suda u  Splitu poslovni broj 19 UsI-10/20-7 od 16. ožujka 2020.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 3.906,25 kn.

 

 

Obrazloženje 

 

 

Pobijanim rješenjem Upravnog suda u Splitu poslovni broj 19 UsI-10/20-7 od 16. ožujka 2020. odbijen je kao neosnovan prijedlog tužiteljice za donošenje privremene mjere koja glasi:

„1. Nalaže se dječjem vrtiću R., OIB: ..., S., da u najkraćem roku, a najkasnije u roku od 3 dana od primitka ove sudske odluke omogući A. M., rođ. ..., OIB: …, uključivanje u obvezni program predškole 2019./2020. u organizaciji tuženika do pravomoćnog okončanja upravnog spora ili do završetka predškole koji se organizira kod tuženika, a za koji je podnesen zahtjev koji je odbijen rješenjima tuženika, koja rješenja su predmet upravnog spora skupa s ocjenom o pojedinačnom pravu A. M. na pohađanje zakonski obveznog programa predškole.

2. Budući da eventualna žalba ne odgađa izvršenje ovog rješenja, a ukoliko tuženik iz neopravdanog razloga ne osigura izvršenje ovog rješenja, sud će sukladno članku 81. stavku 8. ZUS-a izreći odgovornoj osobi tuženika novčanu kaznu u visini jednomjesečne prosječne plaće u Republici Hrvatskoj.“

Protiv navedenog rješenja žalbu je podnijela tužiteljica - predlagateljica osiguranja zbog bitnih povreda pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Prvenstveno ističe da smatra da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo, odnosno da ga uopće nije primijenio, pa ponavlja odredbe koje je prvostupanjski sud bio dužan primijeniti, a nije ih uopće primijenio, pa  je primorana i u ovoj žalbi ponavljati odredbe koje je prvostupanjski sud bio dužan primijeniti. Naime, sukladno odredbi članka 23.a  Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju i članka 1. stavka 2. Pravilnika o sadržaju i trajanju programa predškole, zakonsko je pravo i obveza pohađanja obveznog programa predškole. Ističe da sud citira irelevantne propise za rješavanje konkretnog pitanja, a nedvojbeno je da se svakom djetetu u godini prije polaska u osnovnu školi mora omogućiti pristup programu predškole, a kako to proizlazi iz  odredbe članka 23.a Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju i članka 2. stavci 2. do 5. Pravilnika o sadržaju i trajanju programa predškole. Predlaže da se pobijano rješenje poništi te da ovaj sud otkloni nedostatke i riješi stvar odnosno donese predloženo rješenje kojim se izdaje privremena mjera. Traži trošak sastava žalbe u iznosu od  3.906,25 kn.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući pobijano rješenje u granicama propisanim člankom 73. stavkom 1. u  vezi s člankom 67. stavak 3.  Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine,“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 29/17.; dalje: ZUS), ovaj sud nalazi da je pravilno i zakonito.

Iz spisa proizlazi da je tužiteljica pokrenula upravni spor radi poništenja rješenja tuženika Dječjeg vrtića R. u S. klasa: UP/II-034-01/19-01/237, urbroj: 2181-15/01-19-01 od 27. studenog 2019. i rješenja Povjerenstva za upis djece Dječjeg vrtića R. u S. klasa: UP/I-034-02/19-01/651, urbroj: 2181-15/01-19-01 od 18. listopada 2019. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Povjerenstva za upis djece Dječjeg vrtića R. u S. klasa: UP/I-034-02/19-01/651, urbroj: 2181-15/01-19-01 od 18. listopada 2019.,  kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za upis djeteta A. M. u program predškole u Dječjem vrtiću R. u S. Uz tužbu je  podnijela  i prijedlog za izdavanje privremene mjere ističući da je njeno izdavanje potrebno da bi se spriječila daljnja teška i nepopravljiva šteta jer je A. M. već nezakonito i nepovratno uskraćena za vremenski dio do sada odrađenog programa predškole kod tuženika. Naime, smatra da zbog objektivne nemogućnosti suda da donese meritornu odluku u odgovarajućem roku, neće pristupiti nijednom satu predškole  koji su nužni kako bi se mogla razviti i unaprijediti vlastite tjelesne, emocionalne, socijalne i spoznajne potencijale te komunikacijske vještine što će joj biti potrebno za nove oblike učenja koji ju čekaju upisnom u osnovnu školu. 

Prvostupanjski upravni sud je pobijanim rješenjem na temelju odredbe članka 47. stavka 2. ZUS-a,  odbio prijedlog tužiteljice za izdavanje privremene mjere s obrazloženjem da u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke za donošenje privremene mjere, a s čime je u cijelosti suglasan i ovaj sud.

Naime, odredbom članka 47. stavka 1. ZUS-a propisano je da sud može na prijedlog stranke izdati privremenu mjeru ako je to nužno kako bi se izbjegla teška i nepopravljiva šteta.

Stoga sud prilikom odlučivanja o takvoj privremenoj mjeri mora utvrditi postoji li vjerojatnost da bi tužiteljici mogla nastati kakva nepopravljiva šteta  te da bi  se zatraženom mjerom ta šteta mogla spriječiti. Naime, institut privremene mjere je unesen u upravni spor radi osiguranja nekog potraživanja stranke kako bi se izbjegla teška i nepopravljiva šteta koja bi mogla nastati prije pravomoćnog okončanja spora.

Za donošenje drugačije odluke nije odlučno tužiteljičino pozivanje u žalbi  na odredbe članka 23.a Zakona o  predškolskom odgoju i obrazovanju (Narodne novine broj 10/97., 107/07.  i 94/13) i članka 1. stavka 2. Pravilnika o sadržaju i trajanju programa predškole (Narodne novine broj 107/14.) kojima je predviđeno da je program predškole obvezni program odgojno-obrazovnog rada s djecom u godini dana prije polaska u osnovnu školu i dio je sustava odgoja i obrazovanja u Republici Hrvatskoj.

Naime,  prema propisima  na koje se poziva prvostupanjski upravni sud u obrazloženju pobijanog rješenja upis djeteta u program predškole uvjetuje se urednim cijepljenjem protiv bolesti iz Programa obveznih cijepljenja, s iznimkom djece koja imaju kontraindikacije na pojedina cijepljenja.

Dakle, kako je nesporno da je razlog odbijanja upisa djeteta tužiteljice  A. M. u program predškole u navedenom Dječjem vrtiću činjenica da nije cijepljena po želji roditelja, a ne postoje kontraindikacije za cijepljenje, ne može se smatrati da joj je kao neimuniziranom djetetu  neopravdano uskraćeno pravo na obrazovanje uslijed odbijanja imunizacije protiv bolesti iz članka 40. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti ("Narodne novine" broj 79/07., 113/08. i 43/09.). Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog upravnog suda da se tužiteljica ne može pozivati na nastanak nenadoknadive štete koja bi nastala A. M. uskraćivanjem obveznog programa predškole jer je neupis u taj program izravna posljedica izbjegavanja zakonom propisane obveze cijepljenja djece.

Dakle, prvostupanjski upravni sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je prijedlog za određivanje privremene mjere odbio kao neosnovan.

S obzirom da je ovaj sud utvrdio da nisu osnovani razlozi zbog kojih žaliteljica pobija  rješenje, to je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. u vezi sa odredbom članka 67. stavkom 3. ZUS-a riješeno kao u izreci.

 

U Zagrebu, 7. listopada 2020.

 

Predsjednik vijeća

                                                                                            Boris Marković, v.r.