1

Broj: Jž-1522/2020.

 

                                   

 

                       REPUBLIKA HRVATSKA

        Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

                               Z a g r e b                                                               Broj: Jž-1522/2020.

 

 

                                           U  IME  REPUBLIKE HRVATSKE

 

                                                             P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja: Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća, te Ivanke Mašić i Mirjane Margetić kao  članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. pravne osobe XX d.d. sa sjedištem u Zagrebu zbog prekršaja iz članka 225. st. 1. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj: 74/13, 69/17 i 46/18) rješavajući o žalbi okr. pravne osobe XX d. d. , podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, broj: 25. Pp J-536/2019. od 4. rujna 2020. , na sjednici vijeća održanoj dana 7. listopada 2020. 

 

                                                             p r e s u d i o   j e  :

 

              I Odbija se kao neosnovana žalba okr. pravne XX d. d. i prvostupanjska presuda se potvrđuje.

 

           II Na temelju čl. 138.st.2. toč.3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/17, 70/17 i 118/18) okr. pravna XX d. d. je obvezna naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu u 500,00 (petsto) kuna u roku od 15 dana od primitka ove presude.

 

                                                                       Obrazloženje  

 

              Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici od                            4. rujna 2020., broj: 25. Pp J-536/2019 proglašena je krivom okr. pravna XX d.d., da je na način činjenično opisan u izreci počinila prekršaj iz čl. 225. st. 1. Zakona o strancima, za koji joj je na temelju tog zakonskog propisa  izrečena novčana kazna u iznosu od 23.000,00 (dvadesettritisuće) kuna, koju je dužna platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, a obvezna je naknaditi trošak prekršajnog postupka od 500,00 kn.

             

              Protiv navedene presude, žalbu je podnijela okr. pravna osoba. Žali se zbog bitne povrede postupka, povrede materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji i troškovima postupka.

 

           Žalbom okr. pravna osoba ističe kako je do propusta došlo prilikom ukrcaja putnika na aerodromu u Amstrdamu koje obavlja druga pravna osoba, te kako oni ne mogu ni na koji način utjecati na ukrcaj putnika koji obavlja druga pravna osoba. Smatraju da su u ovom slučaju ispunjeni svi uvjeti iz čl. 24 a Prekršajnog zakona te bi se ovakvo postupanje smatralo beznačajnim prekršajem, te da je prvostupanjski sud trebao donijeti presudu kojom se oslobađaju od optužbe. Nadalje , smatraju kako je prvostupanjski sud pogrešno odmjerio kaznu, odnosno da je trebalo primijeniti odredbe čl. 38. st. 2. t .2. Prekršajnog zakona i osloboditi ih od kazne, a ukoliko ne postoje ipak okolnosti za isto, zbog posebnih olakotnih okolnosti trebalo je kaznu ublažiti.

 

             Žalba nije osnovana.

 

             Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st.1. Prekršajnog zakona , ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom na štetu okrivljenice povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenica pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

            Nesporna je odluka o krivnji okr. pravne osobe jer je nedvojbeno utvrđeno, kako je pravna osoba protivno Zakonu o strancima doveo stranog državljanina, na granični prijelaz bez valjane vize ili odobrenja boravka, što u ostalom žalitelji niti ne osporavaju.

 

            Nadalje, ukazuje se žalitelju da, s obzirom je prema odredbi članka 25. st. 1. Prekršajnog zakona, za prekršaj kriv počinitelj koji je postupao iz nehaja, a s namjerom , samo ukoliko je propisom o prekršaju predviđen i taj oblik krivnje, a što u konkretnom slučaju nije slučaj, to je dostatno obrazloženje prvostupanjskog suda u odnosu na krivnju žalitelja.

 

             Neosnovan je žalbeni navod žalitelja u kojem on ističe kako se u konkretnom radi o beznačajnom prekršaju. Naime, zaključak o beznačajnosti nekog djela kojim se ostvaruju bitna obilježja prekršaja potrebno je ostvarenje dva elementa: neznatnost stupnja ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra i vrijednosti koje se općenito štite prekršajnim pravom te odsutstvo potrebe za kažnjavanjem počinitelja. Prva sastavnica beznačajno djela objektivne je naravi i za njezino postojanje relevantna je ocjena same težine počinjenog djela, a kod druge sastavnice pretežu subjektivni elementi koje treba tražiti u osobi počinitelja, a to mogu biti upravo one okolnosti koje bi inače bile značajne za određivanje vrste ili mjere kazne. U konkretnom slučaju niti objektivne okolnosti koje se tiču težine počinjenog djela, a niti subjektivne okolnosti koje se tiču samog okrivljenika ne upućuju na zaključak da bi se u ovom slučaju mogla primijeniti odredba čl. 24. a Prekršajnog zakona.

 

              Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda novčana kazna u visini izrečenoj po prvostupanjskom sudu za predmetni prekršaj primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja. Okolnosti koje se ističu žalbom nisu takve prirode da bi dovele do  ublažavanja kazne , kako traži žalitelj, niti su se, po ocjeni ovog suda, stekli uvjeti za fakultativno oslobođenje od kazne propisano čl. 38. st.2. Prekršajnog zakona.

 

           Odluka o troškovima postupka pravilno je i zakonito odmjerena s obzirom na trajanje i složenost prekršajnog postupka i imovno stanje okrivljenika.

                 

              Iz navedenih razloga žalba okr. pravne osobe je neosnovana.

 

              Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st.2. toč. 3. Prekršajnog zakona, koji propisuje da se troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda RH kada je donio odlukom kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo žalbi okrivljenika.

 

             Paušalna svota , sukladno čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika.

 

U Zagrebu, 7. listopada 2020.

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Velikoj Gorici u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, i tužitelja.