Broj: Pž-4669/2020

 

                                                        

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od Nediljka Bobana, predsjednika vijeća, Drage Klasnića i Koraljke Bašić, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika V.I.,  zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), odlučujući o žalbi okrivljenika V.I., podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 1. rujna 2020. broj: 87. Pp P-6153/2020, na sjednici vijeća održanoj 7. listopada 2020.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika V.I. i potvrđuje  prvostupanjska presuda.

 

II.Temeljem odredbe članka 139. članka 6. u vezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljenik V.I. oslobađa se obveze naknade paušalnog iznosa troška ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka.

 

 

 

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagreb, proglašen je krivim okrivljeni V.I. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je, izrečena novčana kazna u iznosu od 10.600,00 kuna, s time da ima za platiti 10.000,00 kuna, budući mu je temeljem članka 40. Prekršajnog zakona uračunato vrijeme za koje je bio lišen slobode i smješten u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva i vrijeme uhićenja od dana 29. kolovoza 2020. godine u 23,26 sati do dana 30. kolovoza 2020. godine u 13,30 sati, kada je rješenjem prvostupanjskog suda pušten na slobodu, kao 2 dana zatvora, odnosno kao 600,00 kuna novčane kazne.

 

Na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, prema okrivljeniku je primijenjena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 (tri) mjeseca.

 

Istom presudom okrivljenik je oslobođen obveze naknade troškova prekršajnog postupka.

 

Protiv prvostupanjske odluke okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi navodi da prvostupanjski sud uopće nije utvrđivao činjenično stanje, nego je pobijanu presudu utemeljio isključivo na iskazu policijskog službenika Stipe Jurišića, koji da nije imao neposrednih saznanja, nego je do njih došao preko zainteresiranih osoba. Navodi da je sud trebao saslušati dva vozača koji su se utrkivali gradom i koji su trebali odgovarati pred sudom za svoje postupke. Odmah da je prigovorio i rezultatu alkotestiranja te je zatražio da se podvrgne vađenju krvi, što je policijski službenik grubo odbio, zbog čega je okrivljenik odbio potpisati zapisnik.  Prvostupanjski sud da je trebao saslušati i drugog policijskog službenika D.Đ., kao i navedena dva vozača D.H. i Z.T., koji su policajcima ispričali svoju verziju događaja. Sve je to pridonijelo da je presuda nerazumljiva i da su izneseni razlozi međusobno proturječni, kao što su proturječni i izreci, zbog čega se presuda ne može ispitati. Kako činjenično stanje nije utvrđeno, a što je dovelo do pogrešne primjene materijalnog prava.

 

 

Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

 

              Žalba nije osnovana.

 

Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

 

              Okrivljenik u žalbi navodi da je pobijana presuda utemeljena na netočnom iskazu djelatnika policije, te je u svojoj obrani i poricao prekršaj koji mu se stavlja na teret, pri čemu je prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka, ispitivanjem svjedoka, S.J., policijskog službenika, koji je kritične zgode kontrolirao okrivljenika, u prisutnosti svojeg kolege DD, te izvršenog uvida u materijalne dokaze u spisu, osnovano zaključio da su se u ponašanju okrivljenika stekla sva bitna obilježja prekršaja za koje je okrivljenik proglašen krivim.

 

Suprotno žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud nakon detaljno provedenog dokaznog postupka, nije propustio ni o jednoj odlučnoj činjenici u obrazloženju presude iznijeti razloge, jer je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, pa tako i ocjenu iskaza policijskog službenika, kojeg je u potpunosti prihvatio dajući za to razloge koje je u cijelosti prihvaća i ovaj sud, tako da nisu osnovani navodi žalbe okrivljenika da nije počinio prekršaj za koji ga se tereti.

 

Pobijajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, suprotno tvrdnjama žalbe, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice, nakon što je proveo sve potrebne dokaze, svestrano ih razmotrio i ocijenio i za to je u presudi dao valjane i dostatne  razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud.

 

Prvostupanjski sud je shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju (članak 88. stavak 2. Prekršajnog zakona) svoje saznanje o djelu zasnovao na ocjeni svih u postupku provedenih dokaza, a što je u pobijanoj presudi i valjano obrazložio.

 

 

Naime, okrivljenik je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa.

 

Ispitujući potom odluku o kazni vijeće ovog suda je utvrdilo da izrečena kazna nije prestroga, s obzirom da je prvostupanjski sud istu izrekao bliže propisanom posebnom minimumu novčane kazne (umanjenu za vrijeme uhićenja za 600,00 kuna), uzimajući u obzir sve okolnosti iz članka 36. stavak 2. Prekršajnog zakona, te izrečenu kaznu i ovaj Sud smatra primjerenom svrsi kažnjavanja.

 

U svezi s tim valja istaći da je za djelo prekršaja iz članka 199. stavak 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana novčana kazna u rasponu od 10.000,00 kn do 20.000,00 kn ili kazna zatvora do 60 dana, a prvostupanjski sud je okrivljeniku za navedeni prekršaj odredio novčanu kaznu kao blažu vrstu kazne za taj prekršaj, to vijeće ovog suda izrečenu novčanu kaznu smatra, razmjernu težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika.

 

Razmotrivši odluku o primijenjenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da je pobijanom presudom osnovano i zakonito prema okrivljeniku primijenjena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca, za kojeg je predmetne zgode alkotestiranjem utvrđeno da je upravljao vozilom pri koncentraciji alkohola od 1,95 g/kg, čija primjena je nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

 

Nadalje, s obzirom na prijelazne i završne odredbe članka 58. stavka 7. Zakona o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona, valjalo je u konkretnom slučaju primijeniti odredbu članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona, koja predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, te temeljem članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona, osloboditi okrivljenika obveze plaćanja paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog postupka, uzimajući u obzir od strane prvostupanjskog suda utvrđene okolnosti u vezi materijalnih prilika okrivljenika.

 

Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikove žalbe, pa je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu 7. listopada 2020.

 

 

  Zapisničarka:                                                                                                                                   Predsjednik vijeća:

Marcela Soljačić-Prester v.r.                                                                                         Nediljko Boban, v.r.

 

 

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.