1

Broj: Pž-4663/2020

                                                        

                            Broj: Pž-4663/2020

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od Nediljka Bobana, predsjednika vijeća, Drage Klasnića i Koraljke Bašić, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika M.H.,  zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), odlučujući o žalbi okrivljenika M.H., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Prekršajni odjel od 25. kolovoza 2020. godine, broj: 52. Pp P-1181/2020-12, na sjednici održanoj 7. listopada 2020.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika M.H. i potvrđuje  prvostupanjska presuda.

             

              II.Temeljem čl. 139. st. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljenik M.H. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna u roku od 8 (osam) dana od primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom proglašen je krivim okrivljenik M.H. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je, izrečena novčana kazna u iznosu od 15.000,00 (petnaesttisuća) kuna.

 

Na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, prema okrivljeniku je primijenjena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

 

Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka i to paušalne svote u  iznosu od 180,00 (stoosamdeset) kuna.

 

Protiv pobijane presude, okrivljenik M.H. pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama.

 

U žalbi okrivljenik navodi da postoje posebno olakotne okolnosti koje bi opravdale ublažavanje kazne jer da se radi o prvom prekršaju okrivljenika, da isti nije počinio prekršaj nakon inkriminiranog događaja, da ima primanja u iznosu od 4.300,00 kuna i da je dužan uzdržavati maloljetnu djecu. Sud da je u obrazloženju presude glede zaštitne mjere naveo jednu olakotnu činjenicu (raniju nekažnjavanost) i jednu otegotnu (razinu alkohola). Okrivljenik je mišljenja kako prvostupanjski sud prije svega nije uzeo u obzir i dodatne olakotne okolnosti na strani okrivljenika, a to je da je u radnom odnosu te je u potrebi svakodnevno koristiti vozilo na poslu. Nadalje navodi da je oženjen i otac dvoje maloljetne djece, koje zbog dislociranosti mjesta stanovanja ima potrebu voziti  na školske i izvanškolske aktivnosti. Smatra da prvostupanjski sud nije u dostatnoj mjeri cijenio njegovo držanje tijekom postupka - priznanje prekršaja te iskreno kajanje, te da osim alkoholiziranosti drugih otegotnih okolnosti nije bilo.

 

Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

 

              Žalba nije osnovana.

 

Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Naime, okrivljenik je u svojoj obrani u potpunosti priznao prekršaj koji mu se stavlja na teret, pa dakle već iz same obrane okrivljenika proizlazi da su se u njegovom ponašanju stekla sva bitna obilježja prekršaja za koji je proglašen krivim. Takva obrana okrivljenika u potpunoj je suglasnosti s materijalnim dokazima u spisu, u koje je prvostupanjski sud izvršio uvid, pa ni za ovaj sud nema nikakve dvojbe glede odlučnih činjenica. 

 

Okrivljenik je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa.

 

Ispitujući potom odluku o kazni vijeće ovog suda je utvrdilo da izrečena kazna nije prestroga, s obzirom da je okrivljenik višestruko kažnjavan za isti prekršaj, a što je suprotno navodima žalbe prvostupanjski sud istakao kao otegotnu okolnost prilikom odmjeravanja kazne, a ne samo stupanj alkoholiziranosti kako to netočno okrivljenik navodi u žalbi, pa stoga navodi žalbe, a s obzirom na nedokumentirane navode žalitelja o materijalnim prilikama i ovaj Sud smatra primjerenom svrsi kažnjavanja, ne ukazuju na postojanje takvih okolnosti koje bi mogle dovesti do ublažavanja izrečene novčane kazne te izrečenu kaznu i ovaj Sud smatra primjerenom svrsi kažnjavanja.

 

U svezi s tim valja istaći da je za djelo prekršaja iz čl. 199. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana novčana kazna u rasponu od 10.000,00 kn do 20.000,00 kn ili kazna zatvora do 60 dana, a prvostupanjski sud je okrivljeniku za navedeni prekršaj odredio novčanu kaznu kao blažu vrstu kazne za taj prekršaj, te stoga i ovaj sud smatra da je izrečena novčana kazna primjerena i dostatna kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

 

Stoga je pobijanom presudom osnovano i u skladu sa zakonom prema okrivljeniku, koji je kritične zgode u organizmu imao koncentraciju alkohola u količini od 1,80 g/kg, izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 6 mjeseci, budući da je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika, tim prije što je okrivljeniku tijekom ranijih postupaka za isti prekršaj bila izrečena zaštitna mjera  zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u kraćem trajanju, što očito nije u dovoljnoj mjeri utjecalo na okrivljenika da se kloni činjenja ovakvih prekršaja, a kako to osnovano obrazlaže prvostupanjski sud. Isto je vidljivo iz evidencije  Ministarstva pravosuđa, gdje je okrivljeniku u dva navrata pravomoćnim odlukama Prekršajnog suda u Bjelovaru zbog prekršaja iz članka 199. stavak 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 mjeseca.

 

S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 200,00 kuna, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

 

Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikove žalbe, pa je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu 7. listopada 2020.

 

 

  Zapisničarka:                                                                                                                                   Predsjednik vijeća:

Marcela Soljačić-Prester v.r.                                                                                         Nediljko Boban, v.r.

 

 

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru, Prekršajni odjel u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.