Baza je ažurirana 02.06.2025. 

zaključno sa NN 76/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Poslovni broj: Usž-1456/20-2

 

Poslovni broj: Usž-1456/20-2

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Dijane Vidović, predsjednice vijeća, Lidije Vukičević i Gordane Marušić-Babić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Žanet Vidović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M. Š. iz B., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi ponovnog određivanja mirovine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 4 UsI-185/2020-4 od 28. veljače 2020., na sjednici vijeća održanoj 7. listopada 2020.

 

p r e s u d i o   j e

 

1. Poništava se presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 4 UsI-185/2020-4 od 28. veljače 2020.

2. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/19-01/03052058178, URBROJ: 341-99-05/3-19-8324 od 28. siječnja 2020.

3. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u O., KLASA: UP/I 141-02/19-01/03052058178, URBROJ: 341-12-05/3-19-29269 od 4. listopada 2019. i predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 4 UsI-185/2020-4 od 28. veljače 2020., odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje Službe, KLASA: UP/II 141-02/19-01/03052058178, URBROJ: 341-99-05/3-19-8324 od 28. siječnja 2020.

Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u O., KLASA: UP/I 141-02/19-01/03052058178, URBROJ: 341-12-05/3-19-29269 od 4. listopada 2019., kojim je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja da mu se odredi novi iznos mirovine.

Tužitelj je podnio žalbu protiv presude u kojoj u bitnom navodi da se dovodi u pitanje važnost i priznavanje statusa hrvatskog branitelja – dragovoljca iz Domovinskog rata.

Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnom navodi da navode žalitelja smatra neosnovanim iz svih do sada navedenih razloga, odnosno iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja i u obrazloženju prvostupanjske presude. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Žalba je osnovana.

Pobijana presuda je ispitana na temelju odredbe članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.; dalje u tekstu: ZUS), u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na ništavost pojedinačne odluke.

Pobijanom presudom sud je ocijenio da je osporavano rješenje tuženika zakonito te je odbio tužbeni zahtjev. Prvostupanjski sud je uzeo u obzir činjenice utvrđene u postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja, a u upravnom postupku je utvrđeno: da je tužitelju, rješenjem Područne službe u O., broj spisa: 0247887 od 13. lipnja 2012., priznato pravo na invalidsku mirovinu, zbog bolesti, počevši od 3. veljače 2012. prema odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj 102/98., 127/00., 59/01., 109/01., 147/02., 117/03., 30/04., 177/04., 92/05., 43/07., 79/07., 35/08., 40/10, 121/10., 130/10., 61/11. i 114/11.); da je tužitelj prvostupanjskom tijelu 1. listopada 2019. podnio zahtjev za novi izračun mirovine, a uz zahtjev je dostavio rješenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane O., KLASA: UP/I-561-01/19-01/783, URBROJ: 512M2-76-19-2 od 5. lipnja 2019. o utvrđenom statusu hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite za razdoblje od 6. rujna 1991. do 31. prosinca 1991. na temelju Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj 121/17., dalje: ZOHBDR).

Prvostupanjski sud je ocijenio da je tuženik pravilno primijenio materijalno pravo te da nema osnove da se tužitelju, kao zatečenom korisniku invalidske mirovine ostvarene prema općem propisu, koji nije korisnik najniže braniteljske mirovine, niti je ranije ispunjavao uvjete za tu mirovinu, sada odredi najniža mirovina u skladu s odredbom članka 49. ZOHBDR-a, a prema statusu koji je ostvario po ZOHBDR-u.

Prema članku 49. ZOHBDR-a korisniku invalidske ili obiteljske mirovine koji dijelom ili u cijelosti ispunjava uvjete za ostvarivanje prava na mirovinu prema odredbama ovoga Zakona, a mirovina mu je manja od najniže mirovine, odredit će se najniža mirovina prema stavcima 5. i 6. ovoga članka, uz uvjet iz stavka 4. ovoga članka (stavak 1.). Korisniku prijevremene starosne, starosne za dugogodišnjeg osiguranika, starosne ili invalidske mirovine, hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata, kao i korisniku obiteljske mirovine nakon smrti hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata koji ispunjava uvjete za ostvarivanje mirovine prema ovom Zakonu ili Zakonu o mirovinskom osiguranju, a mirovina mu je manja od najniže mirovine, odredit će se najniža mirovina prema stavcima 5. i 6. ovoga članka, uz uvjet iz stavka 4. ovoga članka (stavak 2.). Iznimno od stavaka 1. i 2. ovoga članka, hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata koji je navršio životnu dob iz članka 26. ovoga Zakona, a ne ispunjava uvjete za starosnu mirovinu prema ovome Zakonu ni prema Zakonu o mirovinskom osiguranju te nije stekao uvjete za neku drugu mirovinu u sustavu obveznog mirovinskog osiguranja generacijske solidarnosti, pripada pravo na mirovinu u visini najniže mirovine određene prema stavcima 5. i 6. ovoga članka, uz uvjet iz stavka 4. ovoga članka (stavak 3.). Najniža mirovina pripada korisniku mirovine iz stavka 1. ovoga članka, osobama iz stavka 2. ovoga članka i hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata iz stavka 3. ovoga članka ako oni odnosno osobe na temelju kojih izvode pravo na najnižu mirovinu imaju priznato sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u najmanjem trajanju od 100 dana u borbenom sektoru (stavak 4.). Najniža mirovina određuje se od osnovice koja iznosi 45% prosječne netoplaće po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske u 2016. godini, a prema podacima Državnog zavoda za statistiku (stavak 5.). Osnovica iz stavka 5. ovoga članka povećava se za 0,015% od utvrđene proračunske osnovice predviđene propisom kojim se regulira izvršavanje državnog proračuna Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: proračunska osnovica) za svaki dan sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u borbenom sektoru (stavak 6.).

Članak 49. stavak 1.-4. i stavak 6. ZOHBDR-a stupio je na snagu 1. ožujka 2018., osim odredbe članka 49. stavka 5. ZOHBDR-a koja je stupila na snagu 14. prosinca 2017.

Iz odredbe članka 49. ZOHBDR-a proizlazi mogućnost određivanja najniže braniteljske mirovine i hrvatskim braniteljima, zatečenim korisnicima mirovine, koji su pravo na mirovinu prema općem propisu ostvarili prije stupanja na snagu članka 49. ZOHBDR-a i koji nisu korisnici najniže braniteljske mirovine, ako im je svota pripadajuće mirovine manja od najniže braniteljske mirovine te ako imaju 100 dana borbenog sektora. Naime, cilj najniže braniteljske mirovine je osigurati egzistencijalni minimum za sve hrvatske branitelje koji imaju 100 dana borbenog sektora bez obzira jesu li već u mirovini prije stupanja na snagu ZOHBDR-a ili će tek ostvariti pravo na mirovinu nakon stupanja na snagu ZOHBDR-a. Na taj se način osigurava jednak položaj postojećih korisnika mirovina ostvarenih prema općem propisu, a koji nisu korisnici najniže braniteljske mirovine, u odnosu na nove korisnike koji ostvaruju pravo na mirovinu nakon stupanja na snagu ZOHBDR-a.

S obzirom na navedeno, ovaj Sud ne može prihvatiti navedeno obrazloženje prvostupanjskog suda pravilnim i na zakonu osnovanim.

Kako je tužitelj hrvatski branitelj i korisnik invalidske mirovine po općem propisu to je potrebno u nastavku upravnog postupka utvrditi ispunjava li tužitelj i uvjet od sto dana sudjelovanja u borbenom sektoru, a nakon toga usporediti svotu pripadajuće invalidske mirovine sa svotom najniže braniteljske mirovine i povoljniji iznos mirovinskog primanja staviti u isplatu.

Ovaj Sud napominje da je istovrsno pravno pitanje ocjenjivao i u vrijeme stupanja na snagu Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine, broj 174/04., 92/05., 2/07. i 107/07.) i tom prilikom donio zaključak o pravnom shvaćanju na sjednici mirovinsko-invalidsko-zdravstvenog odjela dana 27. listopada 2008. u kojem je izrazio shvaćanje da  se odredba o najnižoj mirovini tog Zakona primjenjuje i na hrvatske branitelje koji su pravo na mirovinu ostvarili prije stupanja na snagu tog Zakona prema općim propisima s tim da se mirovina određuje od prvog dana idućeg mjeseca nakon podnošenja zahtjeva a najranije od 1. siječnja 2005.

Stoga je trebalo na temelju članka 74. stavka 2. ZUS-a odlučiti kao u izreci presude.

 

U Zagrebu 7. listopada 2020.

                                                                                                                             

      Predsjednica vijeća

Dijana Vidović, v.r.

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu